3 benda x 13 glazbenika = 39 ljudi.

Od prvog zagrebačkog nastupa skopskih PMG Kolektiv očekivalo se možda i previše s obzirom na kvalitet njihovih albuma, a na koncu se dobio samo solidan performans za otužno malen broj ljudi. Kako sam već dulje vremena odsutan što se općenito tiče koncertnih zbivanja, pogotovo u Mediki, nekolicina poznanika mi je potvrdila činjenicu da je ovo u Mediki sasvim uobičajena stvar. Naime, u dvorištu i u prostoriji sa šankom gdje je DJ imao svoj session okupilo se nekih 200 ljudi, no na koncertu jedva da je bilo prisutno njih dvadesetak. Prvi su nastupili zagrebački KIPER, nama staroj gardi dobro poznata momčad prekaljenih hardcore, punk, noise, indie i underground igrača koja je ponudila set starijih pjesama sa debija "Krivo radim" (2008) sa nekoliko relativno novijih komada koje pripremaju za skori album ("UFO", "Zadnji u redu", "Tako mlad"...). Bez puno filozofije i nekakvih pretencioznih eksperimenata, ovi iskusni mladići u zrelim generacijskim godinama koje se približavaju 40-toj, odvalili su klasičan melodični punk-rock s tekstovima na hrvatskom jeziku i taman zagrijali atmosferu za naredni bend. Očekivalo se da će njihova publika ostati u klubu, te da će iz dvorišta uletjeti novi kontingent audijencije, međutim, nakon završene svirke, svi su se uputili na čik pauzu i čavrljanje koje je izgleda fokus okupljanja u Mediki. U posve praznom klubu PMG Kolektiv koji su momentalno na turneji (Njemačka, Hrvatska, BiH, Srbija) osjetili su pravu čar nezainteresiranosti zagrebačke publike. Krenuli su sa svirkom pred 5-6 ljudi, da bi se nakon pjesama "Dark disko" i "Za Makedonija" uspjelo doteturati još nekih desetak-petnaestak znatiželjnika. Nije da su PMG Kolektiv tako očajno loš bend koji ne zavređuje pozornost, ali šta jest - jest, očigledno je da ih ova publika koja je bila u dvorištu ne doživljava niti 5%. Nepoznati su im, a garantiram da nitko osim one šačice ljudi što ih je promatrala uopće nije niti znala koji bend svira na pozornici. Opet, s druge strane, ne vjerujem da je toliko teško bilo odvojiti tih 30 kuna, kad je bend koji je nastupao iza njih imao sasvim solidnu posjećenost. Elem, riječ je o čistoj ravnodušnosti, a najvećim dijelom o neupućenosti u prilično široki autorski opus kojeg imaju ovi Makedonci (4 albuma i 1 mini LP). Kako god, oni koji su ih gledali imali su prilike doživjeti plesni povratak u temeljni post-punk kakav se svirao pred 30-tak godina, a na ovim regionalnim područjima od Đevđelije pa do Triglava ga ne svira nitko živ u ovome obliku. Posve su jednostavni u izrazu sa funkiranim i melodičnim minimalističkim linijama bas gitare, klasičnim dance-rock tempom i gitarom koja cijelim tokom koncerta nije silazila iz teritorija trance-psihodelije. Frontmen Mirko Popov je bio nabrijan kao i bend na stopostotnu koncertnu ekstazu, ali nemoguće ju je bilo ostvariti uz ovako malen broj posmatrača koji bi se sigurno rasplesali da je bila barem pokoja desetica ljudi više. Znate onaj sindrom 'a šta da plešem u praznoj dvorani'... Što se tiče repertoara, izveli su 6 pjesama sa najnovijeg albuma "A vekot taka dobro započna", ("Za Makedonija", "Dijalog so idninata", "Iran", "Radio slobodno Skopje", "Ova nese lugje" i "Deca na 2 veka"), dok su od starijih kompozicija uz uvodnu "Dark disko" izveli samo još "Kontrol" (obje sa prethodnog "Da 4") i "Supermen" (sa "Prijatelski ogan" iz 2009). Netko je iz publike tražio "Rezonator" s njihovog istoimenog debija, no Mirko je fino odvratio 'to je bilo 2007., sada je 2011., lijepo je živjeti u prošlosti...'. Sve skupa je velika šteta što je na koncu koncert prošao s ovako lošom posjetom jer bend ima daleko veće mogućnosti i kapacitete, a i neizostavni komercijalni potencijal. Idući put ih se ne bi smjelo ovako ignorirati... A što se tiče američkih DEAR LANDLORD, njih je publika sasvim pristojno dočekala u solidnoj količini od nekih 30-40 duša. Izgleda da su svi dobro upoznati s njihovim debijem "Dream Homes" objavljenim 2009. za No Idea Records, a neke su povukli zbog usporedbe sa vrlo popularnim Against Me! Ova četvorka iz Illionisa je zvrkasta i otkačena, dosta se zezaju, satirični su i zabavni, a sve skupa je to djelovalo kao tipični mainstream coca-cola bubblegum pop-punk koji ne bježi daleko od Green Day. No, da netko nezna odakle ovi momci dolaze, komotno može pomisliti kako je riječ o nekom našem demo bendu koji može poslužiti kao predgrupa Overflow, elem o bendu kakvih imamo u izobilju (The Rock Flock, Invert, Petar Punk, Tehnička greška, The No Regrets, Antidepresiv...).

Nakon svirke, PMG su izjavili kako već dugo vremena nisu svirali pred ovako malenim brojem ljudi. Tja, ... i šta sad? Glavu gore, nije smak svijeta. Doći će vrijeme kada će ovaj bend zasigurno puniti zagrebačke klubove, a garantiram da će kroz nekih 10-20 godina svi oni koji su bili u dvorištu pričati 'kako smo bili na prvom koncertu PMG Kolektiv u Zagrebu'. Da, samo gdje...

horvi // 02/05/2011