Iako se to tako neko vrijeme činilo, s novim i četvrtim po redu albumom ovi stari pulski punkeri dokazuju da još nisu spremni za odapeti. Oni i dalje sviraju svoj ulični i direktni punkrock s kakvim su već davno ušli u ovdašnje anale punka, a brojne njihove stvari su postale nezaobilazni dio repertoara mnogih mlađih bendova koji su u njima prepoznali svoje idole. Što više jedno punkersko srce može poželjeti već kad tvoje pjesme i poruke postanu sastavni dio cijelog jednog pokreta? Možeš se povući i izležavati na vlastitim lovorikama, ili nastaviti dalje borbu. Fakofbolan su se definitivno odlučili za ovo drugo. 'Šta ćeš takva, su vremena' reći će oni u pjesmi "Hotel Remetinec". Premda situacija nije više ista kao prije desetak godina, ona nije svakako ništa ni bolja, a neki bi rekli da je još i puno gora. Naziv njihovog posljednjeg albuma "Provincija uzvraća udarac" iz 2002. godine, postao je na neki način omen onome što će kasnije uslijediti - intelektualna provincija ne samo da je u međuvremenu uzvratila udarac, već je i zagospodarila! Bivši podstanari i sitni birokrati s kriminalnim genima u međuvremenu su postali bog i batina s pokradenim milijunima i vrtoglavim kolekcijama umjetnina u skrivenim podrumima svojih velebnih rezidencija. Korumpirani policajci, nesposobni i umišljeni ali zato raskalašeni političari, nepismeni biznismeni, Facebook-revolucionari... lista se nastavlja u nedogled.



To je sve već poznato. Sve je rečeno, ali ništa učinjeno. Za nagradu smo dobili mogućnost proglašenja "osobnog bankrota", kante za smeće i pučke kuhinje. Možemo mi u našem shitstormu razglabati o tome koliko hoćemo, kao jedan od glavnih izgovora uvijek uslijedi ona mesićevska "neka institucije rade svoj posao" ili "sve je to izvađeno iz konteksta". E, tu Fakofbolan vade onu stvar iz konteksta, to jest gaća. Oni na sulude tvrdnje kao što su one da uskraćivanje radničkih prava zapravo pridonosi njihovoj većoj sigurnosti odgovaraju s puno street oi! punka, žešćeg hardkora i sporadičnih rockerskih solaža. Prestanimo se lagati, mi živimo u sistemu obrnute logike, gdje se tvrtke hvale s brojevima otkaza, a vlade se natječu koja će imati manje rashoda na svoje građane. I u kojem se čovjek, koji po cijelom svijetu momentalno ubija ljude bespilotnim letjelicama, Obama, sastaje i rukuje sa svojim kolegom nobelovcem (sunce ti jebem), miroljubivim Dalaj Lamom. U takvom svijetu ljudi poput ove četvorke iz Pule si jednostavno ne mogu dozvoliti da nestanu u magli. Stoga oni i dalje u ovih novih jedanaest pjesama rafalaju po svim gore navedenim. Obrađuju teme bolesnog konzumerizma ("Šoping terapija"), obezvrijeđenja rada i akutne neimaštine ("Božić bez božićnice") ili zatvorskom igranju golfa ("Hotel Remetinec"). Neumorno i bespoštedno.



Njihova sredstva su već oprobana i dobro su poznata. Klasični, melodični i ritmični punkrock dok ne dođe Hitna. S puno pjevnih refrena, jasnih izjava i jednostavnog rječnika. I znajte da oni svakako to puno bolje rade od autora ovog teksta i ovih suvišnih i besmislenih, mamićevskih tirada. Simbolično je također to da je ovaj novi album slikovitog naziva: "...ako ne možeš napraviti sam bar pokvari drugome...", namjerno ili ne, objavljen uoči Dana mrtvih prošle godine. Ravnajući se po onoj staroj balkanskoj, 'samo da susjedu crkne krava', Fakofbolan ovdje skiciraju trenutačnu stvarnost našeg društva. Neuljepšanu i usranu kakva i jest. Ne nude oni nikakva rješenja, kao što to i ističu u "Mi sviramo". Ne bi to ni imalo nekakve veće svrhe. Naime, dokle god si većina od nas može priuštiti smartphoneove, voziti vlastite automobile i ići na godišnje odmore, neće se ionako ništa znatno promijeniti. Jedino što oni mogu i što ovdje čine, je ukazivanje na sve gore rečene probleme. U nadi da će većini od nas jednom pamet iz guzice dopuzati u glavu. Postava benda je ostala nepromijenjena od posljednjeg albuma, kao i što nisu izgubili na britkosti. Dapače, ovaj novi album im je do sada najprofesionalniji, s nekoliko gostiju/prijatelja i produciran od strane renomiranog Edija Cukerića, a masteriran u kolijevci punka, Engleskoj. Uz nekoliko obligatornih i općih "na, na, na"-mjesta kao na primjer u zadnjoj "Vidimo se, nismo slijepi", njihov novi album prikazuje ovaj pulski bend u najboljem svjetlu s kojim opravdavaju i dalje svoj kultni status. Upravo ono što se od njih i očekuje, ništa manje i ništa više od toga.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 06/03/2014