Priča je ovo, temeljena na istinitim zbivanjima, o Georgeu Jungu koji je 70ih godina prošlog stoljeća uspostavio američku trgovinu kokainom surađujući s poznatim kolumbijskim narkobossom Pablom Escobarom. Dakle, uspon i pad jedne ilegalne poduzetničke karijere sa svime što u takvoj karijeri dolazi...

Moram priznati da me ovom filmu nije toliko privukao sadržaj koliko činjenica da je film režirao Ted Demme, prerano preminuli američki redatelj (26/10/1963 - 13/01/2002) koji je autor jednog od mojih Top 10 osobno najdražih celuloidnih ostvarenja "Beautiful girls". Iako je taj njegov film po temi i feelingu nešto sasvim 15to, puno emotivniji i više bliži onome što radi Lawrence Kashdan u svojim filmovima, želja da pogledam Demmov posljednji film je bila jača od onih nešto kritika koji su me odmah upozoravali da se vjerojatno baš i neću oduševiti. I nažalost, bile su u pravu.

Film, kako to već obično biva s pričama koje prate život jedne osobe, preskače razdoblja i zaustavlja se na važnijim detaljima iz života, ali sveukupni osjećaj je da to ne radi baš najuspješnije. Jung je prikazan i kao poduzetnik i ambiciozan dečko i kao osjećajna osoba kojoj je njegova kćerka najvažnija i kao zaljubljeni i brižan momak i kao momak kojem "sex, drugs & r'n'r" lifestyle nije bio previše mrzak, ali kako se kraj filma sve više bliži, sve manje mi je stalo da saznam šta se s njime na kraju dogodilo. Postoje dijelovi koji su dosta dobri, posebno je dobro prikazan njegov odnos s roditeljima (Ray Liotta je vrlo dobar kao otac), ali isto tako se likovi gube putem bez posebnog razloga (npr. najbolji prijatelj iz djetinjstva Tuna). OK, tako stvari u životu funkcioniraju, reći će neki, ali upravo ono u čemu je Demme briljirao u spomenutim "Beautiful girls", a to je pokazivanje osobnosti svih likova u filmu, ovdje ne postoji. Čak bi mogao reći da ni glavni lik nije do kraja razjašnjen. Dodajmo tome i da mi se čini da je puno važnije bilo prikazati image nekog radoblja (joj, frizura u 70ima i 80ima! a one živobojne i šuškave trenirke u 80ima!) nego unutrašnjost likova... Johnny Depp je kul (but then again, kad nije?), ali samo njegova glumačka karizma, uz dobar soundtrack, ne može nositi cijeli film (da ne zaboravim, tu i jedna od prvim US uloga legendarne Franke Potente ("Lolla rennt") koja nažalost nestaje nakon prvih pola sata, šmrc.). Iako je to Demmov posljednji film, a o mrtvima sve najbolje, ipak se ne mogu oteti dojmu da bi npr. Martin Scorsese s istom pričom zasigurno napravio puno bolji film.

sale // 19/10/2002