Stiže peta runda ovogodišnjih izdanja od 10 albuma podijeljena u tri stavke. Ovdje su recenzije 4 albuma, a ostatak paketa čini 5 albuma Franci Blaškovića & Gori Ussi Winnetou (posebni članak), dok album Tehac - "Hereza" na recenziju prepuštam Pedji.

ČKONJEVIĆ IVAN - When Sky Was Not This Great Big Cage For Birds (2008, Slušaj najglasnije)

Ovaj glazbenik radi na relaciji Subotica - Beograd i znan je kao član sastava Ana Never i Belgrade Noise Society (www.belgradenoise.com) gdje je majstor gitare, a ovo mu je treći solo rad (prethodna dva su "Stanja: kolaž", 2006. i "Plavi bicikl pod oblacima rđe/ Umesto buđenja", 2008). Ima i dva realizirana filma "EXP.Srećni princ" i "EXP.Šetač", a oba su realizirana u martu 2008. Učesnik je kompilacije "Putnik" (2008, Slušaj najglasnije) koju je sastavio njegov kolega Edvard Halas iz Subotice gdje je zastupljen s naslovom "Train 6 a.m." koji otvara ovaj album što znači da je riječ o ambijentalnom drone post-rocku. Sve skladbe su instrumentali koje je napravio samo pomoću električne gitare i basa, te očaravaju svojom atmosferskom mirnoćom i osjećajem za zvučni '3D' harmonični prostor i vrijeme. Lišen bilo kakve druge pripomoći instrumenata sa strane, Ivan je ostvario suvremeni ambijentalni album neopterećen bilo kakvim šablonskim zamkama ili eksperimentalnim izletima. Samo ugodna i mirna minimalistički orijentirana glazba uz koju se može mašti prepustiti na volju. Romantično, idilično, s pomalo psihodelično razlivenim šarama gitarskih harmonija, baš kao što i sam naziv albuma govori - 'kad nebo nije bilo ovaj veliki kavez za ptice'. Moglo bi se reći i ekološki osviješteno. Od elektro akustike, preko Brian Enoa i Sylviana do atmosferičnih MBV i inih nasljednika ambijentalnog post-rocka u 21.stoljeću.

Kreativno nadahnuto.

Naslovi: 1.EXP.Train 6 a.m., 2.EXP.Long tones for sleeping trees (for wooden one), 3.EXP.When sky was not this great big cage for birds, 4.EXP.Antennas have shadows, 5.EXP.Day after

Ocjena (1-10): 8

Web: www.myspace.com/eightkmfromlake

KIRIK CIZGI - Sozumuz yok (!), (2008, Slušaj najglasnije)

Nedavno mi je jedan kolega iz jednog mladog rock banda pričao kako ih je jedan kritičar popljuvao uspoređujući ih s raštimanim Libertines što ga je veoma naljutilo. Ja sam mu pokušao objasniti da čovjek izgleda nije imao nikakve loše namjere i da je za jedan tako mladi sastav potrebno približno opisati stilski profil banda nekome tko ih nikada nije čuo. A k tome da te usporede s Libertines, makar i raštimanim, trebao bi biti kompliment. Poslije sam pročitao taj napis i vidio da čovjek ništa nije krivo niti loše izjavio.

Ovaj uvod sam naveo kako bih pokušao predočiti turski trio Kirik Cizgi koji na ovome albumu izvode neobičnu rock-pop glazbu koju je nemoguće objasniti samo s jednom poredbom. Prva asocijacija mi je bila raštimani Joy Division, Siouxsie And The Banshees, The Cure, PJ Harvey i P.I.L. sa Jah Wobbleom na basu, no to je tek djelić kolaža kojeg izvode Kirik Cizgi. Oni su Ezgi Gedik (klavijature, vokal), Atacan Yucel (bas, prateći vokal) i Murat Tulek (bubnjevi iliti davul). Pjevačica Ezgi Gedik ima zanosan vokal pod snažnim orijentalnim utjecajem, sve skladbe pjeva na turskom jeziku i asocira na kombinaciju Elisabeth Fraser, Siouxsie i pokojne Ofra Haze. Glazba je plesni indie rock-pop koji se kreće od new-wavea do neo-folka, brit-popa i Coldplay, a okosnicu čine bubnjarski ritmovi i bas linije koje melodično nadopunjava Ezgi sa svojim minimalističkim minijaturama na klavyeru. No, nekome tko ih nije slušao to skoro pa ništa ne govori o kakvoj je uvjetno rečeno čudnoj glazbi riječ. Čudna je zbog toga što u postavi nemaju gitaru (Ezgi je pokušava nadomjestiti staccato linijama klavijatura), a aranžmani su također čudno oblikovani. Neke skladbe sadrže sporije i brže bubnjarske ritmove, a cijela glazba na momente zvuči kao da će se svaki trenutak raspasti, ispasti iz takta i rasturiti u paramparčad. Ali kada se pažljivo sluša, ovaj trio itekako zna baratati svojim instrumentarijem i izvlače neobične melodije sklapajući svoj stil za koji se samo može reći da je jedan od raritetnijih na postojećoj indie-sceni. I kada pri kraju albuma nakon 9 autorskih skladbi čujete obradu Ramonesa "Blitzkrieg bop" i završni cover nekog rock and roll standarda u njihovoj izvedbi odmah je jasno da Kirik Cizgi imaju neobičan pročišćeni minimalistički dance rock-pop stil.

Album je snimljen 2004. u Izmiru u studiju A Dore de.

Naslovi: 1.Esenek, 2.Soguk, 3.Yumak, 4.Asam yok, 5.Dev, 6.Bugun, 7.Nerye, 8.Sozumuz yok, 9.Esnek, 10.Blitzkrieg bop (The Ramones), 11.No name, 12.No name,13.No name

Ocjena (1-10): 5

Web: www.myspace.com/kirikcizgi
KIRIK CIZGI - Kirik Cizgi (2008, Slušaj najglasnije)

Nakon 4 godine ovaj trio se ponovno odlučio da u Istanbulu snimi svojih 7 starih skladbi s albuma "Sozumuz yok" i doda još 6 novih. Stilski su ostali isti kao na prethodnom albumu, no ovdje se uočava daleko rafiniranija svirka s naglaskom na plesnom tempu (osobito u naslovima "Evvel zaman", "Nerye", neobičnom humpa-cumpa "Hissiz" i lepršavoj "Sozumuz yok"). To znači da je vodeća melodija na klavijaturama pjevačice Ezgi Gedik koja uz klasični staccato kombinira i legato (stapanje tonova u melodijski slijed), plesni kraut-rock ritam u kojem ima svega (od rockabillya do hardcorea) i harmonično potisnute linije bas gitare. I ovog puta su sve skladbe otpjevane na turskom jeziku, a stare kompozicije su dobile nove, daleko duhovitije i zabavnije aranžmane, te neobičnost njihove izvedbe leži u prijatno senzualnom vokalu Ezgi Gedik i manjku električne gitare koju zamjenjuju klavijature. Osobito šarmantan je instrumental "Koza" koji ima gotovo hardcore ritam, melodiju koja asocira na "Labuđe jezero" Čajkovskoga i povremene zborske 'pastirske' pokliče Atacan Yucela i Murat Tuleka. Pjevana tema "Karmaša" ima vrlo dobru minimalističku rockersku dinamiku, a valja spomenuti i mirnu pop-rock "Esnek" s duplim ambijentalnim melodijama klavijatura, neobični tango-dub ritam u instrumentalu "Bugun" i vokalne orijentalne arabeske Ezgi u "Soguk" koja se paralelno prati sa sukladnom, gotovo linearnom melodijom klavira što dovoljno govori da se radi o talentiranoj (možda i akademski obrazovanoj?) pjevačici i klaviristici koja svira vrlo primamljive zabavne melodije prepletene različitim idejama. Melodije su joj kompleksne, pune duhovitog i kreativnog sadržaja što je unatoč meni posve nerazumljivom turskom jeziku palac gore. Veoma zrelo, zabavno, duhovito i stilski nadasve 'ni u jednu ladicu nesvrstano' indie pop-rock djelo.

Naslovi: 1.Jonathan ve guvercin, 2.Evvel zaman, 3.Nereye, 4.Yumak, 5.Koza, 6.Karmasa, 7.M.Y., 8.Esnek, 9.Bugun, 10.Soguk, 11.Hissiz, 12.Compus meger, 13.Sozumuz yok

Ocjena (1-10): 8
LIHEN - Nepoznate istance (2008, Slušaj najglasnije)

Duet Lihen dolazi iz Niša, a čine je instrumentalist Dušan Vukić i pjevač Aleksandar Popović koji povremeno zasvira bas i akustičnu gitaru. Prva skladba je elektronski spoj lakog plesnog pop-rocka (solidan hitić "Pratim njen dah" uz potporu vrlo egzotičnog vokala Sanje Živković). I taman kada slušatelj pomisli nakon simpatične balade "Na svoj način" da će se bezbrižno provesti lakoglazbenim notama kroz 55 minuta albuma, počinju problemi... Materijal je snimljen pomoću električne gitare, ritam mašine, kompjutera, te su ponegdje dodani samplovi, loopovi i efekti. Najveći dio materijala čine lagane i tihe kompozicije u kojima Aleksandar pokušava dočarati mistifikaciju eteričnog leksika Goribor pri čemu gotovo narativno recitira tekstove u stilu svojeg daleko poznatijeg sugrađana Bokerinija i to je jedan od glavnih problema albuma jer nema svoj uživljeni identitet. To ne znači da su tekstovi i priče loše, ali njihova sama izvedba je očito podlegla teretu bezizražajnog lo-fi izdanja. Također i produkcija koja varira od naslova do naslova; jedan je preglasan, većina njih su pretihi poput miš-maš nabacanog zvučnog kolaža koji bi daleko bolje funkcionirao da je ujednačene zvučne rezonacije. No, sama ideja se svodi na blizak koncept pop-gothic/blues neo-folk/post elektronike na dakako minimalistički način gdje Aleksandar neke tekstove izvodi tiho gotovo do nerazumljivosti. Prvi dio je emotivan i uglavnom optimističan, drugi je mračan, pun sofisticiranih tekstova i u globalu sav materijal je pretenciozan i nezgrapan za slušanje. Da su kojim slučajem napravili dva odvojena albuma ili barem EP-ija, mnogo toga bi daleko bolje funkcioniralo. Prisjetite se prvih solo radova Zdene Franjića koji je znao na albume nabacati svega i svačega, uglavnom bez nekakvog reda vožnje i sve će vam biti jasno. Iskreno govoreći, jedva sam čekao da okonča ovaj koktel pokušaja insinuiranja emotivnih Idola (prvi dio albuma), Goribor i Bokerinija. Za Lihen će trebati uložiti vremena da savladaju gradivo i postulate ovakve elektronske glazbe koju su se uhvatili. Ipak nije to baš samo tako jednostavno napraviti kako se čini... Produkcija je u njihovom slučaju mogla puno toga popraviti.

Naslovi: 1.Pratim njen dah, 2.Na svoj način, 3.Sve tajne svodove pokloniću tebi, dok trenuci sećanja nestaju u meni, 4.Krotak putnik Brodsky, 5.Neznanim (Zenit), 6.Egres, 7.Theory, 8.Izvan imaginarijuma, 9.Neostvariv uvid, 10.Wang, 11.Pohod ka prosvećenosti, 12.Ružan san mlade Boleslave, 13.Dezintegrisana sloboda (Lice pogube), 14.Dezavuisanost u tebi, 15.Vedja Grmerijen

Ocijena (1-10): 3

horvi // 16/10/2008