Kad se čita ovakva 'nafurana' izjava 'koncert života', djeluje prilično prepotentno za one koji mu nisu prisustvovali, ali činjena jest da s ovog festivala nitko nije otišao kući nezadovoljan, već pun dojmova i snažnih emocija.

Kako je ovaj festival startao već popodne, a ja sam po običaju imao povuci-potegni kućanskih i roditeljskih obaveza, stigao sam tek na polovicu nastupa NINE ROMIĆ, te sam na moju veliku žalost propustio svirke Miki Solus, Seine, Svemir i Mika Male. Prvo sam pošteno 'skalirao' dok sam dojahao s biciklom na brdo i pronašao Akademiju likovnih umjetnosti pored koje sam stotinama puta prolazio idući u klub Jabuka koji se nalazi u istoj ulici, samo znatno dalje. Jedno triput sam se provozao gore-dolje po ulici i već pomislio da sam se gadno zeznuo. Možebitno u datumu, a možebitno i u lokaciji, pitao sam nekog vojnika pored kasarne (ili šta li je već) da li zna gdje je ta Akademija, ali on pojma nije imao da se tu uopće nalazi nešto slično. Kaže mi momak, to te neko zafrknuo, sve škole i fakulteti su ti u gradu, vrati se nazad na Ilicu i tamo pitaj... I tako sam skoro odustao, kadli se sjetim da nazovem Gorana iz benda Radost! da mi pojasni gdje je to budući da su i oni nastupali, a on mi kaže, ma ne možeš fulati, pa čuje se muzika na ulicu... Ali, fakat se nije čula, no ipak sam nakon mukotrpnog mrcvarenja i polusatnog preznojavanja pronašao traženu destinaciju. Mulac neobrazovani, kmet jedan zaostali...

Elem, koncerti su se odvijali iza zgrade s pogledom na bujnu šumu (vjerojatno je zato sav zvuk upila priroda pa se ništa nije čulo na ulicu), sjedilo se na rustikalnim balvanima, nije bilo ama baš nikakve šminke, sve sirovo i prirodno, a jedino su bubnjevi bili smješteni na mali uzvišeni improvizirani podij. Razglas okey, kasnije i minijaturna rasvjeta tek toliko da se ne svira u mraku, a cuga jeftina da jeftinija ne može biti. Veliko pivo 10 kuna, čaša 3dcl vina 5 kuna, a za sokove i mineralku se nisam raspitivao. Osim toga dijelio se besplatni grah kojeg nisam kušao jer sam doma dobro ručao. U zgradi je po hodnicima bio izložbeni prostor slika, a također je bila organizirana i humanitarna akcija za pomoć Centru za autizam u Zagrebu te jednom dugogodišnjem i vjernom modelu Akademije.

A publike svakojake, uistinu šarolike i to u zavidnom broju od cirka nekih 200-tinjak ljudi, barem onih koji su prisustvovali koncertima i možda još toliko koji su se muvali po galerijskim prostorijama. Jako puno lijepih i zgodnih djevojaka, uglavnom iz umjetničkog miljea, a svaka posebna i praf za praf otkačena na svoj način. Od imagea do stila, sve do nesputanog ponašanja, tako da su ama baš svi faktori i parametri upućivali kako će se ovdje desiti ona sponatnost i nepretencioznost bez ikakvih šlampavoća ili ishitrenosti. Bilo je i djece, a naravno i poznatih faca iz rokerskih krugova. Društvo taman zapaljeno za tulum od 7 do 77...

Nina Romić je bila vrlo elegantna u kratkoj plavoj haljini, tajicama, patikama i rajfom u kosi, fino našminkana u pravom alternativnom izdanju, a bend koji ju je pratio bio je u rock formaciji s bubnjarom, ženskim pratećim vokalom i Narančom na basu. Ova postava je upravo rockerska verzija, pa su tako njene pjesme zvučale onako kako je i ona sama izgledala - elegantno i nonšalantno, pomalo R.E.M.-ovski na akustičan način uz brojne staccato i jednostavne legato riffove. Pomalo i americana, no ovaj puta je izostao klavijaturist Fred koji je otišao u Francusku na, zamislite, 100. rođendan svoje bake. Takva stvar se, naravno, ne propušta. Ja sam stigao kad je izvodila "Pismo", potom "Lice mjeseca", "Opet", te obradu Satan Panonskog "Dječakova pjesma" u iznimno laganoj varijanti sa zanimljivim Narančinim tretmanima na basu, da bi nastup okončala sa dva hita - "Bicikl" i "Neoni". Prije toga izvela je "U mom malom mraku", "Vožnja", "S o d" i "Put". O njenom vokalu ne treba mnogo trabunjati; zna se da je perfekcionistica koja se doslovce uvlači pod kožu s prekrasnim nebeskim vokalom punim emocijama, tugom, mračnim preokupacijama i poetski nadahnutom lirikom. Super!!! RADOST! su ovaj 45-50 minuta dugačak nastup iskoristili da predstave dobar dio materijala s najnovijeg, upravo ovih dana objavljenog trećeg studijskog albuma "Radost! jede svoju djecu" (za sada samo kao free-download i d.i.y. cd izdanje), pa su koncert otvorili vrlo dugačkim instrumentalnim uvodom pjesme "Da" u vrlo plesnom mid-tempu, pa jednu od rijetkih iz starijeg opusa - "Pjesma redu". Po te dvije izvedbe odmah se uočilo da je bend spreman za uobičajene provokacije, te naravno odličnu svirku koju im je obogatila gošća Maja na violini, članica naših dobrih poznanica iz U pol' 9 kod Sabe. Ona im je svirala vrlo efektno u dvije skladbe, staroj "Raslinje" i novoj "U biti nisam izašao iz jajeta", a drugi gost bio im je Nikola Brkljačić koji je raspalio hard-rock/blues gruvačinu u hitu "Moju ženu svi jebu". S novog albuma još su izveli odličnu rokačinu "Paž", zanimljiv križanac rocka i reggaea "Čekajući Božu", dok je specijalni dio nastupa zacementiran s još uvijek neobjavljenom "Govno, govno, čokolada" koju je Brale satirično najavio kao pjesmu koja govori o ekonomskoj budućnosti. Za kraj su izveli laganiju "Ne lažem li kada kažem (paranoje)". Publiku su dobrano zagrijali, neke koji su ih prvi puta gledali vjerojatno ošamutili satiričkim cinizmom i ponekim osorno perverznim tekstovima, no Brale kao frontmen i povremeni drugi gitarist svojim uobičajenim performansom sve grube insinuacije je dovitljivo pakirao u prihvatljivu, naizgled nevinu zafrkanciju. No, zna se da iza toga stoji svašta isprepleteno od socio-političkog angažmana do frustracija i napada crnog humora i ironijskog entuzijazma. Radost! je bila taman 'po mjeri' uzburkavši strasti za nešto najluđe što je malo tko mogao predvidjeti.

THREESOME iz Beograda koji su već nekoliko puta gostovali u Zagrebu, ovaj puta su nam donesli veliki demižon graševine sa Zlatibora koji se točio besplatno kruživši od ruke do ruke, pa je to bio dodatni upaljač za jednu sjajnu interakciju s publikom. Zasvirali su energično svoju verziju žestokog punkerskog surf-rocka, a po mome, ovo im je bio ubjedljivo najbolji nastup kojeg sam od njih vidio i čuo. Uroš Milikić (gitara), Petar Živić (bas) i Jovana Petrović (bubnjevi) nisu imali nikakve milosti i odmah u vatru šibnuli pregršt strašnih pjesama "Hava nagila", "Raked over", "First wave", "Eddie would go!", pa dvije nove, pa koliko sam uspio u svoj toj energičnoj i nadasve brzoj izvedbi primijetiti i "GTO crash". Tu je publika u prvih 15-20 minuta još bila koliko-toliko rezervirana, no kada su počele scenske egzibicije kada su se Uroš i Petar počeli penjati po obližnjem stolu, na podij s bubnjevima, ulaziti među publiku i valjati se po travi, naravno svirajući nepogrešivo koncizno, jednostavno su svima otkazale kočnice i počelo je kolektivno ludilo. Ispred njih se drmusalo i plesalo, a kad sam malo bolje pogledao u mrak iza sebe, vidio sam gomilu ljudi gotovo u transu. Ne znam šta i kako, ali jednostavno se desilo da su se svi poistovjetili s njihovim r'n'r nabojem kao da smo se nalazili na nekom vraški otkačenom plesnjaku 50-ih i 60-ih godina gdje je najvažnija bila glazba, zabava i pomahnitali provod uz žestoki tempo. Mora biti da su svi jeli taj grah u kome je valjda bilo dinamita i naprosto ne mogu razumski pojasniti samom sebi šta je sve to točno utjecalo i djelovalo da je publika bila skoro pa luđa od ovog benda.

Jednu pjesmu su posvetili preminulom Jeff Hannemanu, gitaristu Slayer i onda otpočeli serijal najava da će svirati samo balade. Možeš si misliti... Redali su sve jače i nabrijanije pjesme "Dancefloor stalkers", pa jedinu pjevanu "Shake it over", pa dvije obrade Man Or Astroman?, zatim "Tellurian", "Beware the stare", "Snow surf" i onda zvanični dio okončali sa "Chasing the car bandits". Kako je termin za svirku bio dozvoljen do 22.15 h, a do tada je još bilo barem 20-tak minuta, publika ih je gromoglasno pozvala na bis, pa na još jedan, pa još jedan... Počelo je takvo neopisivo ludilo kao da će tih 20 minuta svima biti posljednji trenuci u životu koje valja iskoristiti na najbolji mogući način. Činilo mi se da i bend želi razvući vrijeme, pa su svirali toliko brzo da uguraju što više pjesama u repertoar. Tu su bile i obrade "Rockaway bitch" Ramones koju im je vokalno izveo Nikola Brkljačić, pa "Stand by me" Ben E.Kinga gdje se Nikoli priključila jedna od najotkačenijih dama iz publike Zvonka Obajdin (bend Svemir), pa su odsvirali svoju verziju "Ghost riders in the sky", a dalje su i meni otkazali mehanizmi za bilježenje repertoara i pamćenje pjesama jer se u tih zadnjih 20 minuta samo uživalo, skandiralo, skakalo i ludovalo. Bilo je tu i činela u publici koje je s podija skinuo gitarist Uroš dozvolivši onima u prvim redovima da udaraju po njima do mile volje, naboja erotike i seksa u zraku i općenite slobode bontona kada su izjavili da nakon svirke ako ne dođe murija i sve nas rastjera možemo iskoristiti šumu ili otići na after party u obližnju Jabuku. Još neko vrijeme nakon što je svirka okončana, ekipa je ispred pozornice zajedno s članovima benda pjevala pjesme uz pratnju akustične gitare Nikole Brkljačića, te su se prepričavali dojmovi ovog urnebesnog uragana, ali nikome se nije išlo kući. Ma fakat, to je bilo nezaboravno i od svirke i od sveukupnog doživljaja. Pretpostavljam da je takvo ludilo vladalo na onom Filmovom koncertu kada su snimili mini LP "Film u Kulušiću" daleke 1981. godine, no danas je to malo kome važno. Nije bitno u ovome kontekstu jer su ovo troje Beograđana raspametili i otključali sve moguće brave koje postoje kod ljudi kada dođu na rock koncert. Znate ono, nekome je to prežestoko, netko se susteže da zapleše i da pokaže bilo kakvu reakciju, netko je frustriran nečime drugime, a onih desetak ispred pozornice koji lumpuju i vesele se ostalima izgledaju kao šašavi kreteni. E, pa toga ovdje nije bilo. Ako smo svi bili šašavi kreteni, bili smo, ali smo se sjajno proveli gdje nitko nije o ničemu drugome razmišljao osim da se što bolje i luđe proveseli, a Threesome su bili spremni baš upravo za to i isporučili fantastičnu svirku i sveukupan, apsolutno nevjerojatan dojam koji se pamti cijelog života.

Ludilo!!!

horvi // 07/05/2013

> vidi sve fotke // see all photos