Iako nažalost ove godine što zbog poslovnih što zbog osobnih razloga nisam mogao prisustovati tradicionalnom susretu "Punjenja Energije Uz Dobre Filmove 2005", poznatijeg širem puku i pod nazivom "MotovunFilmFestival 2005" (što je 2., od do sada ukupno 7 održanih u tom pitoresknom istarskom brdovitom gradiću, kojeg sam propustio - 1. je bio ujedno i njihov 1.), zahvaljujući Dobrim Duhovima MFF-a, neki su filmovi s velikih platana ipak stigli i do moje male sobice. Prvi od njih je makedonski "Bal-Can-Can" redatelja Darka Mitrevskog kojeg predstavljam danas. Film je inače dobitnik motovunske nagrade "Od A do A" koja promovira filmove u regiji od Austrije do Albanije novčanom nagradom potpomažući im distribuciju.

Film započinje 1950. u SR Makedoniji u tadašnjoj "titovoj Jugoslaviji" gdje pobratimi Serafim i Vitomir za kruh zarađuju švercajući preko jugoslavensko talijanske granice. Privukavši pažnju kriminalnog bossa Šefketa Ramadanija, uskoro se nađu kako za njega pljačkaju vlak JNA - Serafima uhvati policija, a Vitomir se spasi bijegom u susjednu Italiju. Mnogo godina kasnije, dok područjem XU bjesni rat, Vitomir, sada boss imena Vito Genovese, na samrtničkoj postelji odaje sinu tajnu o svom pobratimu i moli ga da se pobrine za njegova sina...

Iako na prvi pogled ovaj prepričani dio djeluje kao zanimljiva ljudska drama, film vozi sasma drugom stazom. Naime, gore napisani dio predstavlja samo prvih cca 20tak minuta filma koji tek kasnije dobiva svoju priču, a o drami, barem što se stila i većeg dijela filma tiče, nema puno govora - pogotovo je ovaj opisani dio napravljen u brzom, stiliziranom i posebno duhovitom stilu prebogatom detaljima da je to jedna čista milina! Mješajući žanrove od filma ceste do modernog balkanskog westerna s kraja 20-og stoljeća, "Bal-Can-Can" je vrlo dobro ostvorarenje, iako mi je osobno slabiji u drugoj ("ozbiljnijoj") polovici filma (prvi dio sadrži brži tempo i više humornih elemenata podsjećajući time na urbane srpske komedije 90ih). No, prepun inteligentno korištenih detalja i cijelih scena (povezanost svjetskih ratova i važnijih momenata u Trendafilovom životu, odlično montirana scena u mrtvačnicu u kojoj leševi pokušavaju otkriti identitet novopridošlog(!) ili pak ona nabrijana tragikomična o sukobu Hrvata (Aćimović) i Muslimana (Kojo) u BiH) uz mnogo filmskih referenci, "Bal-Can-Can" pruža mnogo filmskih zadovoljstava!

Prebogate glumačke ekipe s cijelog Balkana i šire (u filmu se govori nekoliko jezika, a svi se međusobno kuže (osim ponekad s Talijanom)), odlične montaže i fotografije te razigrane režije, da ne zaboravim spomenuti i jebački soundtrack by Kiril Džajkovski (surađivao na drugom filmu Milča Mančevskog, najpoznatijem po odličnom "Prije kiše") možda bi mi još jedno gledanje popravilo ukupni dojam ovog slojevitog djela koje pokazuje da i prijatelji Makedonci rade itekako dobre filmove! (I baš je zato, dragi moji, MotovunFilmFestival neprocjenjivo iskustvo, jer tamo imate priliku vidjeti filmove koje inače možete samo sanjati...)

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 18/08/2005