MFF (MotovunFilmFestival) raste iz godine u godinu, no unatoč svome rastu (Motovun je ipak mali gradić, kada nahrupi toliko ljudi koliko je došlo npr. zadnju večer ovogodišnjeg festivala, grad to teško fizički podnosi) festival još uvijek ima onu svoju prepoznatljivu čar i opuštenu atmosferu, gdje možete susresti mnošto domaćih i stranih lica iz filmskog ili javnog života i nitko od njih se ne drži onako visoko i prepotentno kao što smo već navikli na ljude iz te "klase zvijezd(ic)a". Jednostavno, svi se ponašaju opušteno i prijateljski, tako da ta atmosfera, kozmička zračenja koja postoje u Motovunu (po riječima motovunskog gradonačelnika), te mnoštvo zanimljivih ljudi iz Hrvatske i svijeta, čine jednu posebnu simbiozu koja daje 5 prekrasnih dana (Motovun prošle godine, moj prvi, a festivalski drugi, je bilo mojih najboljih "5 dana zaredom" 2000. godine. Definitivno). Uz to, ne zaboravimo i osnovnu namjenu MFF: prikazivanje "kvalitetnih filmskih ostvarenja iz čitavog svijeta koja teško da će doći do redovite kino distribucije (no, upravo MFF pomaže nekim filmovima da dobiju i to). Iako je ove godine bilo čak i upitno održavanje tog, po mnogima najboljeg hrvatskog filmskog festivala, na kraju su Istarska županija i MFF potpisali ugovor kojim se garantira održavanje još četiri godine ovih filmskih užitaka na malome brdu u Istri. Ovogodišnji festival je ponudio:
> pet (5!) projekcijskih dvorana (što otvorenog, što zatvorenog tipa)
> susret književnosti i filma - gostovanje FAKovaca (čitanje proze)
> mogućnost snimanja tromunutnih DV filmova po scenarijima FAKovaca
> kratki ciklus novog danskog i novog talijanskog filma
> motovun on-line - 15 kratkih igranih filmova (do 15 min.) iz cijeloga svijeta
> mnogo kvalitetnih filmskih naslova
> mnogo tulumarenja (2 koncerta: Pipsi i Gustafi, DJ svaku večer + 2 DJa na glavnom trgu zadnju večer)

Od filmskog programa koji je bio dosta jak izdvojio bi novi film braće Coen "The man who wasn't there", "Ničiju zemlju" Danisa Tanovića (nagrada za najbolji scenarij na ovogodišnjem Cannesu), dokumentarac o svom bratu nestalom u ratu "Dečko kojem se žurilo" Biljane Čakić-Veselić, meksički kandidat za Oscara "Amores Perros", zabranjivani iranski "Krug", novu srpsku zajebanciju "Munje", dva slovenska filma ( "Slatki snovi" i "Oda Prešernu"), te već spomenute cikluse danskog ("Idioti" von Triera i "The greatest heroes" Vintergberga) i talijanskog fima (nažalost, zbog preklapanja napučenog programa i činjenice da su igrali u kinu u podnožju brda, a moje radno mjesto kao volonteru je bilo na glavnom trgu, niti jedan od njih 5 nisam uspio pogledati). Kako su projekcije započinjale već u 10 ujutro, a završavale iza ponoći, nakon čega bi nastupala fešta, ritam života je bio jako naporan. Jako naporan ali itekako drag. Jer kao što bi rekao lik Branka Đurića u slovenskom filmu "Oda Prešernu": "Meni je to super!".

Pa ako niste bili ove godine, a volite film, ne razmišljajte puno, već prvi tjedan u kolovozu 2002. krenite prema tom magičnom brdu. Neće vam biti žao, sigurno!

sale // 25/08/2001

PS: Obzirom da ove godine nisam bio samo posjetitelj već sam imao i malu funkciju u smislu jednog od nas stotinjak volontera, umor i posao su činili loše mojoj koncentraciji, pa filmove koje sam gledao u Motovunu ne želim ocjenjivati brojčano. Možda su mi neke stvari promakle (priznajem da sam jednom u onom finom klimatiziranom malom kinu jedanput od umora i zaspao na par minuta), a možda sam od te pozitivne atmosfere neke stvari i preuveličao, pa ne mogu biti objektivan. Da ne duljim više, popis filmova koje sam uspio pogledati i nešto o njima napisati:

AMORES PERROS, Alejandro González Inárritu, 2000.

NIČIJA ZEMLJA, Danis Tanović, 2001.

MUNJE, Radivoje Andrić, 2001.

ITALIAN FOR BEGGINERS, Lone Scherfig, 2000.

THE LAST RESORT, Pawel Pawlikowski, 2000.

SLATKI SNOVI, Sašo Podgoršek, 2000.