Zemlja je žedna. A mi svi trunemo i iznutra zaudaramo. Mada imamo nikad bolje parfeme i mirise. Novac ne kvari ljude, niti ih oružje ubija - mi smo ti koji kvarimo i ubijamo jedni druge. Upravo to nam pokušavaju reći Debeli Precjednici na samom kraju svog novog albuma s pjesmom "Puška ne ubija ljude". Jednoj od najboljih pjesama albuma kojeg su imenovali "Bruto slavo/VBK". Ovo "VBK" je skraćenica za Vijenac Borisa Kidriča, bivši naziv jedne osječke četvrti. Isto kao i što samo ime albuma može na početku zbuniti, tako i pred slušatelja stavlja čak petnaest pjesama. U cjelokupnom trajanju od nekih četrdeset i pet minuta. Za hardcore punk standarde jedna nesvakidašnje velika minutaža. Stoga ne bi bilo promašeno kada bi rekli da se ovdje radi o jednoj albumčini. S čijim obujmom su možda malo i prebacili preko cilja.

O Debelim Precjednicima nije potrebno puno razglabati. Oni koji trebaju, ti već vrlo dobro znaju da je riječ o jednoj osamnaest godina staroj punk instituciji u Hrvata i šire. A oni koji to još uvijek ne znaju, sami su sebi krivi. Treba samo navesti da je ovo njihovo četvrto po redu oficijalno izdanje. Razne demo i live snimke, te učešća na diverznim kompilacijama nema smisla ni brojati. Također jedna bitna stvar je ta da je album (kao i prethodni) objavio Moonlee Records. Neovisna izdavačka kuća, čiji je glavni motor entuzijazam i predanost domaćoj (a bogami i regionalnoj) 'podzemnoj' glazbenoj sceni. Znači sve se poklopilo. Na osamnaestu godišnjicu svoga postojanja Precjednici izdaju album za našu za to najpogodniju izdavačku kuću. Produkcija "Bruto slava" je na do sada najvećem nivou. A čini se i da su i sami Precjednici nabrijani kao rijetko kad prije, što i ističu u pjesmi "Music saves" ('We're coming back, we're still around'). Riječ je o pet likova koji su našli svoj spas u punku. I koji ih istom snagom drži već skoro dva desetljeća. Nema sumnje da su svoj old school hardcore punk doveli do perfekcionizma, kakvog se rijetko može naći i u internacionalnim vodama. Ovi osječki punkeri su toga svjesni. Stoga nije ništa čudno da je većina njihovih pjesama otpjevana upravo na engleskom. Na ovom novom albumu ih je svega dvanaest. Dok su posljednje tri na hrvatskom. Ali kakve tri! Za požaliti što Precjednici ne pjevaju isključivo na hrvatskom. Poklopilo je se i vrijeme. U doba svjetskog straha i gotovo svakodnevnih katastrofa, kada nam svima polako iz guzice dolazi u glavu spoznaja da svakojake krize, ratovi, epidemije/pandemije, zapravo nisu nikakve greške u sistemu, već sastavni i nerazdvojivi dio istog, pjesme poput već spomenute sjajne "Puška ne ubija ljude" ili izvrsna "Nothing gold", te "Heroes of today" dolaze kao kec na desetku. Puno je se toga zasjeklo na ovom albumu. Pored socijalno angažiranih, tu su čak i bolne teme kao u pjesmama "Zaboravi" ili "Brave souls". Duševnu izoliranost i razarajuću depresivnost prate oštri hardcore punk riffovi gitara Davora Bestvine i Andreja Kolundžića. Ovi osječki punkeri već odavno nemaju što kriti ili se od nečega libiti. Ako su potišteni i sjebani, oni će to i pretočiti u pjesmu. Kao što je to slučaj s "Moja su koljena umorna od moljenja". U kojoj lansiraju odjeb svim onim bolesnim spodobama koje uporno ugnjetavaju i ponižavaju svoje bližnje. Mada je bilo za poželjeti da su se još više orijentirali na socijalno angažirane teme, a manje na one osobne prirode. Jer upravo pjesme poput "Calvary" ili "Kinda like pegyboy, but not that good" su ispunjene prekomjernom i za njih nedoličnom patetikom.



"Bruto slavo/VBK" nudi čitavu paletu na raznim temama. Od lokalnog do globalnog. Od osobnog do društvenog. Pa nek si svatko vadi što mu odgovara. Ali jedno je uvijek zagarantirano; skupa u istom paketu dolaze britke melodije, divlji tempovi ritam sekcije basiste Igora Kovačevića i bubnjara Siniše Rajkovića, te frenetični scream/clean vokalni aranžmani Tina Kovačića, pri čemu se čini da će mu duša svakog trena izjuriti u mikrofon. U žanru u kojemu je već sve manje-više rečeno i urađeno, nijanse i kvaliteta su ono što je odlučujuće. U tome pogledu su Precjednici odlično odradili posao. Melodična smjesa od tihog prema glasnom, napetog ka agresivnom, te od oštrog do prejakog je glavni čimbenik koji se proteže iz pjesme u pjesmu. Provokativno, zajedljivo i beskompromisno. Loša stvar je ta što se radi velikog broja pjesama nakon nekog vremena pojavljuje određena zasićenost. Očito su ovi cijenjeni osječani zapostavili ono zlatno pravilo da je 'manje nekada zapravo više'. Ali sudeći po vrlo simboličnom imenu albuma (Bruto slavo), namjera im je bila stvoriti jednu opsežnu sliku 'slavenskog nečovjeka'. Kako živi i diše, te kako napreduje njegova degresija ka još tupljoj životnoj formi. Međutim, Debeli Precjednici s novim albumom idu dalje ka vrhu. Bolji su no ikada. Malo su u nekim stvarima pretjerali, ali ništa što se ne može oprostiti. Samo da je više pjesama na hrvatskom jeziku.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 17/06/2012