Livio Morosin svojim novim albumom me poprilično iznenadio. Iz njegovih samostalnih radova očekivao sam da će album biti u etno điru s njegovim vokalom i tekstovima. Ono što je izašlo van je instrumentalni album s puno ambijentalnih motiva i elektronike. Ne treba ponavljati da je Livio nekad svirao s Edijem Maružinom u grupi Gustaph Y Njegovi Dobri Duhovi, zatim je doživio i svoj komadić slave u tandemu s Alenom Vitasovićem. Nakon razlaza s njim počeo je raditi albume po svom guštu i samostalno niti u jednom trenutku nije uhvatio komercijalni vlak lakih nota. Krajem prošlog milenija (1999.) za album Bura Tramuntana (suradnja s Dariom Marušićem) dobio je Porina u kategoriji najboljeg albuma etno glazbe, a danas je Rade Šerbedžija jedan od autora s kojim konstantno surađuje. Motovun kreće laganijim ritmom klavijatura, kojima se u pozadini suprostavlja šum mora. Anica Franjul zadužena je za tipke i prvi dio albuma ima podjednaku ulogu s glavnim protagonistom. Njene dionice su lagane i pitome, a ponekad u sebi imaju simplificiranost dječjih pjesama. Bubnjeve je preuzela ritam mašina, koja u kombinaciji s klavijaturama samo pojačava atmosferičnost albuma. Dionice na gitari variraju, ali ne kvalitetom, već tehnikom sviranja. U prvoj polovici Motovuna one pripadaju blueserskoj školi, a da umjesto ritam mašine imamo standarnu ritam sekciju, moglo bi se Livija uspoređivati s blues glazbenicima. U prvi plan tad upadaju Gary Moore i Chris Rea. Pjesmom "Porat" prebacuje se u elektro etno, a tu je najbliži svojim ranijim radovima. Dok slušate pjesmu, jednako si možete crtati slike istarskog kamena i islamskog harema.



"Autobus" me fura na dječju brojalicu bržeg ritma, a vokalne dionice u pozadini ponavljaju meni nedefinirane riječi. Pjesma je dobila Porina za najbolju instrumentalnu izvedbu izvan jazza i klasične glazbe. "Jana" nastavlja melodiju prethodne brojalice uz pozadinsku grmljavinu. Usred te pjesme doživio sam i pozitivan šok albuma kad Morosinova gitara krene crtati mračne tonove najbliže opisive zvuku Type O Negative. Štoviše, takva gitara uopće ne narušava , već je ingeniozno implementirana u strukturu pjesme. Ta tvrđa gitara nastavlja se i u ostalim pjesama, ali ipak joj je ton više okrenutiji psihodeličnom soliranju umjesto čiste grmljavine. "Magla" kombinira gitaru s istarskim narodnim puhačkim instrumentima koji puno više pogađaju krajnji bit pjesme. "Ćuk" i "Kaos" su pjesme kojim se zatvara poglavlje Motovuna. Prva je meditivna s uplivom laganijih ritmičkih dionica. Kroz nju je autor uspio iscrtati naslovnu pticu iz porodice sova. "Kaos" je elektronski bunt, pjesma bržeg ritma, gdje si je Morosin dao oduška i na sebi specifičan način istresao frustracije.

Album Motovun uspijeva prikazati jednog drugog Livija Morosina. Autora koji se ne boji zakoračiti u nešto eksperimentalniju fazu, istražujući što će mu takav pristup izbaciti. Air, Chemical Brothers, Moby, pomalo Prodigy, a čak i Urban u posljednjoj fazi, oni su koje ćete poistovjetiti s ovim albumom. Uz njih, Livio je uspio ubaciti i dio istarskog srca te žlicom začina napravio specifično jelo koje ćete samo jednom probati ili će postati specijalitet u kojem ćete dugoročno uživati.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 03/04/2015