Za nastupajuće vrele trenutke, Slušaj naglasnije je pripremio 8 albuma u kojima vrućinu donosi žestica punk-rocka, rashlađenje dub i "hladna" elektronika, a smirenje ambijentalna pop-rock glazba. BALANS - Nestajući obrisi u vodi (2007, Slušaj najglasnije)

Projekt srpskog gitarista Edvard Halasa je vrlo fin i ležeran instrumentalni softy pop post-rock album gdje osnovu glazbene forme čini elektronika (ritmovi, klavijature, efekti) i obilje gitarskih motiva. U vrlo raspojasanom i raskošnom ambijentalnom maniru Edvard nemilice prebire snažne i upečatljive motive upakirane u sjajan gitaristički akustičarski kolaž bogat različitim tehnikama od tamburaškog vibriranja trzalicom, preko fingerpicking do klasičnog ritmičkog načina. Veoma je jak u ispoljavanju instrumentalnih emocija tako da vrijedi očekivati ovog autora u vrlo visokoj glazbenoj klasi (Stefanovski, Bratoš, Elvis Stanić...). Uz stilske gradacije iz okružja new age i klasične, pa i tamburaške glazbe, ipak je najviše prisutan motiv rocka kao forme, a primjetan je i laganiji utjecaj world musica, nešto vrlo slično Afionu u naslovu "Pa da to je tehno". Kompoziciju "Kiša" je otpjevala Ana Patarčić, a kao gosti na albumu pojavljuju se Aleksa Otašević koja je gostovala sa bongosima, frulicom i back vokalima, te Nenad Pekić koji je odsvirao uvodni dio "MMMMMMM". Nekoliko posljednjih naslova odudara od vrlo dobre 2/3 čitavog albuma jer djeluju kao popuna prostora.

kontakt: edvard33000@yahoo.com

Naslovi: 1. Moguće je, 2. MMMMMMM, 3. Ona je došla, 4. Girl who smiles of ten, 5. Kiša, 6. Pogledi ka nebu, 7. And you smiled at the rain, 8. Dragišina pesma, 9. Gde je moja devojka, 10. Pa da to je tehno, 11. Može se, 12. Danas je umro jedan čovek (smislio sam smisao), 13. Vraćanje kući, 14. Sekundi u momentu, 15. Aelednko

Ocijena (1-10): 8 ČINČ - Ponašanje (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj album je prvotno objavljen još 2003. za izdavačku etiketu Templum iz Skoplja, a povod reizdanja je njihov nastup u zagrebačkoj Močvari 18.III 2007. Materijal je snimljen u Halbstar Home Studios 2003., a snimali su ga i miksali Željko Makivić i Luka Stanisavljević koji su ujedno basisti, gitaristi, udaraljkaši i pjevači ovog mnogoljudnog Srpskog teatralno - kabaretskog sastava. Uz njih, sastav su na ovom albumu činili Đorđe Ilić (gitara, vokal), Aleksandra Vilotić (violina, vokal), Milica Vilotić (vokal), Marija Balubdžić (klavir, vokal), te Irena Vanić, Milica Balubdžić, Milan Marković i Branko Propadović kao glavni ili prateći vokali.
No, iza naoko naivne i sasvim jednostavne akustične glazbe koja je tijekom cijelog albuma popraćena violinskim melodijama stoji sofisticirana i vrlo provokativna tekstualna "punkerska" lirika koja je uz bunt i humoreske u principu vrlo opasna za široke medije. Vidi se da je Činč intelektualni sastav kome vrlo dobro leži umjetnost, književnost i demagogija, no u svojstvu umjetnika (osim mnogobrojnih art preokupacija) promatraju i društvene tokove zamaskirane preko ironičnih tekstova (primjerice u "Šta treba maloj deci") gdje iz vedre humoreske "...maloj deci treba j...t mater" dolaze do desničarskih rasističkih pitanja skinheadsa. Sve skladbe na albumu obiljuju neobičajenim fabulama i djeluju kao da su prvenstveno nastale u obliku literarnih ostvarenja, dok je glazbeni dio vrlo proziran i predvidljiv. Srećom, Činč na ovome albumu nema komercijalnih glazbenih afiniteta, tako da se ne treba brinuti za eventualne medijske afere koje su mogli prouzrokovati neki naslovi da su oivičeni u masovno prihvatljivom glazbenom okruženju za široku publiku.

Naslovi: 1. Mornar Popeče, 2. Nova, 3. Albukerke, 4. Dan koji sviće i tebi, 5. Kešanje, 6. Tebe čekam, 7. Keks, 8. Šta treba maloj deci, 9. Katana, 10. Chess & Reversi, 11. Verbs, 12. Drnč, 13. Irvas, 14. Žak, 15. Marenda

Ocijena (1-10): 7,5 MARINADA - Analog Dog (2007, Slušaj najglasnije)

Materijal albuma nastao je tokom 2005., a zabilježen je i produciran 2006. godine, te je prvi u nizu nadolazećih ostvarenja koja priprema ovaj uzbudljiv riječki electro-rock sastav. Po riječima Zdene, Marinada priprema još 3 albuma u bliskoj budućnosti!
Ovdje Marinada šara prvenstveno s avangardnim elektronskim strukturama usporedivim sa elementima koje su primjerice rabili Suicide, D.A.F., Cabaret Voltaire, ali i klasični kompozitori kao što su Karl Heinz Stockhausen, Tamas Ungvary, Laszlo Dubroway, Rikardo Mandolini. U naslovu "Years" poigravaju se sa iskrivljenim techno bpm-ovima, te je tijekom albuma prisutna i alternativna varijanta korištenja minimalističkih i eksperimentalnih ostavština elektronske glazbe. Izuzev uvodne "Stop music", "Skin" i završne "Dance" sve ostale skladbe su ambijentalnog karaktera i lišene su potpore klasične ritam mašine. Ova posljednja je jedina "plesnija" skladba na albumu, ako se to u ovome slučaju može i nazvati plesnom karakteristikom poput avangardnih Mark Stewarta i njegove Maffie. Čudan i neočekivano eksperimentalan album.

kontakt: marinalvir@yahoo.com

Naslovi: 1. Stop music, 2. Also Oslo, 3. Years, 4. In the sun, 5. Skin, 6. Analog dog, 7. Dance

Ocijena: (1-10): 7,5 MARINADA - Son Of The Sun (2007, Slušaj najglasnije)

Za razliku od eksperimentalnog "Analog Dog" albuma, ovdje je Marinada napravila daleko lakši i prihvatljiviji electro-pop/dance album u rangu electro-body stila osamdesetih godina. Minimalističke plesne ritmičke strukture prožete su sasvim jednostavnim melodijskim obrascima, efektima i tekstualnim sadržajem čime u globalu prizivaju u sjećanje niz sjajnih Kraftwerk brojeva poput "Showroom dummies" ili "The room of mirrors", a pažljivi slušatelji će zasigurno pronaći još podosta utjecaja. Album ima i nekoliko vrlo radiofoničnih skladbi, te vrijedi izdvojiti naslovnu "Son of the sun", zatim "Fast" koja djeluje kao nedovršeni dio Soft Cellovog "Non Stop Erotic Cabaret", najplesniju "Pattern love" u kojoj se valja prisjetiti vrlo slabo prihvaćenog trija Beograd s početka 80-tih, te Yazoo-ovsku laganicu "Couple". Kroz posljednju skladbu "Our music" može se naslutiti da Marinada priprema mogući medijski proboj u širem smislu na globalnu elektronsku scenu tekstom "our music is coming, don't turn the radio, don't listen the news, don't watch TV, don't connect yourself, don't go to clubs, don't go to disco, don't talk about music, don't listen DJ...".
Plesan, ležeran i veoma pristupačan album koji ima mnoštvo pop elemenata, ali i vrlo produhovljene fabule i vrlo inovativnih glazbenih riješenja. Ako će biti sreće, dolazi vrijeme za uživanje Marinade.

Naslovi: 1. Us, 2. Son of the sun, 3. Fast, 4. Emotions, 5. Old front - new war, 6. Pattern love, 7. Neverending story, 8. London boy, 9. Couple, 10. Our music

Ocijena (1-10): 8 OLOVNI PLES - Olovne pjesme za olovni ples (2007, Slušaj najglasnije)

Ovaj potpuno nepoznati zagrebački sastav čine Marin Pavlović, Stipe Periša, Vjeran Pavlović, Tomislav Zorić i Bojan Rađenović, te su objavili materijal snimljen još 2003. u kućnoj radinosti. Uz 5 autorskih skladbi, ekipa je uglazbila i 4 lirska djela Antun Gustav Matoša, te su u tom pogledu potpuno besprijekorni, dok je glazbeni dio uz solidnu i posve jednostavnu session svirku u kojoj uglavnom prepliču blues, šansonu i pop forme kroz ritmove tanga ("Jesenji blues"), valcera i bossanove dosta tanki zbog izostanka bubnjeva. Ne znam da li namjerno ili zbog nekog drugog razloga (možda neadekvatnih snimateljskih uvjeta?), no taj manjak im je prouzrokovao popriličnu glazbenu šupljinu. Jedina skladba s bubnjevima je tek posljednji naslov "Prosjak by Dangube" gdje se primjećuje sav šarm Olovnog plesa u stilu finog pop-rocka s elementima soul-blues funka. Uz električnu ritam i solo gitaru, te el. bas, u instrumentariju na albumu su još prisutni harmonika, trombon i klavijature.

kontakt: marinpavlovic@gmail.com

Naslovi: 1. Zalazak, 2. Stara pjesma (A.G.M.), 3. Iskren do boli, 4. Jesenji blues, 5. Oda latentat, 6. Djevojci mjesto igračke (A.G.M.), 7. Jutarnja kiša (A.G.M.), 8. Jesenje veče (A.G.M.), 9. Prosjak by Dangube

Ocijena (1-10): 7,5 RAZNI IZVOĐAČI - Trash All Stars - Sound Robbers From Outer Space/ Green Zone Dub Sellection (2007, Slušaj najglasnije)

Instrumentalni elektronski dub album koji stiže od neumornog Hrca (potpisan kao Hrc el Plata like G.F., X el Gordo, H kao XXX, Ed...) podario je brojna glazbena iznenađenja. Skupivši 5-6 izvođača u svom Green Zone studiju, producirao je vrlo intrigantnih 11 naslova plesnog instrumentalnog i vrlo ležernog slow-down karaktera u kojima je osim uobičajenih psycho-dub elemenata prisutna i velika količina zadivljujuće zanimljivih efekata. Nakon godina i godina rada i različitih elektronskih eksperimenata, Hrc u posljednje vrijeme pravi albume koji zvuče kao da su proizašli gotovo iz ruku svjetske producentske elite. Samo jedna riječ - sjajno!

Naslovi: 1. GREEN FANDANGO - Introdubtion, 2. G.F.& BUSHsd. - Dubinfection, 3. BUSCHside + G.F. - On the bushside, 4. G.F.+X - Missing person, 5. VEEDUKE+XXX - Dubwiser, 6. G.F.+BUSCH - Acid drop, 7. MADTONE** - Dark dread, 8. (...)+WIZARD OF OZZ - Message from Ozz, 9. XXX - Federal, 10. G.F. - Doublevision (Last call for visitors), 11. (...) ?!?

Ocijena (1-10): 9 SKRETNIČARI - Banda s Mažuranca (2007, Slušaj najglasnije)

Vice šampioni ovogodišnjeg demo festivala Netopolis Nečuveno održanog u Aquariusu 12.III 2007. oglasili su se neformalnim EP izdanjem sa 3 brze i odriješite punk/hc rock skladbe. U vrlo čistoj i "neprljavoj" produkciji koju su osim Skretničara obavili Daniel Biffel (Pun kufer) i Berko Muratović osim jednostavnih gitarističkih riffova Babke, te ritmičke potke basiste Švarca i bubnjara Prade najnametljiviji i najprljaviji punk element u svojem iskonskom izrazu je pjevač Debeli. Da bi dočarali određeni "emocionalni" senzibilitet u goste su pozvali stanovitu Magdalenu koja im je odsvirala harmoniku u skladbi "Dijana". Gledajući ih na spomenutom demo festivalu nisam očekivao ovako čist i kristalno jasan zvuk. Iznenađenje u svakom slučaju.

Naslovi: 1. Banda, 2. Dijana, 3. Povratak Đedaja

Ocijena (1-10): 8 TURI FUKA - Taze hitovi (2007, Slušaj najglasnije)

Potpisnici ovog 40-tominutnog masakriranja su Gez Dance Massacre, DJ Djido Cuma i Dr.Bre, trojica šašavih srpskih mladića koji su si dozvolili nesvakidašnji izlet u sampliranu glazbu gdje su iskoristili sve i svašta. U čak 29 naslova koji se protežu u tajmingu od deset sekunda do 4 minute poigrali su se s eksperimentima hip-hopa, break beata i DJ tehnike na što su nasnimili vlastite tekstove pune otkačenih i šašavih priča. Tako su doslovce iskasapili klasik Beatlesa "Drive my car", poigrali se sa SF pričicom "Star Trex", ismijali dio svakodnevne ciganske ikonografije u "Ganja Gani" ("...Adame dođi na večeru, imamo palačinke, sa šećerom su..."), spominju Bruce Lee-a, James Bonda, iskoristili mnogobrojne samplove s tko zna kojih albuma i sve upakirali u avangardni kolaž kakvog su možda otprilike ponekad poželjeli napraviti John Zorn, Tom Waits, Monthy Pytoni, a možda su ga negdje u svojim otkačenim trenucima radili i Beastie Boys, te neznani junaci za vlasitim DJ miksetama i kompjuterima.
Jedini koliko-toliko smisleniji naslovi koji sadrže glavu tijelo i rep su plesni instrumental "Prle mrav i Tihi cvrčak", čudnovata smjesa world-musica, break beata, duba i psihodelije "Grozantitattoo", te plesna hip-hop/house avantura "Dance Massacre". Ostatak radova su kratke ekspresivne de-kompozicije, te album završavaju tekstom "...ovaj cd više nije na snazi jer posle rada ide odmor. Uključi ventilator pod hitno! I stavi još jednu kafu". Avangardno u svim pogledima, ali i vrlo zabavno.
Web:

Ocijena (1-10): 6,5

horvi // 03/07/2007