Uz dojam da su ljudi koji su se ovih dana rado vrtili oko &TDa, nedolaskom Matmosa, u potpunosti prekrižili četvrtak iz svojeg rasporeda, mogu sa sigurnošću reći da su propustili jednu sofisticiranu glazbenu večer. Opuštajuća, domaća atmosfera, ali ipak pomalo tugaljiva jer broj ljudi nije sigurno prelazio pedeset, Mia Zabelka Trio započeo je svoj avantgardni nastup. Slušajući, shvatila sam da ovakav žanr i nije za široke mase, ali to mu ne umanjuje vrijednost i čudnovatost. Pomalo faustovski (riječi drage osobe), pomalo neofolkovski, a podosta ekscentrični interesantni trojac je 'skladao' lijepih sat vremena. Instrumenti kao da su pričali, umjesto melodioznosti, konstantna komunikacija i konverzacija. Poneka uhu mila melodija presjecala je katatonične navale zvuka. Mijine geste i vokalni distorzični kliktaji, plesni grčeviti pokreti i lupkanje po violini sve (premda u malom broju) prisutne zadržavao je u čudu. Kontrabasist Johannes Frisch stapao se sa svojim instrumentom i kao njegova produžena ruka stvarao duboke 'lupkovite' tonove. Iako ovaj nastup nikako ne bih mogla nazvati skladnim, zvukovi kojima nisi mogao prepoznati izvor, nije stvarao nesklad atmosfere. Legendarni češki bubnjar Pavel Fajt, poznat prije svega po svojoj dugogodišnjoj suranji s Ivom Bittovom, nekako u sjeni cijelog nastupa (smješten skoro u mrklom mraku), oduševio me zvukom neobičnih malih udaraljki i zvončića koji su proizvodili vilinski zvuk. U svakom slučaju Trio koji je pokazao kako se glazbom može manipulirati i od nje stvarati neočekivane senzacije u slušnom spektru. Polusatna pauzica u atriju &TDa, čak se i broj ljudi popeo na 70, i rasprava o tome što možemo očekivati od Marinade. Nakon početka, dolaskom skromnih dečkiju iz Rijeke na stage, svaka riječ rasprave pala nam je u vodu. Minimalistički zvuk prekrasno čistog tona gitare, oduševio me na prvu. Manceovski, ali i Pun Kuferski, ali opet samo svoji i nimalo slični ikome, prisutne je nasmijao, ali i razniježio pjesmom Za Pet. Čuli smo i simpatičnu pjesmicu Modni Detalj, a sanjiva Pa, Da vrti mi se još i danas po glavi i ne ide i ne ide van. Autorski projekt Marina Alvira, Marinada, čudesan je i totalno mi je otkriće. Uz mijene od trenutka postanja (promjene članova banda i samog zvuka), do danas razvio se, uz odlične glazbenike, u jedan od najinteresantniji eksperimentalni band u Hrvatskoj. Baršunasti vokal, kojeg nadopunjuje duboki bas jednolično se protežu kroz cijele pjesme i daju nam melankolije taman koliko treba. Šaljivi, ali ne humoristični tekstovi, ponekad i ironični, a opet tako lijepi bili su baš 'gušt' za mozak i uho. Ovo je moj prvi koncert Marinade, koji me baš razveselio, tako da sa veseljem stavljam u opticaj još jedno ime sa hrvatske glazbene scene. Osobno, dragi četvrtak kojeg nikako nije trebalo izbaciti sa popisa izlazaka prošli Žedni tjedan

ulysea // 02/05/2010

> vidi sve fotke // see all photos