Koliko je debi album "Slušaj mala!" bio simpatičan u spoju pop/ new-wave retrogradnje, toliko je ovaj drugi znatno iskoračio u ono čega sam se pribojavao: otišao je u dodvoravanje ostavštini Plavog Orkestra s tenzijom da se prikloni narodnjacima, veselici i, na žalost, šabanizmu s pun kufer prozirnih fora i štoseva uz vokalizam tipičan za gažerske i svatovske bendove. I, onaj krucijalni dodatak - ekstenziju Brkova na polušlageraški folk-rock način bez ijednog stiska gitarske distorzije koje, doduše nije bilo niti na debiju. Ali, ovdje su stvari ošle u sasvim drugačije teritorije seljačkog diska, malte ne onog na tanjuračama za traktor i seoske krčme kada vrli traktoraši parkiraju svoj otmjen Zetor, Fergusson, Steyr, Ursus, možda oldschool model IMT (ima mulac traktora), Deutz, a bome i prastari Tomo Vinković ili poneki motokultivator s minijaturnom prikolicom. Ako se tu još priključi rasipač stajskog gnoja, dakako nakrcan, kosilica, samoutovarka i okretač za sijeno, sađar/ sijačica, a tek kombajn, u krčmi ne može nikad biti dosadno. I k tome krčma mora imati džuboks, naravno, u današnje vrijeme ispunjen svim potrebitim digitalnim agrarnim pjesmama iz kojih su nestali konji, tegleći volovi, krave, plugovi, kose što se trebaju svako malo klepati, naravno i brus i voder (neodvojivi dio brusnog kamena uronjenog u kravlji rog što se nekoć objesiše oko pojasa), te srp i čekić, budućnost postaje sve ljepša. Nekoć je bio prestiž u selu imati traktor: dok su drugi kopali i rovali zemlju motikama, štihačama i starinskim ručnim drvenim plugovima (imućniji su imali i željezno ralo) koje su vukle plemenite snažne domaće životinje (nisu uzalud stare mjerne jedinice bile u KS = konjska snaga, 1 KS = 75 kg podići na visinu od 1 m u 1 sekundi), traktoraš je šminkerski sjedio na svom vozilu, čak je mogao slušati i tranzistor na baterije, ali radilo se od jutra do mraka, mnogo puta uz fenjer iliti lampaš na petrolej (sveti Petra-oleum). Traktor je bio pojam bogatstva i prestanak ogromne ratarske muke. Njega su cijenili i poštovali kao danas stručnog informatičara, čak je radio i za ostatak sela uz masnu nadoknadu posebice ako je imao priključne strojeve. Životno geslo je nekad bilo 'štala može izgraditi kuću, ali kuća ne može izgraditi štalu'. Danas je obratno. Đutko je svega ovoga svjestan vrativši urbanim tikvanima i tikvančicama milo za drago podarivši im čisti agrarni, ali samo zabavni leksikon njihovog užitka u primitivnim porivima kafane i krčme gdje se očekuje dernek bez ikakvog angažmana. Nije važna politika, teška socijalna situacija, sjebana egzistencija, obiteljske pizdarije i ini problemi, kad traktoraš uđe u takav medij, najvažniji su kilovati konjske, zabavne snage, te vrsan smisao za humor što opušta nakon svakog teško odrađenog posla na gruntu.



Da, ovo je 27 minuta agrarne zajebancije u 9 relativno kratkih 'pop' pjesama što iniciraju hrvatski, a i srpski folk počevši od najkraće naslovne "Šišaj majstore!" (samo 2.15!) uzete po alkarskoj tradiciji u stepenastoj gitarskoj gradaciji, naredna "Šta je tu je" još koliko-toliko pripada debi albumu s funk/post-punk new-primitivism elementima otkrivajući religijski svjetonazor da se dvoje ljudi ne smiju više viđati uperivši jasan putokaz na hit "Lika to je ta spika!" koja u početku dođe kao interpretacija "Psycho killer" Talking Heads, ali se onda umiješa jako poznati tradicionalni narodnjak kome neću reći naziv i reklamirati ga, sami zaključite ako ste u ovome điru, a ja definitivno više nisam mada apsolutno nemam ništa protiv, ni nisam niti 'za'. Ostajem ravnodušan, a tako je i najbolje.



U principu, nadalje, slijedi narodnjački folk-rock za široke mase, svadbe, terase, te premda sam s nekakvim strpljenjem preslušao ovaj album do kraja, bilo mi je mučenje povezano s Let 3 furkama, Cinkušima, The Pogues, Nervoznim Poštarom, ča-ska bedastoćama ("Nu mala misec"), funk-discom The Chic što čeka da uniđe u Lepu Brenu i Slatki Greh ("Disco kolo"), a pogotvo kad dođe zadnja "Dolazi nam kraj svijeta" s acapella uvodnikom insinuirajući ona dva čuvena Cigana iz slavnog filma "Ko to tamo peva" što sirotinjski pevaše o propasti Kraljevine SHS pred najezdu nacizma i Drugog svjetskog rata.



Ovo, na žalost nimalo nije ubjedljivo u kompletnom diskurzu koliko je potentno u ideji i ljepljivoj, zabavnoj privlačnosti za širok sloj publike onih seljačina i seljača koje pravi traktor nikad nisu vidjeli, a niti doživjeli seosku krčmu u kojoj se uz stare narodnjake odsvira i poneko Bijelo Dugme, Azra i Đole, ali pjesme koje ništa ne govore o 'našim životima', kako reče prkosni božji ministrant, samovoljno degradirani kralj za ženski rod Morrissey.

Naslovi: 1.Šišaj majstore!, 2.Šta je tu je, 3.Lika je to ta spika!, 4.Đutkovo kolo, 5.Pobro jesi mi dobro?, 6.Nemoj sine nikud ići (feat. Alejuandro Buendija), 7.Nu mala misec, 8.Disko kolo, 9.Dolazi nam kraj svijeta

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 18/06/2025