Film koji započinje kao animirani s veselim patuljcima ubrzo kroz glas pripovjedača upozorava na svoju mračniju stranu ("ako želite gledati takav veseli film, pođite u dvoranu broj 2" kaže nam on). Junaci filma su troje snalažljive djece imućnih Baudelaireovih. Violet, najstarija od njih, je 14ogodišnja izumiteljica koja radi fantastične stvari sa svime što nađe oko sebe. Njezin brat Klaus, drugi po starosti, je pravi knjiški moljac čija je specijalnost pamćenje podataka iz knjiga različitih područja koje guta kad god stigne. Najmlađa Sonny je još premala do govori, ali zato usta upotrebljava na drugi način - grize što god stigne. Iz ugodne svakodnevice trgne ih tragedija; njihovi roditelji umiru u neobjašnjivom požaru kuće, pa po zakonu skrb nad njima preuzima ekscentrični rođak, grof Olaf. Vrlo skoro na vidjelo izlazi da je Olafu osnovni cilj samo doći do nasljedstva njihovih bogatih roditelja, pa se spomenuta trojka, poput kakve grupice superjunaka, mora sama snalaziti u nezahvalnoj situaciji...

Kada sam prvi puta vidio foršpan za ovaj bajkoviti film naziva kojeg od prve nisam mogao zapamtiti da me ubiješ, pomislio sam da se radi o novom ostvarenju holivudskog filmskog ekscentrika Tima Burtona ("Batman", "Edward Scissorhands", "Ed Wood", "Big fish"). Čisto vizualno i po opičenosti likova i situacija koji su protutnjili velikim ekranom u minutaži kakvu foršpani obično imaju, logičan izbor za režiju bi bio upravo on. Ne znam pozadinu priče i da li mu je ikada uopće ponuđen scenarij na čitanje, ali činjenica je da ovu, pomalo u haripoterskom stilu, priču redateljski potpisuje višegodišnji TV redatelj Brad Silberling (kao dokazao se da zna raditi uratke za mlade filmom "Casper" te serijom "Felicity"). A tko je onda nova JK Rowlings, logično je pitanje. Kod nas ime Daniela Handlera ne znači mnogo ali neki članci ukazuju na to da je njegovih 11 romana o spomenutim siročićima po popularnosti negdje ne tako daleko ispod još uvijek nepobjedljivog momka Pottera. Za prvu ekranizaciju su uzeti događaji iz početna 3 romana, a Handler, koji inače piše pod pseudonimom Lemony Snicket, najavljuje još 2 (što će reći da nas vjerojatno očekuju i filmski nastavci). On je uzgred budi rečeno, američki pisac rođen 1970., ima završeni studij engleske i američke književnosti, a na pisanje knjiga za djecu (serijal je naime namijenjen uzrastu 10+) se odlučio na nagovor izdavača nakon što je tek nakon 5 godina uspio izdati svoj roman "za odrasle".

Vizualno impresivan, izvrsne scenografije, te fino pogođenog castinga (klinci su dosta dobri, Jim Carrey poslovično na vrlo visokoj razini kad se treba kreveljiti i maskirati (osim Olafa, pojavljuje se u još dvije uloge!), a Meryl Streep naprosto briljantna u ulozi panično bojažljive starije gospođe), film pruža i više nego solidnu zabavu. Ipak, ostaje onaj osjećaj u glavi da bi gorespomenuti Tim ipak od ovoga materijala napravio možda čak i malo kultno remek djelo. A čak mogu zamisliti i njegovog omiljenog Johnnya Deppa kao grofa Olafa. Jer osnovni problem ovoga filma je što bi maloj djeci Olaf mogao biti prestrašan, teenageri si ionako previše kul da bi gledali obične bajke, a da bajka ne bi bila obična i imala ono nešto u sebi što privlači sve generacije (poput recimo LOTR triologije), trebao je filmsku traku ipak krojiti Majstor.

Osobne probleme s filmom na stranu, film zaslužuje i višekratno gledanje pa samim time i visoko ocjenu.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 04/04/2005