Tijekom neočekivanog i kratkog ljetnog pljuska, gomile su se skupile pred kultnim ljubljanskim koncert prostorom- Kinom Šiška u isčekivanju trenutnog sastava nekoć "drugog najboljeg Slint tribute benda"- Black Country, New Road-a.

Black Country New Road (ili skraćeno BC,NR/BCNR) nastao je u Cambridge-u 2018., a u originalnom sastavu činili su ga Tyler Hyde (bas, vokali), Lewis Evans (flauta, saksofon, vokali), Georgia Ellery (violina, vokali), Charlie Wayne (bubnjevi, vokali), May Kershaw (klavijature, vokali), Isaac Wood (gitara, lead vokali) te naknadno i sedmi član- Luke Mark (gitara) koji se priključio bendu 2019. Status jednog od najperspektivnijih novih bendova, široku publiku i afirmaciju kritičara stekli su zbog svoja prva dva studijska albuma- For The First Time (2021.) i Ants From Up There (2022.). Svega par dana prije izbacivanja drugog albuma, iz benda je zbog problema s mentalnim zdravljem izašao Isaac Wood, glavni skladatelj i tekstopisac. Naredne dvije godine bend je nastavio aktivno svirati diljem Europe i Amerike, a prošle su godine izbacili svoj treći album - Forever Howlong, u sklopu čije je promocije i trenutna turneja. Vrata su bila poprilično rano, u 20:00 i nije bilo predgrupe, tako da je BCNR na vrijeme došao na stage u 20:30. Šestorka je ušla na stage uz "Gimme! Gimme! Gimme!" i usklađeno obučena kao da bi u svakom trenutku mogla krenuti s jodlanjem (duge čarape i cipele u kombinaciji s kratkim hlačama). Koncert su otvorili pjesmom "Strangers" s dobrotvornog albuma Help (2) (drugi dobrotvorni album koji je izdala britanska diskografska kuća War Child u svrhu pomoći za djecu koja žive u ratom zahvaćenim područjima).

Na klavijaturama je također visjela palestinska zastava, te je i Tyler sama u jednom trenutku istaknula "Speak up for the people of Gaza!". Nastavili su s pjesmama s najnovijeg albuma, uz pjesmu "Dancers" s albuma Live at Bush Hall (2023.), te obradom McCartney-eve Band on the Run. Iako su izrazito simpatični, po načinu kako se nose na stage-u, nikad se ne bi dalo zaključiti da su bend svjetskih razmjera. I sama (trenutno glavna) vokalistica Tyler Hyde spomenula je kako su sramežljivi.
S obzirom na to da bend ne izvodi stare pjesme iz poštovanja prema Isaacu, set je bio poprilično kratak, svega nešto kraće od sat i pol, a nisu izveli ni bis. Iako sam vrlo sentimentalna prema starijim pjesmama te se teško mirim s činjenicom da Isaac više nije dio benda, zbog čega sam neko vrijeme i oklijevala sa slušanjem trećeg albuma, uživo je dobio novi duh koji se na studijskoj snimci ne čuje u istoj mjeri. Valja istaknuti da je daleko najimpresivnija stvar kod ovog sastava njihova izrazita muzikalnost i sposobnost da se snađu na gotovo svakom instrumentu. Bilo je izazovno čak i popratiti koje su se sve izmjene dogodile tijekom ovog kratkog seta, ali sve u svemu - Tyler je svirala bas, klavijature, klasičnu gitaru te klarinet, Lewis saksofon, frulu i flautu, May harmoniku i klavijature, Luke gitaru i neki (meni nepoznat) električni instrument sviran sliderom, Charlie bendžo i bubnjeve te Georgia violinu, mandolinu i akustičnu gitaru. Također, u nekom trenutku svi su došli i na vokale. Pogotovo vokalno impozantno bilo je troglasje ženskog dijela benda.

Ali, ipak ono što moram osobno reći, unatoč svim orkestralnim virtuoznim dijelovima, pjesme koje su mi ne najviše istaknule bile su "Nancy Tries to Take the Night" i "Two Horses", uglavnom zato što tu bubnjevi najviše dolaze do izražaja. Iako trenutno sviraju nešto bliže pop/folk glazbi komornog sastava, voljela bih da se bend jednom opet vrati svojim post-rock korijenima (i nadam se da im se Isaac opet jednom pridruži, iako sad možda već stvarno previše tražim). Iako me možda ne bi osvojili muzikom koju trenutno sviraju, ovu iznimno talentiranu skupinu uvijek je divno čuti, i nadam im se brojnim daljim uspjesima, kakav god zvuk odabrali u budućnosti.

jelena // 12/08/2026