U2 je došao razveseliti svoje fanove nakon što su pred skoro već desetljeće bili najavili da će doći. Bolje ikad nego nikad i u tom stilu smo ih svi objeručke čekali da nam dođu i napune naš stadion u dvije noći: nedjeljnu i ponedjeljnu.

Vidjeli smo par koji nosi crne majice, jedna ima sprijeda veliko u a druga 2, a straga obratno, tako da dečko-muž i cura-žena moraju stalno hodati s iste strane, inače će im pisati 2u umjesto u2. Isto tako smo sigurno da je par strani, u protivnom bi ih komunisti rado zatekli u mračnoj ulici. Velika je bina ta bila, u obliku krpelja koji ti ubrizga svoju bodlju duboko dolje (ravno u Bonovu glavu, ispod razvlačnog videozida i 12 lebdećih kamermana.
'Mjesto povika ''istok poludi i za dom spremni'' čulo se In the name of love, a nakon ''utakmice'' mediji su bili tužni što ovoga puta nije bilo tučnjava, kao da su očekivali kako će se gostujući slušači U2-a i naši pobiti poslušavši uživo pjesmu One.

Stvarno je sve izgledalo više nego spektakl. Izvanzemaljski brod sa kulturnim irskim bendom se našao da svira neke lijeve stvari, a da su stvarni liberali, Bono je dokazao Aung San Suu Kyi posvetama, nesuđenoj mijanmarskoj Jadranki Kosor, koja je nedavno velikodušno pogostila doplivajućeg Amerikanca. Nažalost, jedini tko može spasiti Aung San iz pritvora bez hrane i liječnika jesu Amerikanci, koji u ovom trenutku nisu pronašli naftu u burmanskim poljanama, premda već niču neke sumnje da burmanska vlada skriva nuklearku. Uglavnom zahvaljujući Vox-u svi smo svjesniji svega i uživamo u spoznaji da nas je sve više koji želimo pokrenuti Revoluciju mira. Veličanstvena ''Magnificent'', preljubičasta ''Ultraviolet'', prekrasna ''Beautiful day'', uzdizajuća ''Elevation'' i ostale neke lijeve stvari tih su noći odzvanjale do mog kvarta, kažu moji susjedi, i to tu na Savi, dakle dost' udaljeno.

U početku se diviš pozornici, zatim the Hours-ima, zatim Snow Patrolu, zatim punom stadionu, zatim irskim kulturnim legendama, a na kraju kad sve zbrojiš, to je jedan kumulativ kojeg neću zaboraviti do kraja mog dugog života. Sigurno ću još koji put izjedriti u inostranstvo da naletim na ove friške humanitarce, friške jer šire pojam mira, sreće i radosti, puni su duhom i humanitarnim radnjama, kakav je baš i naš Vono Box. Ehe Tdgu je otpjevan Sretan rođendan, a čini mi se da su na stadioni u to vrijeme svi se i osjećali kao da je njima svima sretan rođendan jerbo ja se ne sjećam kad sam se na svoj rođendan osjećao tako počašćen i sretan što sam baš ovdje i na ovom mjestu.

Gitarom bez kabla Ehe Tdge je trčeći okružio binu, a mali iz Amnesty-ja su popunili cijelu okruglu binu kad se to od njih zahtijevalo. Mala Simona drugi dan, međutim, nije trebala plesati, ali se svejedno digla i otplesala Vonu u krilu na arapsko-mističnoj Mysterious Ways. Da je Balkan zapadnije od Arabije, pokazuje sljedeća scena, kad je Vono Box skinuo košulju i pokazao dlake. OK, ovo zadnje je šala, pa nije Bono Željko Pervan, ali draga Simona bila je sasvim blizu. Miss Sarajevo nije bila niti blizu.

Iako nisam bio na samom stadionu na drugi dan koncerta, lagano zamišljam Simonicu u krilima Bone Vox-a, i lagano tonem u san. Do sljedećeg U2-a! Već sam bio 2 puta na U2! Laganini skupljam bodove.

marin // 13/08/2009

> vidi sve fotke // see all photos