TEK NAM JE GODINA 5!

Dobra si osoba
Dobra i lijepa
Neću te pustiti od sebe
[magnolia, p. t. anderson]

>> objektivische view

"S kojim brojem festivali postaju punoljetni? Čini nam se da je pet broj koji bi mogao ispuniti taj kriterij, s kojim posve samouvjereno možemo tvrditi da više nismo početnici."

Tim riječima ovogodišnja nova direktorica MFF-a Olinka Vištica (ex dužnost Borisa T. Matića) započinje svoj uvod u ovogodišnjem katalogu festivala. I da, apsulutno se slažem sa njenom tvrdnjom - Motovun je postao pravi filmski festival, u svakom smislu te konstrukcije. Osim opet impozantnog broja posjetitelja, što fizički, što on-line, koji se svake godine i dalje povećava (iako ne više exponencijalno jer to taj prekrasan gradić u srednjoj Istri ionako ne bi fizički podnio), program ovogodišnjeg festa je opet obogaćen novim sadržajima. Uz običajenu glavnu selekciju filmova, tematsku retrospektivu (ovaj put novog ruskog filma), kratke filmove u selekciji Motovun On Line od kojih su neki prikazani i u kinu prije projekcija svoje dugometražne braće (čime se po riječima selektora ove selekcije, Andreja Korovljeva, pokušava priviknuti i publika i prikazivači na ovakvu, vani već uhodanu praksu) te diplomske i slične radove mladih filmaša, novost ove godine je bio program Off Off Croatia koji je obuhvaćao amaterski segment filmske produkcije u Hrvatskoj, po organizatorima "zasigurno najvitalniji i produkcijski najsamostalniji segment naše kinematografije", pod selektorskom palicom Krune Heidlera i Danijela Rafaelića, a prikazivao se u tri tematske večeri naslovljene obiteljski, svadbe i krstitke, erotski (kultna "Oaza" Zvonimira Maycuga!) te žanr. Druga velika novost je nagrada "odAdoA" koja obuhvaća filmove nastale u državama na potezu Albanija - Austrija, a čiji je cilj stimuliranje distribucije tih filmova u drugim zemljama te regije; nagrada sadrži i dimenziju konkretne realnosti - 5000 € ide redatelju filma, a 5000 se ulaže u distribuciju filma. Treća veeelika novost je bila pokretanje projekta Motovunske filmske škole koja je u tih 5 dana dala zanimljive razgovore (s ponekad iritantnim i arogantnim ponašanjem voditelja, čitaj Hrvoja Hribara, koji je sunčanim naočalama u hladu, paljenjem cigarete od 5 minuta te opuštenošću izazvanu, činilo se, određenim količinama alkohola, ispadao "veća zvijezda" od one koju je imao pored sebe. eto, morao sam reći!) o svim segmentima snimanja filma, od nastanka priče, preko kamere, zvuka, scenarija do produkcije, režije i filmske kritike. Najvažnije od svega je da su gosti tih neformalnih predavanja bili stvarno renomirana imena svjetskog filma; o radu s glumcem odnosno svojim iskustvima govorili su Mira Furlan i Stephen Daldry, Mike Downey i Danijel Hočevar su analizirali produkciju, Dick Ross je pričao o priči, a veliki P. T. A. o režiji! Naravno da je za pravu filmsku školu ovo bilo nedovoljno, ali kao početak nečega što je (ako se interes pokaže, a pokazao se!), ionako zamišljeno puno ambicioznije, možemo biti itekako zadovoljni. Poznavajući što redateljske što pedagoške kvalitete prvenstveno Rajka Grlića, za očekivati su velike stvari!

Svakome tko je bio barem jednom tih dana u godini na festivalu, ne moram ni objašnjavati da to nije ni izbliza sve. Bile su tu još razne izložbe (zanimljiva izložba fotografija stanovnika Motovuna by Jasna Buić), predstavljanje knjige "Liberated cinema - The Yugoslav Experience 1945 - 2001" Daniela J. Gouldinga (zanimljivo da netko sa Zapada piše knjigu o filmovima s ovih prostora, zar ne?), projekt "Subtitled city" koji se sastojao od kratkih citata prijašnjih motovunskih filmova postavljenim na Jumbo plakate ili majice volontera (uz "Ja nisam čovjek. Ja sam oblak u hlačama", moj favorit je "Isuse, tombola!"), cijeli performans povezan uz kvačice (koji se manifestirao od ljudi koji su imali kvačice po svim (ne)mogućim mjestima na sebi do "preimenovanja" jedne ulice u "Ulicu palih kvačica"), a naravno da ni zabave u vidu partija ili koncerata nije nedostajalo. Za kraj oficijalnog uvoda, treba spomenuti i da je ovogodišnje priznanje za 50-o godišnjicu filmskoga rada dobio legendarni gospon Fulir, Relja Bašić, koji je u svojoj "I'm not 73, im just 18 with a 55 years of experience" majici skromno ali zadovoljno uživao na festivalu. Ne zaboravimo ni odličnu knjigu izdanu povodom petog rođendana, "Motovun, Knjiga postanka", koja sakuplja sve vezano uz festival - od komentara glavnih i odgovornih ljudi preko komentara volontera i kampera te povijesti grada i njenih stanovnika, do malih savjeta o tome kako napraviti svoj film.

Ja nisam čovjek
Ja sam oblak u hlačama
[angels of the univers, fridrik thor fridriksson]

>> subjektivische view

I ove godine biti u svojstvu jednog od 160tak volontera koji su opsluživali festival na sve moguće i nemoguće načine, je podrazumijevalo spavati par sati dnevno, gledati što je više filmova moguće (što zbog posla, što zbog koncentracije) i tulumariti svake noći dokle je išlo. Uostalom, nije bilo prevelike razlike ni u dnevnom ritmu pasioniranih filmovila koji su iz kampa u podnožju brda dolazili već na prve projekcije u 10 sati, a išli su spavati par sati prije. No, to sve podrazumijeva da ipak nisam uspio vidjeti sve što sam želio/što se nudilo, a od onoga što jesam, utiske čitajte u nastavku.

Osobno mi se činilo da je fest prebrodio krizu koja je do vrhunca došla prethodne godine, a manifestirala se u sve većem broju ljudi koji su došli tulumariti ("koji povraćaju, a ne gledaju filmove" kako je to prikladno nazvao jedan novinar 101ice) jer je neopisiva gužva bila samo zadnju večer, što je bilo i za očekivati obzirom na nastup uvijek raspoloženih i ispod Učke (a bogami i iznad!) ultra popularnih Gustafa. Osim njih, svirali su nam i etno Talijani ZOE koji su bili kul, ali ne baš za feštu za otvorenje festa, Bogdan Diklić sa prijateljima, koji su obradama domaćih i stranih hitova razvalili terasu (što se kasnije nastavilo DJevim presjekom 70/80/90ih godina (ex)YU scene), te Rade Šerbedžija i Livio Morosin za koje vam ne mogu reći ništa iz prve ruke jer je umor te večeri naprosto bio prevelik.

Na žalost, zbog preklapanja ultra bogatog programa, ništa od selekcije Off Off Croatia, filmova u još manjem kinu (od kojih se mnoge dojmio "Pešćenopolis" Zrinke Matijević Veličan, na čiju projekciju je došao i predsjednik te republike, Željko Malnar :)) kao ni većinu retrospektive ruskog filma u kinu Barbacan nisam uspio vidjeti, a od ostalih pogledanih filmova, malo kasnije ukratko o svakome. Osnovni je dojam, i to ne samo moj, da su ove godine filmovi bili dosta "teški", što, da se odmah razumijemo, uopće ne znači da su bili loši, ali spadaju u onu kategoriju da vas obore s nogu za jedno duže razdoblje, a vremena nema jer za pola sata ide novi film, često još "teži", a oni koji su ipak uspjeli malo vratiti nadu u život su srpska romantična komedija "Sasvim obična priča" i Mirkovićeva vrlo dobra posveta Novom jugoslavenskom valu "Sretno dijete" (izvanredna i besplatna projekcija!). Osim toga, nekoliko lajt motiva za koje se činilo da se provlače kroz filmove su bili trgovanje ljudima ("Rezervni deli", "Lilja 4 ever", "In this world"), rak ("Rezervni deli", "Julie walking home"), minimalizam dijaloga ("Hukkle", "A festa de Margarete", "Divine Intervention") te povratak legendarnih srpskih glumica u HR film (i "Svjedoci" i "Svjetsko čudovište").

Ali ono što je možda, uz konstantno kvalitetna filmska ostvarenja i povećanja zainteresiranosti publike, najvažnija stvar: i nakon petog rođendana, kada je MFF postao VELIK DEČKO, atmosfera uigrane ekipe u kojoj nema Faca i onih malih je i dalje ista. Mali dokaz tome je i čišćenje kišom pokislih stolica na glavnom trgu prije projekcije isladnskog filma u kojem su sudjelovale i "glavešine" festivala kao što su Tomić ili Grlić. Svaka čast!

Ja ne govorim mnogo
Ne stavljam ti riječi u usta
[the man who wasn't there, joel coen]

>> viđeni filmovi, in random order:

KUGLANJE ZA COLUMBINE / BOWLING FOR COLUMBINE

(CANADA, USA, GERMANY)
Redatelj i scenarist: MICHAEL MOORE Kontroverzni i angažirani Michael Moore (da, to je onaj koji je napravio "incident" na dodjeli Oscara) u ovom dokumentarnom filmu, dobitniku ne samo Oscara za dokumentarce već i brojnih nagrada širom svijeta (CANNES 2002, CÉSAR 2003, VANCOUVER 2002, SAO PAULO 2002, SAN SEBASTIÁN 2002, AMSTERDAM 2002 i dr.), istražuje tamnu stanu Amerike kao države čiji stanovnici obožavaju oružje. Navodeći neke primjere iz recentne američke povijesti u kojima su mladi činili masakr nad svojim vršnjacima (pucnjave u srednjim školama, dizanje federalnih zgrada u zrak) i istraživajući uzroke tome (11 000 Amerikanaca svake godine umire od vatrenog oružja!), Moore inteligentno, uz primjerenu dozu tragikomike, da film ne bi postao predosadan, secira ono što ni sami Amerikanci ne žele priznati - činjenicu da SAD nisu baš naj država na cijelom svijetu. Definitivno ne najsigurnija. Kada vidite film, jasno vam je zašto Moora velik broj ljudi u Americi ne voli. Baš zato jer im je lupio istinom u oči. Vrhunci filma su posjeta susjednoj Kanadi, crtić o američkoj povijesti i razgovor sa Charltonom Hestonom, predsjednikom američke udruge za promoviranje oružja koji ispada pravi fašist. Apsulutno gledati!

Znajte i ovo: to mu nije jedini angažirani film, pa sad kad se pročuje za njega pokušajte pogledati i neka druga njegova ostvarenja, npr. njegov debi "Roger i ja - humorističan pogled na to kako General Motors uništava grad Flint u Micgiganu" (1989.), a znajte da je Michael režirao i spotove za R.E.M. i RATM.

BOŽJA INTERVENCIJA / DIVINE INTERVENTION / YADON ILAHEYYA

(FRANCE, PALESTINE)
Redatelj i scenarist: ELIA SULEIMAN
Uloge: ELIA SULEIMAN, MANAL KHADER, NEYEF FAHOUM DAHER Na početku izgledavši samo kao skup apsurdnih i životno urnebesno duhovitih situacija (češki humor + Monty Python) na nemirnom području Nazareta, film dobiva čvršće okvire prerastavši u ljubavnu priču Palestinca i žene iz Ramalle koji se sastaju na napuštenom parkiralištu nedaleko od točke razgraničenja. No, apsurdnosti ne nedostaje i dalje (posebno je luda scena pomahnitalog kontroliranja vozila na prelazu) što na kraju dovodii film i do parodije Matrixa.

Osim Monty Pythona, film me podsjetio svojom apsurdnošću i na dijelić onoga što je remek djelo "Songs from the second floor" bio Motovuna 2001.-e. Vjerojatno će nekima biti preneobičan (opet s minimalno dijaloga), ali je nakon dana i pol MFF-a meni bio na broju #1 do tada prikazanih prikazanih filmova. Nije se tu održao, ali nije to ni bitno.

KUKAVICA / THE CUCKOO / KUKUŠKA

(RUSSIA)
Redatelj i scenarist: ALEXANDER ROGOZHKIN
Uloge: ANNI-KRISTINA JUUSO, VILLE HAAPASALO, VIKTOR BYTCHKOV, ALEKSEI KASHNIKOV, MIKHAIL KOROBOCHKIN

Stjecajem okolnosti, u zimu 1944. ruski časnik, finski vojnik i jedna Laponka moraju živjeti zajedno. Niti jedno od njih ne razumije jezik ovih drugih, a u priči su uključene i ratne te spolne strasti... Zanimljiva teza filma o "sporauzmijevanju" ljudi bez jezika, koja je i puno više od toga, na momente drži vodu, na momente, ipak manje, je malo prespora ritmom. Ipak, vrijedi pogledati.

REZERVNI DJELOVI / SPARE PARTS / REZERVNI DELI

(SLOVENIA)
Redatelj i scenarist: DAMJAN KOZOLE
Uloge: PETER MUSEVSKI, ALJOŠA KOVAČIČ, PRIMOŽ PETKOVŠEK, VALTER DRAGAN, ALEKSANDRA BALZAMOVIČ, VLADIMIR VLAŠKALIČ, VERICA NEDESKA, ZORAN LJUTKOV, PETAR ARSOVSKI Krško, gradić poznat osim po nuklearki i po moto spidveju čiji se bivši šampion Ludvik danas bavi prijevozom ilegalnih imigranata iz Hrvatske do Italije. Mlad i neiskusan Rudi mu se ubrzo pridružuje u poslu koji nakon početnih dilema i dvojbi, uskoro počinje pratiti svog idola u pijančevanju i svakodnevnom sudjelovanju u imigrantskim tragedijama.

Damjan Konzole je najpoznatiji kao redatelj u nas možda previše podcjenjenog "Porno filma" koji ovim filmom otvara neka veća socijalna pitanja. Prikazujući male igrače u svijetu velikih i mračnih biznisa, on uspješno lijepi gledatelja za sudbine junaka na platnu stvarajući adekvatne emocije i sve u svemu dojmljiv film. Inače, Gonzo mu je radio fotografiju.

HUKKLE

(HUNGARY)
Redatelj: GYÖRGY PÁLFI
Uloge: FERENC BANDI, MRS. RÁCZ, JÓZSEF FARKAS, FERENC NAGY, ÁGI MARGITAI, EZSTER ÓNODI, ATTILA KASZAS

Svojim prvim cjelovečernjim filmom koji je dobitnik nagrade za europsko otkriće 2002. godine, Pálfi iznosi zanimljivu priču s finom dozom inteligentnog humora o većem broju likova jednog madžarskog sela koja povezuje njihove dnevne sudbine, dodavši tome i istraživanje ubojstva. Skoro uopće bez dijaloga, film tolikom snagom koristi zvukove iz prirode da nakon 20tak minuta ni ne primjetite nedostatak ljudskog govora!

MRTVA STRAŽA / DEATHWATCH

(UK, GERMANY, FRANCE, ITALY)
Redatelj i scenarist: MICHAEL BASSETT
Uloge: JAMIE BELL, HUGO SPEER, MATTHEW RHYS, ANDY SERKIS, LAURENCE FOX, DEAN LENNOX KELLY, HUGH O'CONNOR, HANS MATHESON, KRIS MARSHALL, RUAIDHRI CONROY

1915., zapadni front. Skupina britanskih vojnika zauzima njemački rov, ali ubrzo otkriva da se osim njih tamo nalazi još "nešto"... Na granici između ratnog filma i B-horrora, ovaj film će više oduševiti manje zahtjevnu kino publiku nego probirljive motovunske filmfreakove. Razlog prikazivanja ovog ne baš posebno dojmljivog ostvarenja leži u činjenici da je jedan od producenata filmova i Mike Downey, a jedan od glavnih glumaca Jamie Bell koji su obojica više ili manje povezani s MFF-om, pa mu ne treba gledati previše u zube.

LILJA 4-EVER

(DENMARK, SWEDEN)
Redatelj i scenarist: LUKAS MOODYSSON
Uloge: OKASANA AKINSHINA, ARTYOM BOGUCHARSKY, LYUBOV AGAPOVA, LILIYA SHINKARYOVA, ELINA BENENSON, PAVEL PONOMARYOV, TOMAS NEUMANN, ANASTASIYA BEDREDINOVA, TONU KARK Novi film legendarnog šveđanina Lukasa Moodyssona koji nas je razvalio i oduševio s "Fucking Amal" i "Zajedno", govori o šesnaestogodišnjoj Ljilji koja nakon odlaska majke i očuha u SAD, ostaje živjeti sama negdje u nekom mjestu bivšeg SSSR-a. Družeći se sa 5 godina mlađim Volođom, Ljilja prolazi kroz alkohol, opijate, prostituciju, život bez novaca i bez budućnosti. Uskoro joj se ukazuje šansa za boljim životom u Švedskoj ili joj se to samo tako čini...

Otišavši stepenicu više u prikazivanju socijalnih problema (nakon lezbijstva u mladosti i neprihvaćanja okoline, života u komuni i raspadu obitelji), odlične priče, još bolje režije te apsulutno preslatke Okasane kao Ljilje, film razvaljuje kao i Lukasovi prethodni! Inače, mali dokaz kvaliteti je i taj da je "Ljilja" ove godine na dodjeli Švedskih filmskih nagrade pokupila nagrade za najbolji film, glumicu, režiju, scenarij i fotografiju! :)

JULIE IDE KUĆI / JULIE WALKING HOME / JULIE'S RUECKKEHR

(GERMANY, USA, POLAND, CANADA)
Redatelj: AGNIESZKA HOLLAND
Uloge: MIRANDA OTTO, LOTHAIRE BLUTEAU, WILLIAM FICHTNER, RYAN SMITH, BIANCA CRUDO, JERZY NOVAK, BOGUSLAWA SCHUBERT Na početku filma zatečemo zaljubljenu Julie sa svoje dvoje blizanaca, Nicholas i Nicole, koji se odlučuju dan ranije vratiti sa skijanja kući svojemu mužu/ocu Henryju. No, iznenadni povratak donosi i neočekivane posljedice jer ga Julie zatiče u krevetu s drugom, te odmah odluči napustiti kuću i zatražiti razvod. Ipak, životnoj tragediji tu nije kraj jer uskoro saznaje da mali Nicholas boluje od raka...

Ova odlična drama radi na više nivoa - opisuje i odnos (ne)vjere u vezi, odavanje religiji, borbu sa smrtonosnim bolestima te predrasudama prema neklasičnom liječenju istih. Iako od dijela, kako sam već spomenuo, vrlo zahtjevne motovunske publike prozvanom politički korektnom i pomalo sladunjavom pričom, osobno mi je "Julie" bila najjači film toga dana. Odlične glume i zanimljive priče, spada u kategoriju priča iz stvarnoga života, barem za one koji su nešto slično proživjeli i sami.

Inače, informacije radi, autorica brojnih filmova i scenarija, Agnieszka Holland, rođena je Varšavka, a film je studirala u Pragu u klasi sa Rajkom Grlićem (poznata "praška škola")!

RUSKA ARKA / RUSSIAN ARK

(RUSSIA, GERMANY)
Redatelj: ALEKSANDER SOKUROV
Uloge: SERGEJ DREIDEN, MARIA KUZNJECOVA, LEONID MOZGOVOJ, MIHAIL PIOTROVSKI, DAVID GIORGOBIANI, ALEKSANDER ŠABAN, LEV JELISEJEV, OLEG KMELNICKI, ALLA OSIPENKO, ARTEM STRELNIKOV, TAMARA KURENIKOVA, MAKSIM SERGEJEV, NATALIA NIKULENKO

Filmski redatelj današnjice se nađe u dvorcu Ermitaž u St. Peterburgu na početku 18-tog stoljeća te uz pratnju ciničnog diplomata iz 19-tog stoljeća, prolazi kroz 300 godina ruske povijesti gledajući npr. Petra Velikog, EKV-u ili carsku obitelj za vrijeme revolucije. Najpoznatiji ipak po tome što je snimljen u jednom jedinom kadru (za manje upućene, kamera se upalila i nije bilo njenog gašenja do kraja filma, sve se moralo odigrati kao na savršenoj kazališnoj predstavi!); osim te činjence, film očarava i scenografijom te kostimografijom. Izuzetno djelo za sve one koje zanima ruska povijest.

SKORO SASVIM OBIČNA PRIČA / AN ALMOST ORDINARY STORY

(SERBIA AND MONTENEGRO)
Redatelj: MILOŠ PETRIČIĆ
Uloge: MILICA ZARIĆ, VUK TOSKOVIĆ, HRISTINA POPOVIĆ, STEFAN KAPIČIĆ, DARA DŽOKIĆ, BOBA LATINOVIĆ, MILOŠ PAVLOVIĆ, DOBRILA STOJNIĆ, MAŠA DAKIĆ, MILOŠ PAVLOVIĆ, JANOŠ TOT Priča o mladom beogradskom paru, Vladi i Ireni, koji nakon tri godine veze dolaze do prve ozbiljnije krizne situacije kada u BG iz NY dolazi stara Vladina simpatija, a u isto vrijeme Irena upozna starijeg fotografa... Srpska verzija "High fidelity", netko je dobro primjetio, ima nekoliko karakteristika s kojima se ističe u pozitivnom smislu; prije svega mladi redatelj Miloš Petričić je uspio nagovoriti producente da u filmu glume sasvim nova lica srpskog filma čime su na svježini dobili i film, a bogami i njihova filmska scena. Pričanje priče s flashbackovima, korištenje iznenađujućeg soundtracka (dosta stranih stvari!), vrlo dobra gluma, odlična priča Dušana Ristića i samouvjerena režija koja od svega čini jedan odličan zabavni proizvod, apsulutne su preporuke za gledanje. Iako ne toliko "životno važan" kao ostali filmovi ove godine na Festu, a možda baš i zbog toga, "Priča" je uspjela u onom što se danas ne događa toliko često - inteligentnoj zabavi. Veliki komercijalan potencijal, ali ne na račun kvalitete!

DOGVILLE

(DENMARK)
Redatelj i scenarist: LARS VON TRIER
Uloge: NICOLE KIDMAN, HARRIET ANDERSON, LAUREN BACALL, JEAN-MARC BARR, JAMES CAAN, BEN GAZZARA, PHILIP BAKER HALL, JOHN HURT, ŽELJKO IVANEK, UDO KIER, CHLOË SEVIGNY Ljepotica Grace u bijegu pred gangsterima utočište nalazi u malom izoliranom mjestašcu Dogville. Isprva sumnjičavi prema njoj, uz pomoć mladog gradskog filozofa Toma, mještani pristaju na rizik njena skrivanja, a Grace u zamjenu pomaže svim stanovnicima u njihovim svakodnevnim poslovima. No, uskoro stanovnici pokazuju i svoju drugu, mračniju stranu....

Novi film velikana danskog i svjetskog filma, na briljantan način prikazuje ljudsku dvoličnost odnosno izlazak zla iz naoko dobrih ljudi. Skoro u potpunosti bez scenografije (cijela radnja se odigrava na velikoj kazališnoj pozornici gdje su kredom iscrtane granice kuća i ulica, tako da u svakom momentu možemo vidjeti šta tko radi u intimi svoja "četiri zida"), film počiva na odličnoj priči i režiji te izvrsnim glumačkim interpretacijama, posebno prekrasne Nicole. Iako ne prebrzog ritma, ali podjeljen u poglavlja i s naratorom koji nas vodi kroz priču sa trajanjem od skoro tri sata, ovo iznimno ostvarenje sedme umjetnosti, koje bi moglo odmah postati obavezno gradivo na filmskim Akademijama kao primjer mnogih stvari, ne staje ni jedan trenutak, ne pružajući niti jedan momenat za zijevanje. Osobno, vjerojatno najbolji film ovogodišnjeg festa (a sa mnom se slaže i PTA koji ga je hvalio čak i kad je on sam primao Propeler za naj film ove godine!). "Dogville" je inače početak Larsove "američke" triologije koja se nastavlja filmom "Manderlay" kojeg trenutno priprema.

SVJEDOCI / WITNESSES

(CROATIA)
Redatelj: VINKO BREŠAN
Uloge: LEON LUČEV, ALMA PRICA, MIRJANA KARANOVIĆ, DRAŽEN KUHN, KREŠIMIR MIKIĆ, PREDRAG VUŠOVIĆ, MARINKO PRGA Rađen po romanu "Ovce od gipsa" Jurice Pavičića, priča govori o zločinu hrvatskih vojnika počinjenom nad srpskom obitelji, a inspiriranoj istinitim događajima iz 1991. Radnju pratimo u tri priče od koje svaka počinje u trenutku istrage ubojstva, i malo po malo, svaka nam donosi dijeliće ukupne slike o svim akterima priče.

Nakon dvije manje-više uspješne komedije kojima je, well, barem "Ratom na otoku", vratio publiku u kina s domaćim filmom, neupitno talentirani Brešan se odlučio za veliki korak napred. Ne samo da je odabrao dramu i to ratnu, već i onu u kojoj hrvatski branitelj može počiniti zločin. Vrlo dobre priče i još bolje, za naš trenutni film vrlo inventivne režije, uz domoć dojmljive fotografije Živka Zalara, film uspješno stvara mračnu atmosferu i prikazuje sve strane ove kompleksne priče, ne ostavljajući mogućnost iole otvorenom za diskusije gledatelju da na sve gleda samo crno-bijelo. Jer uostalom, strahote rata to nikada ni nisu.

NA OVOME SVIJETU / IN THIS WORLD

(UK)
Redatelj: MICHAEL WINTERBOTTOM
Uloge: JAMAL UDIN TORABI, ENAYATULLAH, IMRAN PARACHA, HOSSAIN BAGHAEIAN, KEREM ATABEYOGLU, EBIL ELOUAHABI

Iako mi se osobno čini kako je Winterbottom najbolji kada je najmanje pretenciozan ("With or without you"), ovaj zanimljivi britanski redatelj ima mnoge interese, od svjetske angažiranosti ("Welcome to Sarajevo") do presjeka dijela britanske glazbene scene ("24 hour party people"). Novim filmom u kojem opisuje mukotrpan put dvojice Pakistanaca prema obećanom Londonu, se opet vraća u angažirane sfere, kao da filmove radi po shuffle principu. Nažalost, zbog njegove velike produktivnosti (ponekad i više filmova godišnje), čini mi se da se ne uvlači u svaku priču do kraja, a spojeno sa njegovim skoro polu-dokumentarističkim stilom, "random" i "nezavršenim" kadrovima, dobiveni rezultat često mentalno pukne gledatelja, ali emotivno baš i ne.

NÓI ALBINÓI

(ICELAND, GERMANY, UK, DENMARK)
Redatelj i scenarist: DAGUR KÁRI
Uloge: TÓMAS LEMARQUIS, THRÖSTUR LEÓ GUNNARSON, ELÍN HANSDÓTTIR, ANNA FRIDRIKSDÓTTIR, HJALTI RÖGNVALDSSON, PÉTUR EINARSSON, KJARTAN BJARGMUNDSSON, GREIPUR GÍSLASON Film 30-ogodišnjeg Islanđanina čiji je bend Slowblow ujedno i autor vrlo dobrog post-rock soundtracka za film, govori o 17-ogodišnjem momku Nói koji životari u gradiću na sjeveru Islanda, u školi stvara velike probleme, ali na psihološkim testovima pokazuje zavidan intelekt. Želi pobjeći iz tog snježnog zatvora, i povesti sa sobom Iris, no... Vrlo dojmljive fotografije i prikaza načina života o kojemu mi možemo samo čitati (nedostatak Sunca uzrokuje velike depresije i probleme alkoholizma na tim sjevernim državama, čitali ste to već negdje i sami), "Nói" je jedan od onih malih (pričom), a opet tako Velikih (djelom) celuloidnih uradaka. Uz to, sadrži i možda najbolju scenu učenja pušenja cigareta viđenu ikad na platnu!

SVJETSKO ČUDOVIŠTE / THE WORLD'S GREATEST MONSTER

(CROATIA)
Redatelj: GORAN RUŠINOVIĆ
Uloge: GORAN ŠUŠLJIK, MIRTA HARAMINA, SLOBODAN MILOVANOVIĆ, IVICA VIDOVIĆ, GORICA POPOVIĆ, FRANE RUŠINOVIĆ, NINO BANTIĆ
Neobičan film, kakve smo od Rušinovića već i navikli primati, govori o djevojci kojoj su u mladosti svinje odgrizle šake, no ona se je ipak naučila snalaziti i bez njih, čak i zna šiti! Upravo to iskorištava njezin brat koji ju predstavlja u cirkusu no ne zarađuje željeni novac pa se sestra snalazi sama, upoznajući doktora koji joj obećava umjetne proteze. Smještena u predratno vrijeme, film sadrži još neke likove za koje ne mogu reći koja im je funkcija u cijeloj priči, pa umjesto donošenja konačnog suda, reći ću da film treba pogledati još jednom. Odlične fotografije (naravno kad je majstor Pinter u pitanju!), te sporednih uloga likova iz "Večernje škole" (!), film sadrži i jednu od najboljih (kratkih!) scena sexa u domaćem filmu u posljednjih 15tak godina!

PIJANI OD LJUBAVI / PUNCH-DRUNK LOVE

(USA)
Redatelj i scenarist: PAUL THOMAS ANDERSON
Uloge: ADAM SANDLER, EMILY WATSON, PHILIP SEYMOUR HOFFMAN, LUIS GUZMÁN, MARY LYNN RAJSKUB, DAVID STEVENS, NATHAN STEVENS, JIM SMOOTH STEVENS, MICHAEL D. STEVENS, ASHLEY CLARK Posljednji film velikog P. T. Andersona ("Boogie nights", "Magnolia") za kojeg je dobio i nagradu za najbolju režiju ove godine u Cannesu, je "mali" film u odnosu na spomenute prethodnike, baš kao i prvijenac "Hard 8". Po vlastitim riječima, potrebno mu je raditi takve drastične prelaze, pa nakon epske "Magnolie" dobivamo u biti ljubavnu priču sa malo pomaknutim akterima. Adam Sandler je jako dobar kao psihički nestabilan mali poduzetnik kojega njegove brojne sestre zlostavljaju od djetinjstva, da bi upoznavši Ljubav svog života, shvatio da je sposoban i za drugačije životne poteze. Vrlo drag i dojmljiv film o "uštimavanju sa stvarnim svijetom".

Ja nisam čovjek
Ja sam oblak u hlačama
[angels of the univers, fridrik thor fridriksson]

>> osobnih top6 ovogodišnjeg festa, abecednim redom:

BOWLING FOR COLOMBINE
DIVINE INTERVENTION
DOGVILLE
JULIE WALKING HOME
LILJA 4-EVER
NÓI ALBINÓI

+ posebno priznanje "Sasvim običnoj priči", zbog svega gore navedenog
(zanimljivo je da su redatelji svih filmova ujedno i njihovi scenaristi, dakle pravi filmski autori, osim "Julie walking home" gdje se Hollandova pojavljuje kao koscenaristica)

sale // 17/08/2003