How The East Was Won

Jebote! R.E.M. jesu jedan od velikih bendova i jesu jedan od omiljenih kod velikog broja hrvatske publike i jesu prvi puta ovdje (mada je prvi puta trebao biti aerodrom u Varaždinu tamo negdje nakon "Monster" albuma ali je otpao zbog rata) i imaju ovdje i jako dobre prijatelje (Bambi Molesters), ali ipak. Napuniti veliku dvoranu Doma sportova i napraviti toliko jebeno dobru atmosferu; priznam da se tome nisam nadao...

I priznajem odmah da sam bio veliki skeptik oko ovog koncerta i nisam baš bio zagrijan previše za njega, iako si mi oni jedan od bendova koji su mi u životu uvijek bili tu negdje blizu, prvenstveno zbog toga što mi je njihov posljednji album možda i najslabiji u njihovoj dugogodišnoj i plodonosnoj karijeri (a možda mi samo treba ući pod kožu, za mene uobičajeno dugotrajan proces) pa mi se samim time činilo da će i ova turneja biti nekako slaba. Ali moj bivši cimer je učinio ono što je bilo potrebno da bi me uspio podsjetiti kako su oni zapravo genijalan bend i ukazati mi na činjenicu da dečki na ovoj turneji sviraju dosta različite stvari svake večeri, za razliku od uobičajene procedure kod svjetskih turneja gdje je svaki koncert maltene isti, što je pobudilo nadu da ćemo možda i čuti neke od svojih osobnih hitova, a ne one MTV-ijevske i za raju najdraže. I, kao i često i životu do sada, Slaven je bio u pravu.

Otvarajući trio je bio "Finest Work Song" / "So Fast, So Numb" / "I Could Turn You Inside-Out" nakon čega je uslijedio niz starih i novih hitova u rasponu od opće poznatih "Everybody Hurts", "Losing My Religion", "One I Love", preko "Leaving New York", "Bad Day" i "Imitation Of Life" do osobnih favorita "Electrolite", "What's the Frequency, Kenneth?" i "Walk Unafraid". Kao aktivan član našega društva (pod našeg mislim svjetsko) Michael se na kratko osvrnuo i na trenutnu politiku svoje države te naglasio da dolazi iz takve zemlje u kojoj Vlada ne zastupa stavove (velikog dijela) svojih građana, na opće odobravanje publike. Uz to, čuti kako cijela dvorana učestalo skandira "Stipe! Stipe!" [ne čitaj stajp već onako po naški] na što Michael ispriča anegdoticu po kojoj ispada da nikad ne znaš, možda i je porijeklom iz ovih krajeva, je poseban doživljaj.

Baš kao i u Ljubljani u ponedjeljak, na stage su se na opće odobravanje popeli gosti, samo što na našu žalost, a u skladu s onim gore napisanim o različitim setlistama na koncertima na tapeti nije bio "Passenger" s Kreslinom već (samo) njihova stara stvar "Permanent vacation" s Daliborom "Bambi Molesters" Pavičićem i Chrisom Eckmanom kao pridruženim članovima.

Uz vrlo dobrog majstora zaduženog za osvjetljenje stagea, poseban kick su bila 2 video walla koji su, odlično režirani i prepuni efekata, od svake stvari zapravo radili spot i ukupno pridonosili posebnom vizualnom doživljaju koncerta. Cijela ta divna priča se završila s prekrasnom i Michaelu najdražom "Man On The Moon"...

Mislim da dovoljno govori činjenica da je prijatelj s hladnog i dalekog Islanda koji se našao tu večer u Zagrebu i koji nije neki njihov fan i koji je prvenstveno otišao na koncert jer su mu domaćini išli na isti, bio većinu večeri na nogama i na kraju zadovoljno zaključio da se itekako isplatilo; bilo je to 120 minuta genijalnog provoda (svaka čast ekipi koja je bila uz mene, guys & girls, you are the greatest!) koji se neće zaboraviti tako brzo. Ovo bi trebao po svemu sudeći biti odličan pokazatelj nadamo se odlične koncertne sezone u nas. Kao što naša proslavljena rock pera vole istaknuti nakon svake svirke nekog većeg imena u zadnjih par godina, Zagreb se konačno vratio na koncertnu kartu svijeta. I to u velikom stilu, ako mene pitate!

sale // 20/01/2005

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Da ih ne bi nezasluženo zaboravili, spomenimo da su dvoranu prije R.E.M.a solidno zagrijali Brainstorm, navodno trenutno najpopularniji letonski bend kojeg nazivaju i "letonski Coldplay"...