home > muviz > FRANKENWEENIE

kontakt | search |

FRANKENWEENIE (Tim Burton, 2012)

Tim Burton je zaredao nekoliko promašaja u ovom dijelu svoje karijere, postajući gotovo karikatura svojeg prethodnog sebe, nudeći šarenilo i prazninu u zamjenu za velike hrpe novaca. Novac vjerojatno nije nikakva nit vodilja i teško je zamisliti da već odavno nije ovisan o plaćanju hipoteke ili kredita - ono što je vjerojatnije i lošije za njega je činjenica da nema više kreativnog podstreka za stvaranjem nečega kvalitetnog i zanimljivog. Njegovo najnovije ostvarenje je obrada njegovog 25 godina starog uratka, što je porazna činjenica za koliko toliko kreativnog redatelja u sve dosadnijem recikliranju i franšiziranju koje izjeda Hollywood. Povratak stop-motion animaciji je uvijek pohvalan, bez obzira o kojem redatelju se radilo, ali svaki pozitivni aspekt ovoga filma počinje i završava kod tog tehničkog uspjeha. Priča odzvanja nekim prošlim vremenima, dok nas crno bijela slika oboružana s 3D prikazom, uvodi u jednostavan život Victora Frankensteina. Ako ime zvuči poznato, ono zaista i je kopija od prije poznatog literarnog djela, što cijelu priču čini dodatno 'poznatom'. Obrađivanje skoro tri desetljeća starog filma od strane istog redatelja, čija je radnja kopija Frankensteina, a uz dodatni bonus prinošenja dužnih žrtvi redatelja Burtona na oltar starih žanrovskih horora je sasvim dovoljan pokazatelj u kakvom se kreativnom škripcu Burton već dugo nalazi. Ništa se u cijelom filmu ne ističe sa bilo kakvim oblikom žara ili originalnosti, jedini zaista zanimljivi segment filma dolazi na samome početku, kada Victor prikazuje svoj amaterski filmski uradak svojim roditeljima.
[  ]

Prijateljstvo između dječaka Victora i njegovog psa Sparkya je tematski izrazito potrošena ideja, ali zbog šarmantno animiranog psa stvar djeluje na nivou iznad jeftinog podilaženja tematski ispranim motivima. Zbog relativno normalne narativne cjelovitosti i unatoč žestokom 'skidanju' svega i svačega, ovaj film je dobro prošao kod kritike, a nešto lošije kod publike. Spajanje Disneya i Tima Burtona očito nije jedno od boljih partnerstva u svijetu filma, ali priča i dalje ide svojim putem dok se novac slijeva na račun firme. Glasovne uloge su dobro podijeljene, ali jedan od većih problema koje sam ja imao prilikom gledanja filma - izuzev onih koje sam već spomenuo - je apsolutno rasistička stereotipizacija jednog japanskog lika. I dok se Toshiaki, izrazito ambiciozni i predani znanstvenik u nastajanju pretvara u antagonista, služeći kao opreka mirnom i povučenom Victoru, čiji su znanstveni dosezi (u okviru osnovnoškolskog pripremanja za znanstveni sajam) uspješniji i bolji, jer je on motiviran ljubavlju i čistim namjerama, lako je pomesti njegov rasistički prikaz pod okrilje činjenice da se film zbiva u nekakvim 40-im ili 50-im godinama prošloga stoljeća. No s druge strane, kao i u većini Burtonovih filmova, zapravo se radi o mješavini suvremenog i prošlog - jedan od znakova koji upućuju na to je i trenutak kada profesor znanosti konstatira da Pluton više nije planet. Osim rasističkih tonova, film je posebno neosjetljiv u prikazu ženskih likova.
[  ]

Nijedna od curica nema nikakvih predispozicija da se bavi znanošću - jedina koja nešto postiže po tome aspektu ima neke sasvim druge motive. Majka od Victora je kućanica koja ne ispušta iz ruke ljubavne romane, a apsolutni pasivizam svih ženskih likova se proteže kroz cijeli film. Kao jedan od najvećih mainstream 'otpadnika' Tim Burton dugi niz godina niže likove izvan okvira poželjnog i 'normalnog'. Činjenica da se i unutar tih izdvojenih cjelina, druge rase i žene moraju spustiti na najniže stereotipne likove bez ikakvih olakšavajućih okolnosti u korist redatelja, služi kao jedan od najvećih pokazatelja koliko je redatelj skrenuo s tračnica koje vode u svjetlu budućnost. Ove velike i nepremostive činjenice, koje dodatno snižavaju kreativni vakuum ovoga djela, će sasvim sigurno preletjeti iznad glava klinaca, a i velikog dijela odraslih gledatelja. To nikako ne rješava odgovornosti Burtona i ostatka ekipe koja je radila na ovome uratku pod zastavom Disneya. Film za sobom vuče veliku vreću uvredljivih i mizoginih dijelova čija je težina gotovo nepodnošljiva. Sav taj teret je posebno težak kada se gleda kroz prizmu činjenice da se radi o filmu koji je već snimljen prije 25 godina (u kratkoj formi) i kojeg je režirao isti čovjek. Nekada prozivan jednim od rijetkih kreativaca Hollywooda.

ocjena filma [1-10]: 5

robert tabula // 11/02/2013

Share    

> muviz [last wanz]

cover: PAKLENI VAL

PAKLENI VAL (Ericson Core, 2015)

| 07/01/2016 | robert tabula |

>> opširnije


cover: Posthumne avanture inspektora Цхарлиеа

Posthumne avanture inspektora Цхарлиеа (d.i.y., 2015)

| 06/06/2015 | horvi |

>> opširnije


cover: Non-Stop

Non-Stop (Jaume Collet-Serra, 2014)

| 05/03/2014 | z. marković |

>> opširnije


cover: I, FRANKENSTEIN

I, FRANKENSTEIN (Stuart Beattie, 2014)

| 02/03/2014 | z. marković |

>> opširnije


cover: 24. ljubljanski međunarodni filmski festival Liffe (6. - 17.11.2013. @ Ljubljana i Maribor)

24. ljubljanski međunarodni filmski festival Liffe (6. - 17.11.2013. @ Ljubljana i Maribor)

| 18/11/2013 | sale |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*