Veličanstveni oproštaj od ovozemaljskog života majstora fretless basa - Mick Karna.

Dali's Car je bio duet-projekt kratkog daha kojeg su 1984. oformili Peter Murphy (Bauhaus) i Mick Karn (Japan) nakon službenog razlaza matičnih bendova. Etikete Virgin Records i Beggars Banquet su u njihov album "The Waking Hour" (1984, UK no.84) uložile 20.000 funti očekujući komercijalni nastavak Bauhaus i Japan koji su se rasturili na vrhuncu slave, no kako ni album, a niti singl "The judgement is the mirror" (UK no.66) nisu ostvarili zacrtani tržišni rezultat (barem top-40), ova mala ekipa (s njima je još bio Paul Vincent Lawford - ritam mašina) posvetila se solo karijerama. Međutim, unatoč komercijalnom neuspjehu, album je bio jedan od najčudnijih i najoriginalnijih dometa art-rocka, gothica i post-punka s neobičnom lirikom i minimalističkom glazbenom strukturom u mračnom, psihodeličnom i komornom ambijentu.

Kada je u proljeće 2010. Mick Karnu dijagnosticiran karcinom, Murphy je ponovno pokrenuo projekt s nadom da će snimiti cjeloviti album. Na žalost, bolest je već bila u stadiju metastaza proširivši se na jetra, mozak i veliki dio tijela, te se uspio snimiti samo EP sa 5 pjesama čije se objavljivanje dugo odgađalo. Mick je preminuo 4.I 2011. ne doživjevši službeni izlazak ovog ostvarenja. Prvo izdanje u obliku downloada jedne pjesme, remiksirane verzije "Artemis" uslijedilo je sredinom 2011., službeni cd 5.IV 2012. s odvojenim dodacima za japansko i zapadno tržište (uz fotografije Steve Jansena), a sav prihod od zarade ide Mickovoj suprugi i sinu s kojima je godinama živio u velikoj bijedi. "In Glad Aloneness" je pravi nastavak onog čuda "The Waking Hour" od prije 28 godina. Ili manje, ako računamo da je snimljen 2010. Samo s razlikom što ovog puta gostuje cijela serija glazbenika. Prije svega, tu je Paul Vincent Lawford na kongama iz one originalne postave. Ostali su redom - Steve Jansen (bubnjevi), Jakko M Jakszyk (akustična/ električna gitara, gu zheng), Theo Travis (saksofon, flauta), Sengul (prateći vokal), Gill Morley, Ellen Blair (viola, violine), Pete Lockett (udaraljke) i Steve D'Agostino (klavijature). Naravno, osnovni kompozitorski tandem je isti; Karn je napravio glazbu, a Murphy je napisao tekstove izuzev uvodne "King cloud" čiji je potpisnik David Hornsby i tradicionalne islamske "Subhanallah".

Zvučno, Dali's Car su i dalje ostali postrance mainstreama baziravši se na odavno izgrađenoj etici minimalističkog arta kojeg je kroz solo karijeru razvio Karn svojim specifičnim pristupom svirki fretless bas gitare, a ovaj puta umjesto komornog fagota (kojeg mu je netko još davno ukrao), odsvirao je bas klarinet, te je dodao i električnu gitaru. Murphy je na vokalu daleko prodorniji nego li na onom jedinom zajedničkom radu, melodijski je slobodniji, a u nekim dionicama i eksperimentira.

Rad otvaraju troma "King cloud" i plesna "Sound cloud", idealan glazbeni nastavak Dali's Car sa snažnim harmonijskim linijama bas klarineta, fretlessa, psihodelične električne gitare i doprinosima gostujućih glazbenika (osobito u drugom broju sa egzotičnim istočnjačkim glazbalom gu zhengom), dok se tekstualno odnose na uistinu ozbiljnu i vrlo promišljenu liriku. Murphy emotivno progovara o zabrinutosti za tadašnje Karnovo zdrastveno stanje i predlaže moguće opcije za daljnji rad do kojeg nije došlo.



"Artemis" je remiks originalnog instrumentala iz 1984. na koji je dodan živi bubanj, saksofon, gitara i tekst u kombinaciji spoken-worda i vrlo pjevnog aranžmana o mitskoj Artemidi. Karn je kao rođeni ciparski Grk veoma dobro poznavao grčku mitologiju i ovaj instrumental u originalu se nije odnosio na božicu Artemidu, Apolonovu sestru blizanku, boginju Mjeseca, zvijeri i lova, zaštitnicu djevojaka, ženstvenosti, svadbi i poroda, već na njenu izvedenicu 'artemis', riječi koja na grčkom jeziku znači 'sto posto sigurno'.

Ova prva tri broja ustvari samo pokreću lavinu smrtno ozbiljne prirode prije dva završna duhovna komada. Murphy je kao pravi musliman (prešao je na islam još prije dvadesetak godina, oženio Turkinju i živi u Istambulu) Karnu posvetio tradicionalnu islamsku molitvu "Subhanallah" otpjevavši je na arapskom jeziku u jednoglasnom duetu sa Sengul, tursko-kurdskom pjevačicom. Tekst je molitva iz Kurana i u prijevodu znači 'sva slava pripada Alahu', a sama molitva osim što veliča Boga, predstavlja i vrlo čestu frazu za izraz olakšanja, radosti i pomoći nakon teških životnih muka.



Posljednja "If you go away" je prerada Karnove omiljene pjesme "Ne me quitte pas" Jacques Brela i govori o definitivnom odlasku. Bio je svijestan da umire i samom sebi je poput Mozarta napisao aranžman za minijaturni rekvijem u kome je uspio odsvirati samo bas klarinet uz pratnju klavira, akustične gitare i orkestracije za synth, flautu, violu i violinu. "In Glad Aloneness" je smrtno ozbiljan rad, definitivno najdorađenije i najjasnije djelo, kako Karna, tako i Murphyija. Nema okolišanja, vrludanja i artističkih sofistikacija kojima su inače obojica bili skloni. Ovo je Karnov završni epitaf u životu kada ga je bolest omela da stvori cjelovit album, no i ovakva realizacija od samo 19 i pol minuta je sakralno monumentalna. Djelo je to koje obavezno mora imati svaki štovatelj Karnovog i Murphyijevog rada, te Japan, Bauhaus i onog prvijenca Dali's Car. A i jednog dana bi se ovo remek-djelo trebalo pojaviti i na vinilu.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 27/04/2012