Onako kako se moglo i očekivati - Sylvianov koncert bez ikakvih pompoznosti i prenemaganja donio je blistavi sjaj savršenog art-pop zvuka za ispunjenu Tvornicu i publiku u kojoj nije bilo nikog mlađeg od 30 godina.

Moram priznati da je više od polovice večerašnje publike ostalo zatečeno s činjenicom da se u dvoranu nije smjelo unositi nikakvo piće, nije bilo dozvoljeno pušenje, te je izlaz iz dvorane bio zatvoren za vrijeme skladbi i mogao se koristiti jedino u kratkom predahu aplauza između dvije izvedbe. Svih 500-600 posjetitelja je bilo ravnomjerno raspoređeno po slobodnoj volji na sjedišta u parteru i na tribinama tako da gotovo nije bilo niti jednog praznog mjesta. Publika je prije svega vrlo srdačno i s nestrpljenjem dočekala ovog art romantika koji se po prvi puta našao na ovim prostorima u sklopu svoje velike, četvrte svjetske solo turneje "The world is everything tour" koja je počela 7.IX u Stockholmu, obuhvatila je i teritorij ex-Yu (dan prije zagrebačkog održan je koncert u Skoplju, a dan poslije 15.X u Beogradu), te je nastavljena 17.X u Moskvi, dok je završetak predviđen u Osaki i Tokyu. U komornom i dosta "dark" okružju pojavio se u crnoj do grla zakopčanoj jakni, crnim hlačama i bijelim cipelama, sjeo na stolicu s dvije gitare (električna i akustična), te se odande gotovo nije micao tokom čitavog koncerta izuzev rijetkih predaha kada se poslužio običnom vodom ili prilikom izvedbe Nine Horses skladbe "The only daughter" kada je ustao da uzme vokoder. Na bubnjevima ga je pratio njegov polubrat Steve Jansen, za basove (klasična električna gitara i električni kontrabas) se pobrinuo Keith Lowe u kilt-suknjici i visokim čizmama, a na pianu, klavijaturama, synthovima i kompjuteru bio je kosooki Takuma Watanake u jednostavnom crnom odijelu. Kao što je Sylvian i najavio uoči same turneje, repertoar je bazirao na ravnomjernoj set listi predstavljajući gotovo sve faze rada od albuma "Brilliant Trees" iz 1984. do posljednjeg albuma Nine Horses "Money For All" iz 2007. s kojim je i otvorio koncert izvedbom laganog singla "Wonderful world". Kao što se moglo i očekivati, ambijentalne i instrumentalne radove-kolaboracije poput onih s Holger Czukayom, Robert Frippom ili Nicola Alesiniom i Pier Luigi Andreoniom je zbog konceptualnog i eksperimentalnog pristupa posve zaobišao. Između ostalih, slijedile su izvedbe "World citizen", "The heart knows better", "A fire in the forest", "White snow bone sorrow" iz opusa 21. stoljeća, zatim "Ride" i "Jean the birdman" iz '90-tih, dok je iz arsenala '80-tih izveo tek proslavljeni Japan hit "Ghosts" na elektro akustičan i posve drugačiji način, te solo skladbe "Brilliant trees" i čini mi se dva naslova s glasovitog albuma "Secrets Of The Beehive" koje niti uz najbolju volju nisam mogao prepoznati jer se radilo o posve drugačijim izvedbama. Nakon dobrih sat i pol svirke vratio se na dva bisa uz veliki aplauz i izveo "Every color you are" (Rain Tree Crow" i kao posljednju "Wanderlust" sa albuma "Dead Bees On A Cake". Ovim koncertom publika žedna njegovog posebnog i jedinstvenog pop-art eksperimentalnog stila je konačno došla na svoje. Sylvian se od nekad hladne i maniristički proračunate pop zvijezde iz ranih '80-tih odavno pretvorio u svojevrsnog samozatajnog umjetnika koji vrlo malo priča na koncertima, no svojim izvedbama daje poseban i upečatljiv akcent pri čemu magiju glazbene kemije ostvaruje do neslućenih visina. Njegov prateći sastav detaljno pazi na svaki izvedeni ton, svaku elektronsku zvučnu škripu s kojima obiluju njegovi Nine Horses radovi, a o jednom od najboljih new-wave bubnjara, njegovom polubratu Steve Jansenu niti ne treba posebno govoriti. Usput rečeno, ovog gospodina uopće nisam mogao prepoznati jer sam ga znao samo iz vremena Japan kada je bio zaobljenog punašnog lica s obilatim make-upom i crnom urednom new-romantics 'talijankom'. Danas izgleda sasvim drugačije, vitkiji je i nosi običnu kratku mušku frizuru. Dovoljno je poslušati samo njegove ritmove i ambijentalnost koju proizvodi još iz vremena posljednjeg Japan albuma "Tin Drum" i sve će biti jasno. On i Sylvian već više od 30 godina rade s mnogobrojnim glazbenicima i uvijek ostvare jedinstven i istovremeno jednostavan, ali uvijek drugačiji rezultat. Ovaj puta to je bio pravi elektro-akustični obred uvijen u nezaobilazni art-pop stil obogaćen sjajnim dionicama sprege basova i piana uz obavezni dodatak zvukova syntha, inovantnih kompjuterskih riješenja i Sylvianovih romantičnih tekstova otpjevanih njegovim specifičnim baršunastim vokalom.
Magično.

horvi // 17/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos