Ovih dana objavljeno je osam novih izdanja Zdenkovog Slušaj najglasnije - četiri albuma ACTON-a, album "Zar i ti sine bildaš?" grupe ANDRIJA iz Livna (BiH), sjajan i genijalan "A Drink With Something In It" uvijek neočekivanih KODAGAIN iz Knjaževca (Vojvodina), kompilacija 12. bombardiranje New Yorka i prvi video zapis riječke grupe ŠKOLJKE - "Cento In Bocca". Po običaju, sva izdanja su posebne priče za sebe. ACTON - '67 + Presnojedi Blues (2007, Slušaj najglasnije)

Pod ovim imenom skriva se jedan slovenski kantautor kojeg smo nedavno predstavili na našim stranicama, no on zbog problema komercijalne i individualne naravi više ne želi javno koristiti vlastito ime. Na albumu "'67" sabrao je kompilacijski prikaz dosadašnje karijere od 1994. do 2006. godine probravši čak 17 kompozicija kojima je potanko opisao svoj poročni život unazad petnaestak godina života, dok je "Presnojedi blues" istoimeni album koji je napravljen još 1999., ali je tek sada prvi puta objavljen
Kontakt: acton@gmail.com
Naslovi albuma "'67": 1. Karirast Reklc blues, 2. Avtobusar blues, 3. Gusti blues, 4. Hani Hani, 5. Js mam blues, 6. Taščina kašča, 7. Vegetarijanes, 8. Že dolgo nisn nč jedo, 9. Blues padlega songa, 10. Boogie šanson, 11. Delirium tremens, 12. Natakar povej, 13. Odkar vem za sebe, 14. Samski dom, 15. Sprehajam se po Britofu, 16. Stran leti, 17. Zato zato

Ocijena (1-10): 7 ACTON - Cemetaryland (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj album je stvarna preslika onoga što se događalo na dobro znanim streljaonicama gdje su komunisti odlagali svoj otpad nakon 2. svjetskog rata.
Da ne pretjerujem, Acton je duboko ušao u problem ljudske katastrofe koja je zadesila sve Ustaše, Četnike, Belogardejce, Domobrane i ine pripadnike "paravojnih" formacija koje su komunisti ubijali nakon 2. svjetskog rata. I svi su zakopavani otprilike na istim mjestima o kojima se još i dan danas šuti. Njegove pjesme nemaju tekstove, već samo nijeme vokale koji uz gitarsku riff i solo dionicu prikazuju nemoć desetaka tisuća ljudi koji su morali završiti pod zemljom zato jer su u određenom trenutku krivo postupili, a da uopće nisu znali za to. Danas, na tom istom mjestu se grade zgrade, bolnice, tvorničke hale, škole, dječji vrtići i cijela gradska infrastruktura koja je omeđena sa mnoštvom neobičnih brežuljaka u kojima su nekad bili bunkeri. Daleke 1945., 46., 47., 48., 49... praznila su se poljoprivredna skladišta, praznili su se tavani, podrumi, koševi za kukuruz, otimala se stoka iz štala, ubijali su se protivnici komunizma, neuka seljačka čeljad i priglupi nepismeni narod koji je ne znam po kom pitanju stajao iza vlastitog uvjerenja. Komunisti su radili veliki grijeh za kojeg nikada nisu kažnjeni i danas doslovce šute "ko zadnje pizde" o tome govoreći "to je bila prošlost" koju ne treba više spominjati. Međutim, kada se na tom istom mjestu treba sagraditi novi objekt i iskopati temelji, radnici potpuno neupućeni u problematiku zovu u pomoć. Vade kosti, leševe, odavno raspadnuta trupla kojima su ruke zvezane žicom, te apsolutno ništa ne smiju govoriti o tome. Takva gradilišta se obavezno zaštite neprozirnim ovojem (obično su jumbo plakati), da nitko od novinara ili slučajnih prolaznika ne uviri u tu rabotu. Imate li takav primjer i u svojem gradu ili selu? Znači, nešto je tamo zakopano što se ne smije vidjeti za javnost. Primjer ovog albuma "Cemetaryland" nije samo za užu okolicu o kojoj je riječ, već i za sve krajeve gdje je vrlo slična ruka ex-komunista Miloševića napravila slično sranje. Mislim na Bosnu i Hrvatsku. Sve jadne Bosance, Hercegovce, Hrvate, Muslimane, Židove i Cigane. Nitko im nikad nije zabranio biti građanom Hrvatske ili Slovenije. Ali biti to isto u Srbiji je, zna se kada, bio nacionalni problem.
Zbog toga je ovo užasan album koji prikazuje najstrašnije stvari ubijanja i tlačenja "pokorenih" naroda i baca težište koje je vrlo slično, u 2. svjetski rat. Motivi su potpuno isti i autor je rekao ono što konačno nije smio u vrijeme komunizma daleke 1985-6, kada se zbog toga "manje strijeljalo", a više nagrađivalo sa "7 sekretara SKOJ-a". Onda se ništa nije smijelo pričati javno o grijehu komunista jer bi te odmah streljali, a danas budući da je demokracija, možemo reći da smo "isplivali" iz istih grijehova koje su nam opet neki novi (stari) komunisti nedavno priredili.
Album Actona je zbog toga fantastičan poziv na reakciju. Mirnu, staloženu i pribranu. On poziva sve ljude nezadovoljne sa postojećim sistemom da ga preko njegove glazbe dožive kao preporoditelja nove underground hrvatske i ex-Yu scene. On ima odgovore na sva pitanja. Kompetentan je, i na kraju, zakaj ga ne bi predložili i glasovali za takvog čovjeka u saboru. Njegovo ime je... ACTON!
Usput, da vam objasnim njegov život. ... jede samo sirovo povrće, ne pije alkohol, ne uzima droge, ne puši, ne pije kavu i potpuno živi zdrav život. Čak nema niti Internet, a u stanu ne voli niti držati TV jer ga to odvlači od glavnog problema. Medijski, za njega je sve laž, čak i ovo što sam napisao jer ništa ne može pružiti pravu sliku o njemu. On ne želi biti gradonačelnik, niti predsjednik, on samo želi biti otac svoje vlastite kčerke.
Album sadrži samo 4 instrumentalne skladbe sa minornom postavom gitare, bubnjeva i basa koje je Acton sam odsvirao i snimio 1999. godine, te se može opisati riječima atonalna metal glazba koja podosta nalikuje post-metalu kakav primjerice srećemo na albumu Jesu - "Conqueror".
Naslovi: 1. Cemetery Golovec, 2. Running across the hill, 3. Crypt's black monastery, 4. Resurrection

Ocijena (1-10): 7 ACTON - Tetragram (2007, Slušaj najglasnije)

Djelo koje je kao i "Cemetaryland" snimljeno 1999. gotovo istom tehnikom atonalnog metala. Svih 5 naslova su instrumentali nazvani kao i album "Tetragram" obilježeni isključivo neparnim brojevima od 1 do 9. Specifičnost čine 1/5 ritmovi koji donose podosta zbunjujuće i konfuzne scene kojima je sam autor težio prilikom komponiranja uokvirivši ih bezbrojnim riffovima i solo dionicama, te melodijama freetles bas gitare koja zvuči kao izvučena iz groba. Turobno, teško i mučno djelo, jednako kao i "Cemetaryland". Daleko od toga da bi bila eksperimentalna glazba, no ekspresivna jest u svakom slučaju. Također je zanimljivo da Acton ima i posebnu tehniku bilježenja nota, pa koga zanima može mu se obratiti na već gore navedeni e-mail.
Naslovi: 1. Tetragram I, 2. Tetragram III, 3. Tetragram V, 4. Tetragram VII, 5. Tetragram IX

Ocijena: (1-10): 8 ANDRIJA - Zar i ti sine bildaš? (2007, Slušaj najglasnije)

Premda smo o ovome albumu prije nekoliko mjeseci napravili recenziju još kad je bio u formatu demo-snimke, za ovu priliku ponoviti ćemo istu. Album to zaslužuje, kao i sam band koji je uz Viva Glorio, Infra-Red, Gatuzo, Heroinu i The Orange Strips najkreativniji dolazeći tuzemni rock band današnjice. Baš smo neki dan Def i ja komentirali njihov album, uglavnom riječima "fenomenalno, genijalno i originalno" spram svih novih mlađahnih rock bandova koji se kao pijani plota drže starih ofucanih furki punka, h/c-a, ska, metala, harda, grungea i nekih otrcanih fora koje podržavaju stari oldtajmeri sposobni za bajkerijadu i slične "in" dogodovštine.
Remek djelo! Rock album godine!
Andrija je sastav koji dolazi iz Livna i čine ga Miran (bubnjevi), Danko (vokal), Drago (bas) i Božidar Jokić - Boško (gitara). Kao petog člana navode Andriju (koji se uglavnom odnosi na publiku) kao inspiraciju, te tvrde ukoliko će netko od njih otići iz postave, band kao takav više neće postojati.
Osnovani su koncem 2002., te su pune tri godine uvježbavali svirku da bi se prvi puta javno pojavili krajem 2005. Iz priloženog press materijala uočava se da se radi o vrlo samosvjesnim glazbenicima i umjetnicima koji rado vole samokritiku, samoironiju, ali su i skloni apstrakcijama. Do sada svoj rad komentiraju preko tri faze koje su pretočili u nikad snimljene albume - "Grdna rano" (2005.), "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" (lipanj 2006.) i "Borba bikova" (ljeto 2006.). Za sve nesnimljene albume, odnosno cikluse rada tvrde da su apstraktni, beskompromisni i brutalni. Tijekom petogodišnje karijere svoje javne nastupe počeli su raditi tek 2005. samo da bi došli do saznanja kako ljudi reagiraju na njihov do tada anoniman rad za kojeg su smatrali da u Livnu neće naći pristaše zbog pretovarenosti sa turbo-folk scenom. Tvrde da je publika donekle shvatila njihovu poruku, ali nitko nije shvatio glazbu uz čuđenje da Andrija ne svira niti jednu obradu. Kasniji koncertni nastupi 2006. obuhvatili su svirke u Drvaru, učešće na festivalu Ex-Yu Rocks!, te na West Herzegowina Festu gdje su u konkurenciji od 20 izvođača osvojili prvo mjesto i nagradu snimanje video-spota i pjesme. Također su nastupili na sinjskom S.A.R.S. festivalu, održali su samostalni koncert u Kninu, te su u Mostaru odsvirali dva koncerta, u klubu Abrašević (festival demo bendova) i u klubu Stolica (samostalni koncert), te u Imotskom u klubu Yuma (proslava prve godine postojanja kluba). Tijekom mjeseca ožujka 2007. su nastupili u sklopu Banjalučkog POP projekta sa Punkart iz Tuzle i Unutrašnjom Emigracijom iz Prijedora i Banja Luke kada su održali mini turneju po Hrvatskoj (Osijek - Mini Teatar, Križevci - Klub Kulture, Zagreb - Krivi Put i Vrbovec - AKC Garaže). Svi njihovi koncerti su popraćeni sa veoma pozitivnim i pohvalnim kritikama.
"Zar i ti sine bildaš?" je album koji ima vrlo kratku minutažu (23 minute), te je sastavljen od 10 naslova koji su otpjevani na hrvatskom jeziku. Vrlo lukavo su iskoristili ukazanu šansu za snimanje pjesme u studiju "Baraka" u Mostaru, te su ovaj album snimili za samo jedan dan! (28.X 2006.). Glazba, kao i tekstovi su nesumnjivo dio jednog vrlo uskog terena koji u naškim okvirima zauzimaju bandovi poput nekadašnjeg Regoča, Sexe, Karpisa ili aktualnih Viva Glorio (ex-Trobezove krušne peći), Miodraza, Peach Pit i Infra-Red, te se mogu tumačiti kao moderni rock 21. stoljeća s nezaobilaznom potkom koja uvelike priziva duh Dischordovih i Touch & Go imena (a i još ponekih) poput Circus Lupus, Fugazi, The Jesus Lizard, At The Drive-In... Bez obzira na sredinu iz koje dolaze i koja je prepuna novokomponirane folk glazbe, Andrija je u gotovo izoliranom okružju uspio ostvariti originalni i veoma kreativan koncept svojeg individualno moćnog i direktnog rock svjetonazora time da niti jedna od deset kompozicija ne sliči jedna na drugu, te kao takva stoji u svojem sjajnom i maštovitom, te uglavnom apstraktnom, metaforiziranom i personificiranom izdanju. Koncept samog albuma sastoji se od 6 kompozicija s rada "Grdne rane", 3 su sa "Neumjerenosti", a jedan je sa "Borbe bikova", te time "Zar i ti sine bildaš?" pruža odličnu kompilacijsku retrospektivu rada Andrije po svim njihovim fazama. Sve skladbe su brzog tempa (izuzev laganijeg, atmosferičnijeg izleta u dijelu skladbe "Rojem čela") kojeg drži odličan bubnjar (3/4, 4/6 i uglavnom vrlo isprekidani taktovi), gitara je koncizna, distorzirano nabrušena i fila opake harme, riffove i mjestimične solo dionice, bas je u funkciji melodijsko-ritmičnog pratioca (ponegdje "plete"), dok je vokal vrlo prepoznatljiv i po tonalitetu, te načinu interpretacije ima veoma podudarnih točaka s David Thomasom (Pere UBU) i David Yowom (The Jesus Lizard), a na momente čak zazvuči i poput Milana (EKV) ili genijalnim otišli-u-zaborav Mamojebcima zahvaljujući čestim povicima. Tekstovi... eh, to je vrlo duga priča koja govori o njihovom životu, okolini, mnogim neskladima, kritikama na račun društva, lopovluku, perverzijama, socijalno-individualnim aspektima, samoironiji... na vrlo ukrašeni sarkastričan i crnim humorom prozaičan način koji njihovim tekstovima pridodaje šarm naoko nabacanih tekstura koje djeluju kao "izresci" iz novina. Bez ikakve vulgarizacije, Andrija vrlo oštro govori i treba ga pomno analizirati jer se radi o vrlo kompleksnoj prozi koju je očigledno napisao veoma nadahnuti pjesnik, tj. netko od samih članova sastava (nije navedeno). Tekstovi su veoma vješto aranžirani u sklop samih, uglavnom dvominutnih glazbenih komada koji su međusobno povezani sukladnim odnosom teksta i glazbe.
Također su snimili i pravi alternativni video spot (jedan kadar, nepomična kamera, ubrzano/usporeno) za skladbu "Drito u stomak" kojeg kao i čitav materijal možete skinuti s njihove web stranice www.bend-andrija.tk Ista je s pravom uvrštena i na najnovije, 12.bombardiranje New Yorka.
Govoriti o svakoj skladbi pojedinačno je vrlo dug proces, stoga ih samo valja navesti:
1. Dinarid, 2. Kurvina, 3. Cirkuska, 4. Rojem čela, 5. Konji, 6. Drlja, 7. Drito u stomak, 8. Pancirka, 9. Gad, 10. Zubalo
Album zaslužuje najveće moguće ocijene u svim pogledima i zato je ovo remek djelo s pravom dobilo +10. KODAGAIN - A Drink With Something In It (2007, Slušaj najglasnije)

Vjerujem da je strahovito pozitivna recenzija njihova dva prethodna albuma "Commercial" i "1985-92" odjeknula bombastično (što mi je nedavno na Rock Otočecu potvrdio i sam gospodin Dragutin Matošević s www.barikada.com ), te je dala nevjerojatan poticaj ovom malenom triju iz Knjaževca da naprave veličanstveno remek-djelo! Nemam riječi kojima bih opisao njihov ležeran, šlageraški bonton u kojem sastavljaju tako zahtjevne i istovremeno jednostavne kompozicije koje su vrlo kratke (u prosjeku nešto kraće od 2 minute) i izvedene su iz tekstova velikih pisaca iz povijesti literature i glazbe, uglavnom 20. stoljeća. Kao autori tekstova navode se O.Nash, T.S.Eliot, D.Martin, W.C.Williams, C.Bukowski, O.Wilde, L.S.Costello, L.Carroll, J.Cash, D.Robertson, T.Bennett, W.Wei, Mamas And Papas, Little Richard, J.Mohr, a jedna skladba je uzeta iz filma režisera E.Gouldinga. Tri skladbe su djelo samog zlatnog pjevača Saše Zorića - Čombe koji se na ovitku albuma prikazuje u Bogartovom imageu sa šeširom, nezaobilaznom cigaretom, manitlu i košuljom zakopčanom do grla. Mmmmmm...
Preslušavajući album stiče se dojam da ovakve kompozicije ne mogu napraviti ljudi koji jednostavno ne žive 24 sata uz glazbu, umjetnost, filmove i literaturu. Oni vjerojatno sanjaju čitav život i po njihovim izvedbama stiče se utisak da su nevjerojatni optimisti koji grade jedan kulturan život ne samo vlastite provincije, već i čitavog Balkana, a ako će ih Zdenko pogurati na američkom tržištu, mogli bi o njima govoriti kao o zvijezdama koje su iz Europe pokorile Ameriku. (držimo fige!!!, Zdenko naprijed!) Glazbeno su jednostavni i imaju u svojem šlihu fine metode aranžmana koje s takvom lakoćom zahvaljujući talentu (a i predanom radu) oblikuju u čisto zlato čega god da se prihvate. Svih 26 pjesama su najpotencijalniji hitovi koji se bez ikakvog problema mogu vrtjeti na svim mogućim radio stanicama - od komercijalnih do brutalno alternativnih. Njihove skladbe mogu bez zadrške upasti u set predaha od countrya, bluesa, r'n'b-a, elektronike, techna, alternative, metala, avangarde, world-musica, Korna i Linkin Park ili kao dio svakodnevnog tuzemnog programa gdje se osim Toše Proeskog, Gibbonija ili onog Joksimovića proturi poneki Franz Ferdinand, Kaiser Chiefs, Modest Mouse, Muse i slični noviji izvođači. Njihova najveća snaga je što ne okolišaju već od prve kreću u bit same stvari - imaju sjajne melodije, fenomenalan vokal i vrlo kratke, dorečene pjesme. Izbacili su formu klasične rock skladbe gdje većinu izvedbe igra improvizacija, solo dionice i tupoglavo ponavljanje refrena što bi gotovo svima na sceni predstavljao ogroman aranžmanski problem, no u njihovom slučaju, osim sjajnog vokala, to im je najjače oružje. Kratki, britki, jednostavni i posve umjetnički pop-rock orijentirani.
Pojašnjavati svaku skladbu je dugačak proces, samo poslušajte ska-elektro verziju "Tutti frutti", zato ću samo navesti - nema niti jedne loše pjesme, sve su sjajne, sami redom hitovi u rangu "Losing my religion", "There's a light that never goes out", "All tomorrow parties", "Joan of Arc", "More than this", "Heroes", "Man on the moon", "Golden brown", "Dance me to the end of love", "Visions of Johanna", "Love me two times", "Smells like teen spirit"...
Sjajan, sjajan, sjajan album. Bravissimo ekipa iz Knjaževca! Genijalni ste! Već se sad nazire kandidat za nabolji tuzemni album 2007! A kad zaori "La bella donna della mia mente" pri kraju albuma, veselju nema kraja! Ovo je prezreli album kojeg će samo neka opaka boleština spriječiti da dođe na no.1 u Britaniji i USA. Kodagain su definitivno svjetski sastav! Zato Zdenko, naprijed! Sve prepreke rasturi, ovo je najsjanije kreativno blago koje će svi živi uzeti pod svoje. Objavite singlove, napravite video-spotove, budućnost je vaša! Ma kakvi Kaiser Chiefs, Of Montreal, Placebo, Modest Mouse... ovo je super sjajno djelo!
Članovi: Saša Zorić - zlatni Čombe (vokal i glazba), Vladimir Ristić (gitara) i Vladislav Dopuđa (bas)
Web: www.veberveber.com/koda/index.htm
Naslovi: 1. A drink with something in it (O.Nash), 2. Vampira (S.Zorić), 3. Aunt Helen (T.S.Eliot), 4. Aw com'on (D.Martin), 5. Danse Russe (W.C.Williams), 6. Carson McCullers (C.Bukowski), 7. Each man kills the thing he love (O.Wilde), 8. I cannot sleep (L.S.Costello), 9. My fancy (L.Carroll), 10. My shoes keeps walking back to you (J.Cash), 11. Silence (S.Zorić), 12. Anything that's part of you (D.Robertson), 13. To a poor old woman (W.C.Williams), 14. I don't know why (T.Bennett), 15. If those dark eyes (L.S.Costello), 16. My fairy (L.S.Carroll), 17. At the lake pavilion (W.Weit), 18. Better than a dream (S.Zorić/ D.Martin), 19. California dreaming (Mamas And The Papas), 20. Family court (O.Nash), 21. Grand hotel (from E.Goulding movie), 22. How doth a little crocodile (L.Carroll), 23. Tutti frutti (Little Richard), 24. La bella donna della mia mente (O.Wilde), 25. The thing by William carlos (W.C.Williams), 26. Silent night (J.Mohr)

Ocijena (1-10): 10 RAZNI IZVOĐAČI - 12. bombardiranje New Yorka (2007, Slušaj najglasnije)

Evo, jedva da je prošlo pola godine, a Zdena je pripremio novo "Bombardiranje"! I to ništa kraće od prethodnog, štoviše, ovo je još dulje zapremljeno ponovno u formatu DVD nosača zvuka na kome je zabilježeno 1,52 GB mp3 glazbe. Na njemu se nalazi oko 120 izvođača svih mogućih rock i sub-žanrova, tako da ću samo navesti neke najuočljivije. U vodama različite akustike pronaći će te Balans iz Subotice, Čopor iz Zadra, Igor Baxa (Čakovec), Ivica Labazan Trio (Čakovec), zanimljive Inače (Bjelovar), Nina (Zagreb), Olovni ples (Zagreb), Tom David (Varaždin), predstavnik bluesa je Al Perry (Tucson), novi EU rock križan sa svime i svačime sviraju odličan AE iz Zrenjanina, Ante Perković (Zagreb), Autopark (Beograd), Cohete (Madrid), Ex Miša (Beograd), Margarita (Madrid), Orphan Society (Zagreb), Irfan Muertes (Beograd), noise-rock su Andrija (Livno), Gone Bald (Amsterdam), Bori se dečko bori se (Beograd), Very Expensive Porno Movie (Rijeka), garažni rock su Badge (Samobor), Gun Fight (Boston), Hosenfefer (Kosovska Mitrovica), M.T.Ma (Amsterdam), Scott "Deluxe" Drake (Portland), elektronika koja je najzastupljenija su Babilonci (Vavilon), Čelik promet (Beograd), iznimno zanimljivi Costa Ipsa, D.N.O. (Beograd), Dave Swain (Belfast), Digin Razmig (Portland), Etui Etui Soniczoil (Big Uglyville), Green Fandango (Zagreb), Hiiragi (Tokyo), Hrc & ST (Zagrebor), Mršavi pas (Subotica), u vode elektronske avangarde uplivali su Marinada (Rijeka), industrial su Oytunabi (Istanbul) i Silly Grind (Novi Sad), electro-pop je Elektrolasta (Beograd), electro-rock Kim Ki O (Istanbul), Machina (Leipzig), alternativni rock image nose Bast Kolektiv (Ljubljana), neobični Etuowie (Zagreb), Caveovsko mračni F.O.F. (Rijeka), uobičajeno solidan Goribor (Bor), psihodelijom i minimalizmom obavijeni sastav Klaus sa ženskim vokalom (Rijeka), aranžmanski ka sympho/kraut-rock-art-noise orijentirani Krcko Oraščić (Obrenovac) i Zemlja br.9 (Beograd), indie-rockeri Nahty (Niš), Splins (Beograd), odlični Sake (Pula), podosta bučni O.Š.Sulud III (Rijeka), Michal Kahan (Israel), ST & ZD (Zagrebor), sa dosta kraut-rock utjecaja Vikend u Hong Kongu (Zagreb), nu-metal One Piece Puzzle (Rijeka), Viseći vrtovi Babilona (Beograd), dance-rock predstavlja Bo iz Beograda, Kreč (Banja Luka), Playtime In Omsk (Brooklyn), The Amadans (Los Angeles), psihodelični post-rock Coma Stereo (Maribor), Majmoon (Munchen), Virvel (Beograd), jednu sasvim drugačiju sortu psycho ambijenta s utjecajima kraut-rocka sviraju Nepredvidivi dede, trip-hop Obviously Grimy (Rennes), Pioneer 10, Trivial (Zagreb), trip-dub Trianguli Zona (Zagreb), gothic Dr.Ago (Zadar), ambijentalnu i podosta improviziranu glazbu Dado Dzihan (London), Devil Boogie (Brčko), Eric Schwartz (Brooklyn), Federico Barabino (Buenos Aires), Jurica Jelić (Knin), Magnolija (Zagreb), Miroman (Zagreb), Delta Sunset (Israel), Zid buke (Karlovac), pop-rock Dobri duhovi (Varaždin), Neven Duždević (Zagreb), Sleepyheads (Manila), The Tide (Kranj), Vancouver Movement (Rotterdam), ska/new-wave Grof Đuraz (Banja Luka), čvrsti r'n'r Disko Porno (Zagreb), Melakhekhey Ha'pinka (Israel), punk h/c DST (Nikšić), G.O.H. (Amsterdam), Skretničari (Zagreb), brutal h/c Los Kikos (Israel), reggae/dub Dub Rebellion (Brčko), Busch Side + G.F. (Zagreb), Veeduke (Zagreb), Midnight Ravers (Borča), flower-power Horkeskart (Beograd), funk-d'n'b/dance hip-hop Rade Rapido (Podgorica), Rambo Amadeus (Herceg Novi/Beograd), samplirana glazba Tri Autora (Imotski), Turi Fuka (Beograd), Umetniki (Zagreb), indie country-americana Josh Petty (Nashville), The Glib (Nashville), surf-rock The Astroglides (Israel), indie-pop Kimiko (Zagreb), Kodagain (Knjaževac), Lea's Friend (Novi Sad), Pocket Full Of Marbles (Beograd), Hulje (Beograd), Rebel Star (Beograd), a ima i čudnovate, teško kategorizirane glazbe poput neobičnih A.P.A.T.T. (Liverpool), Chevo Lege (Saint Denis), art-vokalno avangardno orijentiranih IT (Domžale), zanimljivih psycho-indie inovacija Merde Sur La Mer (Zagreb), različitih studijskih produkcija turskih Oichuung (Istanbul), zatim moderne klasične glazbe s avangardnim primjesama kod Maje Mitrović (Beograd) koja posve odskače po originalnosti. Svi snimci su uglavnom na zavidnoj tehničkoj razini izuzev nekoliko "popucanih" snimaka iz garaža i podruma.
Priznajem da me posebno oduševila elektronika Costa Ipsa, minimalizam alternativnog izraza F.O.F., riječkog Klausa, obrenovački Krcko Oraščić, niški indie-rock Nahty, zatim čudan dance-rock stil The Amadans (Los Angeles), odličan vokal i tekstovi Nine iz Zagreba, a do suza nasmijali skroz otkačeni tekstovi i vokal Klita i njegovih D Polikka, te zafrkanti Piknik iz Novog Sada i Tobić Tobić (Beograd) koji se zaista umije groteskno zezati. Kao potencijalne hitove vrijedi izdvojiti skladbe "Šume" banjalučke grupe Kreč, "Marija" tuzlansko-lajpciške Machine, "Rabadub style" Midnight Ravers iz Borče, "Obećaj mi molim te" Obojenog programa i velika himna žicaroša ispred dućana "Ispred dragstora" sastava Piknik.

Ocijena (1-10): nema ocijene zbog preopširnosti i mnoštva različitih glazbenih stilova, kao i autora kojidoslovce variraju od 1 do 10. ŠKOLJKE - Cento In Bocca (2007, Slušaj najglasnije)

Čini mi se da je ovo prvi Divx video rad koji je objavio Slušaj najglasnije, pa prema tome ne treba tražiti superioran video zapis koji je snimljen uživo u klubu Booka u Rijeci 17.V 2007. povodom proslave 2. godišnjice dotičnog kluba. Ovdje se Školjke predstavljaju u obliku dva snimka. Prvi traje nešto dulje od 45 minuta na kome je izvedeno 15 pjesama skupine Školjke, te kao uvod zabilježen je i jedan broj vrlo dobre predgrupe POKOLJ VJEČNI koji su prema prikazanome u vrlo sličnoj garažnoj rock struji.
Školjke su po običaju vrlo snažni i uvjerljivi na pozornici koja je u Booki vrlo malena tako da se čitav band doslovce gužvao kao i publika u malenom prostoru. Zvuk je za ovakav vid snimke sasvim zadovoljavajući, no ponekad "pukne" (pogotovo u vrijeme izvedbe "Čudne žene"), ali slika je toliko mračna zbog loše rasvjete da se samim članovima banda ne raspoznaju niti lica. Budući da nemam potpuni uvid u diskografiju sastava, mogu samo reći da se između nekolicine novih skladbi nalazi i pregršt već prije objavljenih kompozicija s njihova dva albuma koja imam ("U korak s vremenom" i "Svakome njegovo"), a to su "Imao sam brata, bio mi je sin", "Sve smo poubijali", "Čudne žene", "Kruh, mlijeko, cigare", "Dno", "Masovni jeboyica" i "Gospođe".
S novim skladbama, Školjke su i dalje ostale privržene svojem crnom humoru, ironiji i sarkazmu s obiljem vulgarizacije i bijesnih, perverznih tekstova, te sa snažnom glazbenom rock potkom koju čini čvrsti garažni rock, s elementima harda, punka i mjestimičnog upliva nu-metala. Sve skladbe su vrlo plesne, divlje i prizivaju duh Stoogesa i MC5, tako da su ponovno dosegli zavidan kreativan nivo što je posvemašno podržala i pretovarena publika sastavljena vjerojatno od njihovih prijatelja i žustrih poklonika. (eh, šteta kaj nisam znao za taj koncert, vjerojatno bi i ja bio u publici).
Drugi dio snimke sadrži nešto više od dvadesetak minuta u kojem su se uz nekolicinu starih skladbi "Bračne vode", "Dobili smo rak kostiju jer smo jeli svetu hostiju" našle i nove skladbe od kojih odskače novi hit "Majmun Stipe" (možete tekst pronaći na www.dietrich.blog.hr ) kojeg je vokal Fra. Gregor Grehard otpjevao čitajući ga s papira jer je nastala na njihovoj posljednjoj probi uoči samog koncerta. Stvar može odjeknuti kao svojevrstan alternativni rock hit kada će ga snimiti u pravom studiju. (čekamo nestrpljivo!) Za vrijeme izvedbe pretposljednje "Kurva" frontman je pozvao publiku na potpuno ludilo i skandiranje riječima "...ajde sad one kretenske spike Parnog valjka i Prljavog kazališta - hajmo' sada svi zajedno pjevati..." što je publika vrlo srdačno prihvatila i posljednjih nekoliko refrena otpjevala uglas. Posljednju skladbu "Od Rijeke do Osla" izveli su kao parodiju na "Pretty woman" od Roy Orbisona uz mix turbo-folk napjeva. Koliko su dobro primljeni u svojoj zafrkanskoj i posve opuštenoj nepretencioznoj sarkastičnoj interpretaciji govori i podatak da je publika tražila bis do kojeg nije došlo, no zato je DJ nakon koncerta pustio neki turbo-folk!!! A, da... prije samog nastupa Školjki vrtio se neki stari, stari švapski hit koji djeluje kao da je iz vremena Hitlera. S obzirom na tekstove koje Školjke sastavljaju, ovo je sasvim opravdan potez DJ-a. Osobno me zanima kako bi prošao njihov koncert u KSET-u. Ako će ih ljudi ovako podržati u Zagrebu, onda su zaista veliki domaći underground rock-band.
Web: www.skoljke.com

Naslovi: CD 1: 1. Cvileća pasja kola (POKOLJ VJEČNI), 2. Posmrtni marš, 3. Imao sam brata, bio mi je sin, 4. Baba, 5. Dida, 6. Gad, 7. Mesar, 8. Sve smo poubijali, 9. Osjećam, 10. Čudne žene, 11. Beverly Hills, 12. Nuklearni naučnik, 13. Dno, 14. Kruh, mlijeko, cigare, 15. Masovni jebojica, 16. Gospođe
CD 2: 1. Bračne vode, 2. Majmun Stipe, 3. Rak kostiju, 4. Kurva, 5. Od Rijeke do Osla

Ocijena: (1-10) 6 (zbog lošeg zvuka i slike), stoga valja pričekati pravi studijski album. Biti će odličan, uopće ne sumnjam.

horvi // 21/08/2007