Ovo je odlična zajebancija. Prvotno objavljen kao d.i.y. album na bandcampu taman prije korone 14. veljače 2020., ovo bješe prvi album Tomislava Đuradića, gitariste, vokaliste i synth muzikanta iz sveopće popularnog benda Svemirko, pa onda je sve manje-više poznato. Ovdje se na nepunih 30 minuta nalazi prijatno iščašenih 7 pjesama s velikim retro pristupom new-romantics/ funka i dance-rocka a'la 1982-1983/4 podsjetivši na meditacije ex-Yu sfere slovenskih Avtomobila križanih s Plavim Orkestrom, a to je vrlo lijepi pop poligon za otkačene pjesme. Koliko su Avtomobili bili senzualan new-wave bend, a Loša i kompanija pravo 'narodski folk-rock' novog primitivizma, toliko se toga nalazi i ovdje. Ispočetka, kad album krene s prve dvije stvari "Slušaj mala!" i "A vidi me sad", pomislilo bi se, uh, neka patetična kopija Orkestra i Crvene Jabuke, onomad danas rečeno indie furke Artan Lili. I k tome, obje pjesme imaju toliko malo lirike što uranjava u upucavanje ženama 'slušaj mala šta ću ti kazat! / vozim dalje i sve sam ti bliže, a vidi me sad!'. O, fantazija od mačo romantike, ali daljnji tijek fabule ima zaista romantičan i lijep sadržaj mladog pastuha koji svim silama pokušava osvojiti njemu najljepšu ženu na svijetu. A tu onda dolazi sukob sa starcima, bivšim ljubomornim dečkima, obećanjima da će zajedno vidjeti 'zvijezde sve' ("Jedina prilika"), malo se melodramatizira ("Prekasno"), hipotezira ("To se neće dogoditi"), tugaljivo patetizira ("Terase") i na koncu sve svrši samo sa sjećanjima što je bilo ("Ti i ja").



U principu, fabula nema ama baš nikakvu jaku dramaturgiju osim sjetno emotivne, neuspješne melodrame kakvu mnogi doživljavaju prikazanu kroz sjajan gitarističko-vokalni konsenzus nalik na priču Jimi Hendrixa koji je znao vlastiti vokal pretvoriti u zvuk svoje gitare, odnosno, Đutko, koliko mi se čini, ima apsolutan sluh s kojime se ispočetka šegači, a onda ga katapultira u vanserijsko štancanje vrsnih melodija od pjesme do pjesme u radiofoničnom post/ new-wave ambijentu. I pri tome se nikako ne postavlja u ulogu lidera 'ja sam najbolji'. Imam dojam da ga to čak niti ne zanima već mu je prvotna ideja napraviti odličnu pop-rock pjesmu. Sinkronizira gitarske melodije s vokalima, što je u biti jako teško izvedivo, ne samo u slučaju Hendrixa, nego i Ian Gillana - Deep Purple ("Strange kind of woman"), a bome, ako niste primjetili i Gang Of Four "Return the gift" sa sjajnog debija "Entertainment!" (1979) kojeg još uvijek smatram jednim od najboljih rock albuma svih vremena.

Čitav album:



Ovdje se nalazi prijatan kolaž polu-depresivnih i frustrirajućih pop/ dance-rock pjesama čovjeka koji se fura na brkove kao muški amblem, nekad davno jednom prilikom je ekipa iz hrvatskog časopisa Nomad, tamo negdje početkom 21. stoljeća napisala od zafrkancije 'brkovi su ponovno u modi', šaleći se s Mišo Kovačem, a uopće nisu znali da će to ponovno biti popularno. Đutko bi mogao biti veliki komercijalni hit s mnogo pop uboda na ovome albumu. To se neće dogoditi? Hoće jednog dana...

Naslovi: 1.Slušaj mala!, 2.A vidi me sad, 3.Svila, 4.Karate, 5.Jedina prilika, 6.Prekasno, 7.To se neće dogoditi, 8.Terase, 9.Ti i ja

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 13/06/2025