Novi album BLOC PARTY nastavlja u smjeru RADIOHEADa, MADONNE i ostalih koji su svoje najnovije albume prvo dali na download po nekim smiješnim cijenama su ih tek onda objavili u nekom "tvrđem" obliku. Tako će Intimacy svjetlo dana kao kompaktni disk ili vinil ugledati tek krajem listopada, a oni nestrpljivi mogu ga za 5 funti skinuti preko njihove stranice. Oni, škrti, ko ja, skinuli su ga džabe!

Debi album "Silent Alarm" donio je svježinu na sceni s isprekidanim ritmovima i Kele Okerekeovim izvikivanjem (rijetko pjevanjem) parola/stihova. Prošlogodišnji "A Weekend in the City", malo zreliji i polaganiji, s jednom od najboljih pjesama ikad snimljenih (The Prayer) učvrstio ih je na tronu britanskih gitarističkih bendova.

Očito s gomilom ideja nisu dugo čekali na novi album. Stari singlovi još se nisu ni uspjeli istrošiti, a Mercury je već zagrmio iz zvučnika. Pjesma potpuno lišena zvukova gitara s hip-hop beatom i sempliranim vokalima potpuno je nešto drugo. Iako je ritam i glas, još uvijek taj, čudan i prepoznatljiv. Mercury kao jedinka "šljaka" skoro pa savršeno. No tek kad se nastavi na Ares, pjesmu koja otvara album, a koja je ustvari nastavak Bloc(k) Rockin' Beats Chemical Brothersa, doživljava potpuno savršenstvo "moć(nost)i" zvuka.



Shvatili ste već dosad, da su gitare koje su prevladavale na prošlim albumima, a prvenstveno na debi albumu, skoro pa potpuno izbačene, a ubačeni su novi techno-drum-dance momenti. Ponekad, kao na Halo, ubaci se gitara i podsjeti na Like Eating Glass, a sa završnom Ion Square podsjete nas da su oni stvarno BLOC PARTY.

Kao ni prethodnici, ovo nije album za jedno slušanje. Onaj tko nema vremena ući u BLOC PARTY svijet, nek se niti ne trudi, jer Kele i ekipa stvaraju unikatni zvuk iz albuma u album, a trpanje u ladice s nekim ili nečim tu jednostavno ne dolazi u obzir.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 27/08/2008