Svirati melodični, iskreni i intezivni punk rock. Iz te želje su se 2007. godine ujedinili Jaga, Zdravko, Pavle i Six. Svoj glazbeni "radni" staž su prije toga absolvirali u bendovima poput Paruzija, Analena, Ha Det Bra, Razlog Za, Garage Monsters, Patareni i Minus Cway. Svoj prvi album po imenu "Krivo radim" su objavili 2008. godine. Slijedile su brojne koncertne aktivnosti u kojima je Kiper bio kao predgrupa za Let 3, Hanson Brothers i Anti Nowhere Leauge. Koncem 2009. godine bendu se pridružuje novi pjevač Misha. Te odmah potom počinju s radovima na novom materijalu. Što je rezultiralo EP-om "Opet sam jak". Koji je objavljen u lipnju ove godine. I svojevrsna je najava za novi album, koji namjeravaju snimiti u bližoj budućnosti. EP sadrži tri prearanžirane pjesme s prvog albuma i dvije nove.

Na prvi mah, preslušavajuci cijeli EP, prvo što je naprosto nezaobilazno primijetno je to da je se desila jedna velika i zapanjujuća promjena u samoj njihovoj glazbi. Dok je album "Krivo radim" imao svoje, pa tako reći, male mane i nedostatke, čini se da su se dečki nakon njega okupali u krvi nekog rock-boga i iz nje izašli "jači nego ikada" prije; to su sada brži i siroviji zvukovi, puno abrazivniji rifovi, i prije svega novi i čvršći vokal. Ulazak pjevača Mishe u bend je definitivno obogatio zvuk benda. Čak i ove tri starije pjesme sada zvuče puno moćnije, modernije i karizmatičnije. Dovoljno je samo prvo poslušati stare i potom ove nove verzije istih pjesama, i bit će odmah svatkome jasno o čemu je riječ. Kao broj jedan na EP-u je "Slušam kako dišeš". Adrenalinske, ekstremno distorzirane rifove gitare prate jaki i energični, srednje brzi udraci bubnjeva. Primjetan je i višestruki kvalitet vokala, koji se odlično snalazi kako u melodičnim refrenima, gdje postaje čistiji i zavodljiviji, tako i kada je potrebno sići u dubinu i postati vatreniji i "prljaviji". Tekst pjesme vrlo dobro odgovara za uvodnu pjesmu EP-a. A istovremeno je i simboličan za "novi" Kiper: "Više nisam kao prije, sad sam duboko unutra...sada znam da mogu više". U idućoj "Tako mlad", koja je jedna od dvije nove pjesme, ubacuje se s tempom u veću brzinu. Tu su i dalje oštre i strastvene melodije gitare. Ona govori o čaroliji trenutka. O njegovoj neponovljivosti i iz toga rezultirajućoj njegovoj dragocijenosti. Ma kakav on bio. "Opet sam jak" je čistokrvna, nova rock stvar s potencijalom za hit. Za koju je u planu i snimanje video spota. Sad, to tituliranje "potencijal za hit" nemora nužno značiti da je ona bolja od ostalih komada. Ali upravo radi njenog nešto sporijeg, ali ritmičnog tempa, zaraznih vokalnih refrena, kao i vijugavih, virtuozno atmosferičnih i melodičnih gitarskih rifova se nameće kao optimalna za šire mase. Ne i manje važan je također i tekst pjesme: "Opet sam jak, mogu umrijet' na sto načina..." Time se želi reći da bez obzira što se događalo, ili kakve još sve nedaće budu čekale, to se sve može prevazići. Također, u tekstu je sadržana i jedna društveno-kritična nota. I to prije svega u onim pasažama gdje se pojavljuju riječi: "Ova zemlja je za tebe raj, a za mene čisti podbačaj". Meni osobno najbolja pjesma EP-a je "100% siguran". Ima sve ono što je potrebno da bi se mali magični gumbovi za glasnoću odvrnuli do kraja i pustili da "high-speed" tempo bubnjeva, masne i divlje melodije gitare kao i dinamični i bijesni vokal natjeraju susjeda iz zgrade preko puta da napokon samozadovoljno i zlobno se smješkajući, radi uznemiravanja zatraži intervenciju policije. U njoj se nalazi jedna retrospektiva života; prepuna spoznaje, s čvrstim stavom i stopostotna sigurnost da bi se ponovno sve isto učinilo. Svijesnost da je se uvijek ustvari bilo normalnim. A da je upravo onaj profl ljudi, kojima su na primjer Dora i Eurosong najveći glazbeni vrhunac godine - nenormalni. Zadnja pjesma "Samo jednu noć" je u kasičnoj rock maniri, začinjena s Kiperovom "new found glory". Ona obrađuje neizvjesnost, koja prati (eventualni) početak neke veze. Gdje je sve još otvoreno; može postati nešto ozbiljno, ali isto tako i ostati samo na avanturi za jednu noć. EP je snimljen u zagrebačkom Monster studiju. Njegovu produkaciju potpisuje Ivan Jakić. Koji je, mora se priznati, točno prepoznao ovaj zapali šibicom fitilj-gledaj kako vatra putuje-u zrak leti spremnik kerozina-sound. Za dizajn naslovnice je odgovoran pjevač Misha. I pored svega dobrog što je donio svojim ulaskom u bend, uređenje covera svakako ne spada u to. Centralni lik naslovnice je jedan autobotu (transformers) sličan robot. Koji drži moćnu gitaru. I daje ukupan utisak da se radi o nekoj kompilaciji techno ispljuvaka. Uopće ne odgovara Kiperovoj glazbi. Cover jeste neobičan i čudan. Ali nije sve što je neobično istovremeno i dobro. Ali na svu sreću, to je ujedno i jedina mana ovog EP-a.

Sudeći po tome kako se Kiper prezentira s ovih pet pjesama, može se slobodno nadati jednom vrlo dobrom drugom albumu. I svakako zaslužuje respekt za ovu odličnu promjenu, koja ih placira među trenutačno najkvalitetnije hrvatske punk rock sastave.

z. marković // 09/09/2011

PS: KIPER će slušati Mario Stipanović.