6. srpnja 1996. na trećem programu radio BBC-a emitiran je kraći Caveov esej "The Flesh Made Word" u kome opisuje svoj život kroz upoznavanje religije, crkve, Boga, samog sebe i smisla života. Govori kako je smatrao čitajući Stari zavjet Boga kao opako biće koje grmi i mlavi narode, te se prepuštao takvim duhovnim svjetonazorima u vrijeme rada s The Birthday Party. Međutim, nakon nesnosne buke i bujice stupidnosti shvatio je kako je Stari zavjet za njega poguban pa je potražio duhovni smisao u Novome zavjetu koji mu je otvorio novo poglavlje svjetonazora u kome je pronašao iskonske smjernice života, čime objašnjava čitav desetogodišnji preobražaj od albuma "Good Son" naovamo.

Svi Caveovi albumi u devedesetima protezali su jednu zajedničku crtu - nadasve duhovnu kreaciju opisivanja različitih događaja o različitim karakterima, osjećajima, svjetonazorima čime Cave ističe "propovjedničku" sklonost prema svim ljudima stavljajući se u položaj Mesije. Dakako, podrobno je u eseju objasnio razliku između crkvenih uvjerenja i njenih zakona, te onoga što Bog u stvari jeste i gdje se nalazi. Zbog toga je i nastao ovaj "spiritualni" album na kome progovara propovjedničkim tonom o duhovnom životu kroz niz uobičajenih životnih crtica kroz koje se provlači ljubav kao univerzalna tema. Album ima 12 naslova i po dužini je najdulji album koji je Cave dotada napravio. Po prvi puta koristi isključivo klavir (uz neznatnu pomoć bas gitare) za glazbenu pratnju singla "Into my arms" koji odiše jednostavnošću i temom vječite ljubavi. Kompletno djelo je gotovo oslobođeno bilo kakvih velikih glazbenih aranžmanskih i instrumentalističkih zahvata - sve pjesme su u glazbenom pogledu svedene na tri osnovna momenta - melodiju, ritam i harmoniju, gdje vodeću ulogu preuzima klavirska melodija gotovo sakralnog obilježja. Izuzev pjesme "Black hair" u kojoj je korištema samo harmonika, sve ostale kompozicije su temeljene na zvukovima klavira, lagane gitarske pratnje i tihih ritmova bubnjeva. Jedine solo dionice se nalaze u dva naslova "There is a kingdom" opsesivnoj božjoj kompoziciji i u "Green eyes", praktički jedinoj "grešnoj" kompoziciji.

Teme su dakle gotovo propovjedničke - to su Caveova razmatranja o crkvenim poslanicama - "Brompton oratory", ljubavna spiritualna opsesija u "(Are you) that I've been waiting for?", otvara niz pitanja što slijedi poslije života u "Idiot prayer", sjetno i nesretno prisjeća na neku prošlu ljubavnu vezu uz momenat koji govori koliko smo ljubavlju udaljeni jedni od drugih u temi "Far from me", a ima i nekoliko tema vezanih uz seks, klasičnu ljubav muškarca i žene, te priči o narko djevojci u temama "Where do we go but nowhere?", "West country girl", odnosno u "Lime tree arbour".

Ovim albumom Cave se pretvorio u kršćanskog propovjednika koji na svoj specifičan način progovara čitavom narodu na duboki, spiritualni mesijski način. Album je dobio odlične kritike i potpuno ga udaljio od svih onih silnih perverzija kojima je obilovao prethodni album "Murder Ballads". Djelo je dostojno svih moralnih i duhovnih ljudskih vrijednosti, a mnogi poklonici Caveovog alternativnog svijeta su ostali iznenađeni ovakvim svijetlim i prosvijećenim jednostavnim stilom.

horvi // 11/11/2002