Nie sme od Skopje, ponosno tvrde ovi electro-pop/rock Makedonci koji su napravili dva plesna diskografska rada kojim se oslobađaju lokalnog sindroma i pretvaraju u male, ali vrlo glasne zvijezde.


PMG KOLEKTIV - Rezonator (2007, PMG Recordings)

15 godina postojanja kao organizacija iz Skoplja koja se bavila raznim aktivnostima popularne kulture (glazba, teatar, film, dizajn, radio, DJ kultura i još štošta), ovaj mnogoljudni projekt po vrlo sukladnom Psychic TV - Throbbing Gristle sistemu konačno se odlučio da objavi pravi album. Nakon nekoliko godina hibernacijske pauze, 2005. ponovno pokreću projekt kao živi sastav s gitarom, basom, samplerom, klavijaturama i bubnjevima, skupljaju se Mirko Popov, Robotek, Vasko Atanasovski, Aleksandar Gavrovski, Siniša Evtimov... + Nikolina Kujača, Bole Jovanović i Darko Jordanov, te snimaju svoj prvi pravi album za vlastitu indie etiketu PMG Recordings.

Debi "Rezonator" je objavljen u 3.mjesecu 2007. (šteta što ga nismo dobili prije) i predstavlja post-punk new-wave dance-rock s elektronskim elementima uz tekstove na makedonskom jeziku. Glazba je čisti poziv na plesne podije i spaja gomile utjecaja od kojih su najočitiji The B-52's, Psychic TV, New Order, Orbital, !!! (chak-chak-chak) i LCD Soundsystem što se tiče ritmova i elektronike. Gitarist je izgleda veliki ljubitelj Gang Of Four, Radio 4, Rapture i Talking Heads (vrijeme albuma "Fear Of Music", "Remain In Light" i koncertnog "The Name Of This Band Is Talking Heads"), a basista je navučen na Joy Division, pomalo na funk i new wave. Glazba im je plesna, direktna i jednostavna. U ovim prostorima usporediva je s jedinim albumom Beograd - "Remek depo" (1983), pomalo sa slovenskim Videosex, zagrebačkom Boa iz vremena 1981-1983, beogradskim U škripcu i kratkotrajnim projektom Kozmetika. Imaju i nekih dodirnih točaka s beogradskom Neočekivanom Silom i Darkwood Dub.

Prva skladba "Intro - extremely dangerous" je gotovo paralelan nastavak Genesis P-Orridgeovog plesnog Psychic TV iz vremena albuma "Towards Tree Infinite Beat" sa tipičnim bas linijama, pozadinskim efektima syntha (ili laptopa), te narativnim vokalima na engleskom jeziku koji zvuče ko' P-Orridge, druga "Ovde i sega" je također u sličnom rasplesanom stilu samo što gitarist neodoljivo vuče karmu iz čuvene Talking Heads afro skladbe "I zimbra" (i još ponekih kompozicija), dok je tekst u rangu stihova Slavka Remenarića s prvog albuma Boe. Romantika pomiješana sa socijalnim stautsom - 'masovna hipnoza - ovde i sega'. Odlična skladba. "Prijatno iznenaduvanje" je ponovno kombinacija plesnih Psychic TV, ali i electro-popa (i techna a'la Orbital), finih gitarskih minijatura koje se postepeno penju poput techna uz individualno nastrojen Bowievsko/ Curtisovski tekst o praznom danu, finoj praznini i samoći. Vrlo emancipirana poema. Naslovna "Rezonator" je pravi techno kakav su možda ponekad poželili raditi Kraftwerk i ovdje su PMG Kolektiv dali jasno do znanja svoj stav da žele pretvoriti 'sve to zlo u dobro i biti pritajeno slobodan PMG'. U drugom dijelu kompozicije priključuje im se gitarist sa sasvim jednostavnim, ali veoma upečatljivim pasažima. "Hollywood" je pravi come back to '80 kao da su kopirali electro-pop Beograd i Soft Cell, samo što ih odvaja gitarska svirka koje ova dva izvođača nisu imali. Tekst je šminkerska sprdačina na elitu i jet-set koja se ne mora odnositi na locirani Hollywood. "Ej" nastavlja taj stil uz vrlo dobar bas na relaciji electro-body (D.A.F.), Gang Of Four i !!! (chak-chak-chak), uz plesnu ritmiku koja je najjača na albumu i pravi je elektronski punk-dance komad albuma s odriješitim protestnim tekstom na momentalnu društveno-političku hijerarhiju. Najplesnija i najjača skladba albuma u najboljoj mogućoj varijanti. Sjajno! Funk je prisutan u "Nova pesna" (odlične dionice gitare, ko' Andy Gill na albumu "Songs Of The Three"), te zbog elektronskih pomagala zvuče poput kombinacije Cabaret Voltaire, P.I.L. i A Certain Ratio. "Skopjanka" je zbog svojeg electro-techno ritma (opet Psychic TV) i zavodljivog šminkerskog teksta, ako se zanemare sitne dub vibracije, veoma hitoidan potencijal. 'Ona je odlična učenička, ona krka ecstasy, izgleda emoderna, ona ima puno obleki, pametna je što je puno ubavna, sad kada igra u disco/ ona sad kada sluša u zboruva, uživa što je glavna, si je poprava frizurata/ ona se gradi od seljaci, ona ima položeno vozački ispit/ ona stalno ima akcija, mirisa na prolet, ona ne gleda bez da primeti, ona ne sluša bez da doznae, jaz ga sakam zašto takva je...' (možda nisam dobro interpretirao, ali je ha-ha-ha!). Otprilike takva je i "Manekenki" u vrlo sličnom izdanju o šminkeraju koji se razvlači od svjetonazora disco-radio-mediji-dj, a u stvari je sarkazam o slatko namirisanoj eliti koja ne bi niti pišljiva boba dala za nekoga tko zna razmišljati glavom. Veoma dobra stvar s gitarističkim međuigrama. "Tuđa prikazna" će podsjetiti na Human League iz vremena albuma "Dare", te ovdje PMG Kolektiv pružaju sav svoj electro-punk naboj na sofisticirani romantičan način tekstualno poput Morriseya i njegovih nekadašnjih nikad neprežaljenih The Smiths. "Bura povtorno" je plesni New Order komad kakav se možda od njih nije niti očekivao nakon "Blue monday", a završna "Outro - after hours" je jedina skladba albuma na kojoj nema elektronike (izuzev psycho efekata glasova) i band se prikazuje u čistoj pop-rock varijanti samo s vokalom, gitarom, bubnjevima i basom kroz posve jednostavnu laganu pjesmu.

Album nije moderan kako bi PMG Kolektiv htjeli, ali je retro s alternativnim dance konceptom zadiranja u prošlost. Rad koji je dostojan underground produkcije ex-Yu i mjestimično mjerljiv u sofisticiranom art konceptu kojeg oduvijek ima SCH (album "Dance", 2007.) i nekolicina približno sličnih autora sa Slušaj najglasnije etikete (PNDC, Bokerini i Paganska Ljubav, Ubikvitetna Eritrofobia).

Ovi makedonci znaju što je pravi i dobar sofisticirani aler-pop/dance. Jedina je šteta što vokal neopisivo podsjeća na Dejan Stanisavljevića koji nije znao pjevati iz prvog electro-pop sastava Jugoslavije, trija Beograd.

Ocjena (1-10): 7


PMG KOLEKTIV - Nie sme od Skopje, EP - mini album (2008, PMG Records)

Tri nove protestne kompozicije i naoko šest bezazlenih remikseva uvodi u pravu epopeju vlastitog nezadovoljstva sa Skopljem kao metropolom. Vlatko Stefanovski je u '80-tim ostvario pravi jugoslovenski hit sa skladbom "Skopje" koja se 1988. puštala i u najzadrtijim rupama i govorio da je Skoplje moderan grad koji ima mikro klima i ostale stvari. Ali po ovom gnjevnom i bijesom nadahnutom EP-iju, ne bi se mogao steći takav dojam jer ga PMG Kolektiv prikazuju u jednom sasvim realnijem (balkanskom) izdanju. Da ne zaglibim u raspravu o kojoj bi se moglo raspredati puno tema, ovi Makedonci su napravili otprilike ono što su Idoli napravili na albumu "Odbrana i poslednji dani". Doduše nisu uzeli poput Idola bezazleni romančić humoresku koju bi pretvorili u sjajan album, ali zato im je inspiracija bila Makedonija i Skoplje s početka 21. stoljeća.

"Nie sme od Skopje" možda će s vremenom postati underground pop-hit poput "Milion" Boe ili "Opasne igre" Beograda u izvornoj varijanti, ali remiksevi iste skladbe su opaki. U varijanti The Johna zvuči kao Rapture križan s Gang Of Four i P.I.L., mix koji je napravio Duško Janevski e od Centar mix je plesna elektronika na tragovima Cabaret Voltaire (album "Coda", 1987) i ranih Orbital. Da vole David Sylviana dokazuju u početku iste pjesme u verziji Sound Diffusion gdje doslovce koriste Sylvianovu boju gitare s albuma "Gone To The Earth", u verziji Aleksandra Tančevskog je riječ o minimal-technu kojeg toliko mrze jer je Skoplje prepljavljeno s njime (čudno, nitko ne spominje narodnjake), a posljednja je nazvana kao PMG Kolektiv techno minimal kao samoironija vlastitog rada.

'Eden, dva, tri, četri, pet, nie sme od Skopje'. Zaplešimo! Funkoidno rasplesana "Somnitelno lice" u ritmu Leftfielda je jedan od regionalnih alter-hitova 2008. godine s jasnim društveno-političkim protestnim tekstom (citat 'nisam peder patriot, mediokritetski stvor'). Treća "Supermarket" je brzog funk tempa s ritmikom koja vuče na d'n'b, a tekstualno je cinički osvrt na masovnu potrošačku histeriju. "Ej" (u varijanti Bernays propaganda look) je jedna iz kategorije najluđih hc/punk-rock stvari koje je Jugoslavija ikad imala i traje svega 1.22. Ostali materijal su rasplesani remiksevi "Nie sme od Skopje" gdje slušatelj ponaosob ima izbor da odabere varijantu po vlastitom nahođenju.

Idući album pod nazivom "Friendly Fire" najavljen je za konac 2008.

Ocjena (1-10): 8

horvi // 31/07/2008