Ameri su definitivno otkrili plesni rock!!! Nakon nevjerojatnih debija The Rapture, Hot Hot Heat, Radio 4, Killers, pa i Yeah Yeah Yeahs (a donekle i A.R.E. Weapons) koji svi odreda dolaze iz New Yorka i okolice, te se međusobno nadmetaju u "skidanju" što boljih i originalnijih slika iz već skoro zaboravljene prošlosti post-punka, new wavea, new romanticsa, gothica, dance-rocka i electro-popa, pristiže još jedan vrlo sličan kvintet - The Bravery.

I ponovno nevjerica... jer je prosto nevjerojatno da svi ti bendovi zvuče kao da su nastali u periodu između britanskih "šminkerskih" godina 1979. i 1984. The Bravery su objavili istoimeni debi album (sa "vatrenom" pticom Fenix iz mitologije Inka na omotu!), a singl "An honest mistake" odmah je došao na no.1 NME liste ukravši tron ispred novog singla Queens Of The Stone Age. Također, objavili su i dva singla skinuta s albuma, "An honest mistake" i "Unconditional". Prvi je gotovo autentična preslika new romanticsa iz vremena debija Duran Duran i Visage, te albuma "Vienna" Ultravoxa i "Quiet Life" Japana. Sve je tu - od specifičnog "pletenja" bas gitare, elektronskih programiranih synthova, raskošnih boja klavijatura, gitarskih riffova, do gotovo Ferry - Sylvian - Le Bon vokala. "Unconditional" je vrlo sličan plesni rock, nešto bliskiji poznatim ranim hitovima The Cure, a i sam vokal je vrlo sličan Robert Smithu. Gitarski solo i melodija su na zavidnoj razini, a ritam je brz i zarazan.

Ostalih 8 kompozicija su otprilike vrlo slične - glazbena potka prelama period od Bowievog elektronskog perioda, Roxy Music, Gary Newmana, The Cars, te naravno plejade new romantics bendova, do mrakova Joy Division (naravno, i New Order), te P.I.L. i The Cure. Negdje u daljini čuje se i frustrirani duh Morrisseya kao zov u pomoć, tako da i tematski The Bravery potpuno zaokružuju cijelinu utjecaja (uglavnom) britanskog profinjenog art-rocka s početka osamdesetih koji je svojevremeno bio poprilično degradiran. Ne treba niti govoriti da je produkcija genijalna - prostornost, echo, delayi, brojne bravurije...) Vrijedi spomenuti još nekoliko bisera plesnog rocka - "Fearless", diskoidni "Public service", "Hot porsuit", odličnu "No brakes", te laganiji komad "Tyrant". Najžešća kompozicija na albumu je "Swollen summer" koja je punokrvni punk-new wave komad skoro pa u rangu The Clash, Talking Heads, te ranih XTC i U2. Ako ste ikada voljeli nešto od navedenih im uzora, najsrdačnije vam preporučujem The Bravery, a ako niste, nemojte se previše opterećivati ...

Ako Ameri ovako nastave, možda će uskoro iznjedriti i nove nasljednike Bryan Ferrya, Adam Anta i Boy Georga?

horvi // 14/03/2005