Osjetno narušenog zdravlja zbog kojeg je morao otkazati turneju, Sylvian je još u proljeće 2012. obustavio rad na novom studijskom albumu i posvetio se odmoru uz tek poneke sitne radove. Prvo je sredinom iste godine gostovao u pjesmi "Nothing is happening everywhere" londonske grupe L A N D na albumu "Night Within", objavljen je prilično zahtjevan kolaboracijski rad "Uncommon Deities" na kome su učestvovali Jan Bang, Erik Honore, Sidsel Endresen i Arve Henriksen, a onda je uz pomoć odnedavnog suradnika Stephana Mathieua krenuo u konceptualnu reinterpretaciju albuma "Blemish" iz 2003. Stephan Mathieu je njemački eksperimentalni elektro-akustični umjetnik koji je poznat i našoj publici - 2009. je nastupio na zagrebačkom muzičkom bijenalu s filmskom adaptacijom Kafkine novele "Proces" uključivši neke vizure motiva filma Orsona Wellesa. Tom prilikom se poslužio gramafonima, samplovima i elektronskim procesorima uz video projekciju sa stare 16mm filmske trake. Uglavnom, Mathieu u svojim radovima voli spajati audio, video i eksperimente, a sa Sylvianom je prvi puta surađivao na norveškom PUNKT festivalu 2011. kada je Sylvian bio pozvan uživo izvesti svoj čuveni prvi eksperimentalno-ambijentalni album "Plight & Premonition" iz 1988. (urađen u kolaboraciji sa Holger Czukayom iz Can).

Ideja oko ponovnog remakea albuma "Blemish" rodila se u vrijeme zdrastvenog oporavka kada se Sylvian zabavljao iOS aplikacijama za prikaz svojih zbirki digitalnih fotografija, te je pozvao Mathieua kao stručnjaka da mu idejno pomogne sastaviti adekvatnu arhitekturu budući da je sposoban napraviti kojekakva zvučna ambijentalna čudesa u spoju s vizualnom prezentacijom. Svih 8 originalnih pjesama s albuma "Blemish" ovdje je dobilo posve nove oblike u instrumentalnim varijantama. Dakako, promijenjeni su i naslovi ("Wandermude" = 'umoran od lutanja'), a i kompletan zvučni opus od kojeg su samo ponegdje ostali oni čudnovati gitarski tretmani koje je Mathieu 'otopio' u svojim instrumentima. On ne koristi standardne procese rada da s gotovih snimaka putem softwera multi-track sistemom miksa neke nove oblike, ne koristi reverb i efekte, već gomila prostore s nanovo obrađenim snimcima. Otkrio je da je gitare obradio kroz dva Fender Twin pojačala, pa se tako kroz čitav album stvara elektronski drone/doom ugođaj. Također je pozvan i stari suradnik, austrijski umjetnik Christian Fennesz koji je odsvirao gitaru u završnoj kompoziji "Deceleration", novoj inačici "Fire in the forest". Sam zvuk i stil, pogađate, jest elektronski drone hipnotičkog izričaja. Dugačke synth i ine mantre s tek tu i tamo ponekim nadodanim tonovima (primjerice u "Velvet revolution", sestri "The good son" ili "Trauma ward", alias "The only daughter") funkcioniraju u sklopu digitalno-organske ambijentalne psihodelije koja je od svih dosadašnjih Sylvianovih radova najsličnija epohalnom, a svojevremeno i bizarnom eksperimentu, spomenutom albumu "Plight & Premonition" za koga su onomad laici govorili da je posve promašen rad jer se u njemu 'ništa ne događa'.

Mračni dekor ljepote u dva izuzetno čvrsta psycho-horror komada "The farther away I am (minus 30 degrees)" (original "The heart knows better) i "Telegraphed mistakes" (spojeni originali "Late night shopping" i "How little we need to be happy") puna su nestrpljenja i iščekivanja, te su razvučeni gotovo dvostruko dulje od samih originala. Album svakako nije za one koji Sylviana znaju uglavnom samo preko pop pjesama, već isključivo za onaj krug publike kojoj su sjele kolaboracije sa Holger Czukayom s konca 80-ih ili desetak godina kasnije album "Approaching Silence". Osim toga, za potrebe vizualnog performansa uposlen je Vincent Fournier, francuski art fotograf rođen 1970. u Burkini Faso s boravištem na obali Bretanje. Njegov zadatak je da osmisli tehničku stranu video prezentacije koju je protumačio kao pronalaženje ljepote tamo gdje se ona najmanje očekuje sa stvaranjem scenarija punog narativnih elemenata nepotpunosti, apsurda, ironije, dvosmislenog i sablasnog. Nešto poput neviđenog svijeta za kojeg znamo da postoji iracionalno, kaotično, nasilno, tajanstveno i mistično.

To sve djeluje samo s puno fantazije, fikcije i slobodne mašte zahtjevajući od slušatelja uranjanje u umor, transcedentalno opuštanje i konac onog trenutka razmišljanja prije nego što putovanje počinje.

Naslovi: 1.Saffron laudanum, 2.Velvet revolution, 3.Trauma ward, 4.The farther away I am (minus 30 degrees), 5.Dark pastoral, 6.Telegraphed mistakes, 7.Deceleration

Ocjena (1-10): 7

DAVID SYLVIAN - Do you know me now? (Samadhisound, 2013)
Nedavno je objavljen i Sylvianov povratnički singl "Do you know me now?" nastao nakon suradnje s vizualnim umjetnikom Phil Collinsom (nije onaj ljigavac iz Genesis) za instalaciju "My heart's in my hand, and my hand is pierced, and my hand's in the bag, and the bag is shut, and my heart is caught". Brojni kontaktirani glazbenici i umjetnici putem mobitela i telefona dobili su anonimno snimljene telefonske razgovore koje je Sylvian obavljao preko jedne telefonske govornice u centru za beskućnike u Kolnu. Produkt ove ideje bila je reprodukcija specijalno dizajniranih isjećaka iz tih razgovora, a premjerno je izvedena prilikom spomenute instalacije u jednom muzeju. Razgovori koje je Sylvian bilježio satkani su u ovoj kompoziciji na naravno poetski način kroz turobnu atmosferu nesretnog djetinjstva, odrastanja, gubitka roditelja, prepuštenog života na ulici, odbacivanja od okoline i društva... Lirski je puna rana i krvavih tragova, nedaća i gorke spoznaje da ih nikad nitko nije upoznao - 'and if you think you knew me then, you don't know me now'.



U samoj ulozi što slušatelja-učesnika, a što aktivnih glazbenika učestvovali su članovi Scritti Politti, Laetita Sadier, Damon & Naomi, Demdike Stare, Planningtorock, Maria Minerva, Heroin in Tahiti, Pye Corner Audio, Peaking Lights, te brojni umjetnici iz Kolna i njemačka zvijezda Julia Hummer kao simultani prevoditelj s njemačkog jezika.

Što se konkretnog glazbenog izraza tiče, Sylvian je ovdje ambijentalan uz laganu pratnju akustične gitare, synth harmonija i mirnih orkestracija u veoma revijalnom pop maniru. Na poleđini ovog 10'' vinila nalazi se remasterirana verzija "Where's your gravity?" koja je prvi put objavljena na kompilaciji "A Victim Of Stars 1982 - 2012" (2012).

Vratio se u onu dobru kompozitorsku i vokalnu formu (nedavno je prestao i pušiti), te se stoga valja nadati da je ovo samo uvod u neki novi solo album mada prvo najavljuje suradnju s triom The Kilowatt Hour featuring Franz Wright.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/10/2013