Rocklive festival ove godine je na sreću doživio svoje drugo izdanje. Na nesreću, skresana su im sredstva i glavni hedlajneri kao i neke druge stvari morali su biti otkazani i glavni stage, koji je prošle godine bio vani, iz tog razloga bio je premješten u loše zvučeći prostor nekadašnje kantine. Neke stvari ove su godine bile bolje no nedostatak love ipak je ostavio traga.

Ove godine je za razliku od prošle festival održan u dva dana a svaki dan sviralo je šest bendova. Prvi dan htio ili ne htio, morao sam propustiti prva tri benda pa o njihovim nastupima nemam iskreno što za napisati, no nadam se da nisu završili kao prva tri benda drugi dan. Bili su to zagrebački metalci Throattwister, koprivnički Moskau čiji utijecaji sežu od Joy Divisiona, Sonic Youtha i sličnih i veoma zanimljiv riječki metal bend Syleth. Po rasporedu je slijedio još jedan riječki bend Pasi. Sad već skoro punoljetni bend koji je u karijeri ako se ne varam izmjenio kompletnu postavu no uspio se održati do danas kad sveukupno gledajući i zvuče najzrelije. Publika nabrijana, mlada i puna energije no u nedovoljnom broju. Istovremeno je vani bilo nekoliko, ponekad i puno puta više ljudi nego na svirci. Jedan od razloga zašto je tome bilo tako jest činjenica da se u prostor vojarne moglo ući bez da se plati upad za koji se dobila narukvica a s kojom se jedino moglo ući u prostor sa svirkom. Fer, mudro ali u jednu ruku primorano je bilo što se za one, kojih nije zanimala svirka, ovako ostavilo dovoljno prostora za muvanje i druženje po festivalskom prostoru bez da plate kartu ali i cugu koje je ionako bilo na svakom koraku. Pasi su u to vrijeme pošteno otprašili svoj nastup, a nama osim njihove dobre svirke dali uvid u očajno akustičan prostor kojem na kraju krajeva niti razglas nije baš išao na ruku. Kako god, čekali su nas još Debeli Precjednik i Fakofbolan. Oba benda nisam u živo slušao barem 10 godina a oba postoje još gotovo toliko. Bilo bi malo reći da su opravdali svojevrsnu ulogu hedlajnera a neke od njihovih pjesama još čak i danas znam na pamet. Kolko se sjećam nekih starih koncerata, mogu reći da su oni jedni od rijetkih bendova koji ovako praše već godinama. Pogotovo DP koji su mi posebno dobro izgledali i mogu bez problema svirati na bilo čijoj pozornici. Uglavnom, oba nastupa energična i puna poga no između njih morali smo prozujati i ostatkom prostora. Bila su tu još dva punkta gdje se puštala mjuza. Relax šumica u kojoj se, posebno u subotu moglo čuti raznih reggae setova i dj stage na mjestu gdje je prošle godine bila glavna pozornica i tamo se slušalo sve što je bilo dovoljno brzo i poznato da bi većina kad tad došla na svoje. Od Musea, Prodigya, Queensa, Pistolsa, Fightersa i svega i svačega, no kužite otprilike. Noć je zvršila podosta kasno i prvi dan bio je dobar. Pomalo loše zvučeći, ali dobar.

Kad smo već zakasnili prvi dan, drugi dan krenuli smo još za vrijeme dana. Po rasporedu taj dan, svirku su trebali početi eksperimentalni rock sastav D'gump, no pratilo ih je možda 10 ljudi što se, čini mi se, odrazilo i na njihovoj izvedbi. Sake koji su nastupali nakon njih nisu imali ništa više sreće po pitanju publike ali njima je to bilo izgleda puno manje bitno. Njihov vokal, također ženski, je za razliku od Ivane iz D'gumpa, imao raspoloženiji i bučniji bend. No očito dobar punk/rock bend nije bio dovoljan razlog da se prostor zapuni lijenim guzicama izvana. Nakon njihovog nastupa na binu se penju domaći metalci Flamethrower koji prvi sviraju pred mnoštvom koje voli headbenganje. Kako nisam jedan od tih, sa strane sam motrio nastup i shvatio kako rijetko se nađem na nekom nastupu metal bendova, a pogotovo na domaćem terenu s domaćim bendom. Vjerujem kako je publiku činio velik dio njihovih prijatelja a u puno većem broju ona je bila kad su se nakon njih na bini našli Suho Grlo Nos. Njih sam pred ne tako davno ulovio na promociji novog albuma na koncertu sa Ruizom i tad su odradili super nastup a ovaj je bio još bolji. Čini se da im je album taman sjeo i imaju ga u malom prstu. Normalno, i gomilu fanova koja ih je pratila cijeli nastup a pao je i prvi bis te večeri. Pogo, konačno gužva a kao i da se zvuk malčice popravio. Pozitivne kritike čuo sam sa raznih strana i izgleda kako im ne preostaje ništa drugo nego da se prime snimanja novih stvari. Na mrch štandu mogla se kupiti i njihova (100% pamučna) majca za svega 20kn. Nakon njih dolaze prvi i jedini strani bend Paddy and the Rats. Oni su celtic punk bend sa sjevera Mađarske ali tolko vjerno sviraju i pjevaju da čovjek ne bi povjerovao da nisu stigli negdje iz Irske. Čak sam i na netu naišao na komentar ''WTF, from hungary?'' Imaju sve što im treba. Od harmonike, violine, gajdi, bendža, i frula pa do tipične melodije i ritma. Na žalost, njima je za sad najviše muke donosio ovaj prostor jer svo šarenilo zvuka koje imaju na trenutke kroz koncert nije izgledalo dobro. Nikad ih nisam prije nisam slušao no vidio sam njihovih kratkih majca na nekim curama. Možda su bile mađarice a možda i ne, no otkrile su to da imaju publiku koja ih prati po koncertima ali i da ih je veoma lako prihvatiti. Nekima su bili tolko dobri da su si dali za zadatak izgledati kolko je moguće sličnije nekom pijanom Ircu kojem već pjena od pive ide na uši. Nakon SGN i od njih se traži bis kojeg su sredili bez pol muke. Ne loš izbor izbor bendova za udarnu večer nakon njih nam je doveo Postolara Tripera. Oni su tu nastupili i prošle godine i očito shvatili da bi mogli i ponovno. Kako je kompletni program kasnio, pretpostavljam zbog toga jer je organizator imao muke s idejom kako da spriječi svirku prvih par bendova pred svega par ljudi, a Postolari su bili zadnji na redu, bilo je dovoljno kasno da atmosfera bude na samom vrhuncu. Postolari su znali odgovoriti i izgledalo je kao da svi iz sebe žele iscijediti i zadnju kap energije. Zna se da poslije više nema, pa je shodno tome tako i izgledalo. A onda finito. Nakon nastupa dobar dio publike se u roku od sat vremena pokupio a dobar dio onih koji su ostali, bio je vidno pijan i ostao se družiti ili čagati. Na kraju, za cijenu ulaznice koja je u pretprodaji iznosila samo 40kn, mogli ste dva dana besplatno kampirati i poslušati 12 bendova od kojih su neki bili zaista odlični. Publike je bilo odasvud no moglo ih je biti i više. U svakom slučaju, pokazalo se da se i za malo para da napravit dobra fešta od gotovo kompletno domestico bendova. Da su tu još bili Edo Majka i Kawasaki 3P, vjerujem da bi se brojčanost publike popela barem za pola, ako ne i za duplo a sad nam ostaje samo pričekati da vidimo u kakvom editionu će se pojaviti iduće godine.

mario m. // 27/08/2012