home > mjuzik > Playing the Schoolhouse

kontakt | search |

DAVID SYLVIAN: Playing the Schoolhouse (Confront Recordings, 2015)

Dok se glazbenici, a manje-više općenito i gotovo svi 'beletristički' umjetnici s godinama i godinama staža, da ne kažem i po više decenija karijere najčešće uljuljkaju u neki vlastiti spiritus movens što ih vodi samo prema mirisu uspjeha i slave, te kako do njega doći, na svu sreću, postoje i oni koji su davno pobjegli od takvih zamki tražeći svoj jedini put u kreativnosti i kako je što bolje razvijati.

Za Sylviana koji je okus slave odavno proživio ne vrijedi ona uzrečica 'the only way is up'. Njegovo svako novo djelo je sve neobičnije i neobičnije. Posljednji radovi unazad desetak godina su pod velikim osjetilnim moćima apstrakcije i improvizacije. Neprestano traži nove metode izražavanja, radi nadasve neočekivane poteze koji su po nekima najobičniji smandrljotci što nemaju veze s glazbom, a kamoli s umjetnošću (tako su mnogi govorili i za Erika Satiea, Karl-Heinz Stockhausena i John Cagea), te su mu mnogi revni i višedecenijski fanovi okrenuli leđa kad je svoj šarmantni i elegantni pop šutnuo u stranu.

Mark Wastell, vlasnik etikete Confront Recordings, specijalizirane za avangardu i eksperimentalnu glazbu, uputio je poziv Sylvianu da napiše neki svoj komad za serijal 'confront collector series', inače izdanja u niskim tiražima redovito pakiranih u metalne kutijice s dizajnom cd-a u obliku gramafonske singl ploče od 7''. Kaže Sylvian da je zahvalan za to jer se divi Wastellovoj etiketi s obzirom da je čovjek koji poštuje rad i ljubav za umjetnost donoseći na svijetlo dana materijale koji se inače možda nikada ne bi mogli čuti. Daje im podršku i stvara glad kod umjetnika da se razvijaju u tom kontekstu.

On je tokom mjeseca ožujka 2015. prilikom posjeta Norveškoj s kompozitorom Jan Bangom zabilježio nesvakidašnji zapis od 15 minuta koji bi se teškom mukom kod zadrtih klasičnih glazbenika što isključivo preferiraju strogo zadane forme mogao proturiti pod nekakav pojam glazbe. Onakve kakvu tradicionalisti uobičavaju. S harmonijama, melodijama, ritmovima, skladovima, nizanjima oktava, pokazivanjima virtuoznih specifikacija i tome slično. Naime, ovdje nema ama baš ničega od toga. Samo škripovi, šumovi, tišina i poneki samplirani gudački zvukovi njegovih stalnih suradnika Otomo Yoshihidea i Toshimaru Nakamure. Čuje se brisanje školske ploče spužvom, pomicanje stolica, cvrkuti ptičica, prolazak automobila na cesti pored škole, struganje kredom, otvaranje torbe, prelistavanje listova papira, zvonjava školskog zvona, odjek alarma nekog parkiranog vozila, škriputanje krckave gramafonske ploče, kuckanje čekićom, nervozno lupkanje olovkom po stolu, poneki grublji udarac, pa signal s telefonske sekretarice uz nerazgovjetan tonski zapis poruke, zujanje filmske trake, otkucavanje sata u nervoznom iščekivanju da završi nastava...
[  ]

Elem, prikazani su zvukovi koji se čuju u školi bez dječje graje i bilo kakvih ljudskih glasova. Nema pjesme, nema melodije, nema ritmova, a opet, sve je ovo sažeto kroz ovako sastavljenu zvučnu fabulu u konkretnu nemelodičnu i kakofoničnu eksperimentalnu glazbu što opovrgava klasicizam i nemoguće ju je izvesti konvencionalnim instrumentima na najjednostavniji način poput trubadura s lutnjom ili gitarom. I Sylvian i Jan Bang kao instrumentarij navode da su se poslužili pronađenim stvarima na licu mjesta, diktafonom, samplovima i eksterijernim zvukovima pokazujući da su dovoljno kreativni stvoriti glazbu bez upotrebe glazbenih instrumenata.

Na rubovima konvencionalne udobnosti, Sylvian je stvorio svoje najneobičnije djelo u karijeri odmaknuvši se od očekivanih gabarita - bez vokala, te prepoznatljivog zvučnog i strukturalnog sadržaja. Ovo dakako nije avangarda, odavno su ovakve poteze radili apstraktni istraživači, ali je vrlo bogati i neuobičajeni dodatak njegovoj diskografiji isključivo za publiku konkretne glazbe kojoj Sylvian sve više stremi. Štampane su dvije edicije u skromnim nakladama (druga je tiskana u tisuću primjeraka), te je netom nakon objavljivanja rasprodana. Teško je dostupna, može se pronaći tek samo kao download i predstavlja raritet u njegovom opusu. Nadasve hrabro i apsolutno neočekivano ostvarenje.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 12/06/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Po'vratak kralja

PUNJENA PAPIGA: Po'vratak kralja (2019)

| 09/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Playing the Schoolhouse

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*