Američki metalcore kvartet nastao je 2000. u Floral Parku (Queens, New York) kao jezgro braće Facci (Jeff - bubnjevi i Mike - gitara) koji su u prvoj postavi kao glavnog vokala imali Joe Whitea i basistu Ed Conroya. Već nakon prvog EP-ija "Full Blown Chaos" (2001), napušta ih vokal koji je zamijenjen Ray Mazzolom, a kasnije je otišao i basist Conroy nakon kojeg je došao Mike 'Lurk' Ruehle. Na kraju je ispalo zbog nekoliko promjena postave u glavnom vokalu i gitaristi da band više ne koristi pomoć klasičnog basiste, već su u igri samo dvije gitare (Mike Facci i Mike Gumbrecht), bubnjevi (Jeff Facci) i glavni vokal (Ray Mazzola). Objavili su tri albuma "Wake the Demons" (2004.), "Within the Grasp of Titans" (2006.) i "Heavy Lies the Crown" (2007.), te uz spomenuti, imaju još jedan EP "Prophet of Hostility" (2003). Upravo od ovog drugog EP-ija kreće im voda na mlin s potpisivanjem ugovora za Stillborn Records (etiketa Jamey Jasta, frontmena Hatebreed), te su nakon prvog albuma održali turneju sa Sick Of It All, Napalm Death, Himsa, Terror i Hatebreed. Također su i stalni učesnici New England Metal and Hardcore festivala već pet godina za redom, te su se pohvalili na samom ovitku ovog posljednjeg albuma da su 2006. nastupili u Belgiji na Groezrock festivalu pred 9 tisuća ljudi kao predgrupa Panteri i Agnostic Front.

Ovo im je treći album (prvi za Ferret Music) na kojem nastavljaju svoje zvučno bombardiranje koje se često uspoređuje epitetima 'pjesme pune snage s dinamitom u ritmovima'. Pjevač Ray Mazzola često spominje svoje velike uzore kao što su Freddy Madball, Roger Miret, Max Cavalera i Jamey Jasta, a band ne samo što obožava, već je i potpuni spoj izvođača poput Fear Factory, Biohazard, Metallica, Agnostic Front, Crowbar, Down, Corrosion Of Conformity, Slipknot, pa i starih speed/trash metal zvijezda Slayer i Testament. Album je pun žestokih gitarskih riffova, brzih, bržih i najbržih metal hardcore ritmova, te gnijevnih Mazzolinih vokala u grubljem crustu, no sve je vrlo dobro korespondirano i producirano na visokom nivou. Kompozicije im nemaju osobitih varijacija, sve su veoma brze i nabrušene, ali zato imaju aranžmanskih pomaka u kojima povremeno nađu nekoliko sekundi predaha kako bi uhvatile zalet ka urnebesnoj brzini. Od uvodne "Freefight", preko vrlo plesne i melodične, naslovne "Heavy lies the crown" i "All of nothing", do "Standpoint" nalazi se 40-tak minuta zavidne tehničke i sviračke spreme u kojoj se nalaze sve vitalne smjernice metala i hardcore scene u onoj pravoj NYC varijanti. Jedini izuzetak su dvije posljednje "Mojave Red part 1" i "Mojave Red part 2". Prva je akustičan i atmosferični lagani rock-metal instrumental, dok je druga destruktivni i najkrači hardcore pun objesti i frustracija kao završna točka podosta brutalnog i snažnog albuma.

Po svemu sudeći, ovo je ipak samo još jedan u nizu uobičajenih metalcore albuma koji ničime ne odskače od bliske kurentne scene. Ni najbolji, ni najgori, već u pravoj zlatnoj sredini.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 25/06/2008