Jedni su od rijetkih koje nisam sam otkrio,već mi je prijatelj tamo negdje koncem 90ih (kada mi je iz zvučnika sijevala nešto drugačija glazba) skrenuo pažnju na njih.
Otada pa do dana današnjega, proživio sam sa njima i uz njih pregršt životnih divota, turbulencija,uspona i padova,nebrojenih emocija i mjesečevih mijena,da bih ih naprosto prigrlio i nedvojbeno osjetio kao drage članove obitelji,ili prijatelje na koje uvijek mogu računati i na njih se osloniti.
Upravo to mi je Wilco;stup života uvijek postojan i čvrst,a istovremeno nadahnjujući.
U prilog navedenom ide početkom ljeta objavljeni EP - HOT SUN COOL SHROUD,majstorija u šest,što kraćih,što dužih,činova,masterpiece nastao na sessionima za vrijeme i nakon snimanja lanjskog albuma COUSIN.
Kako je Cate Le Bon producirala prethodni COUSIN,te je samim tim i sudjelovala na nekim sessionima tijekom rada na albumu,HOT SUN kojom otvaraju ovaj EP,ima njezin sveobuhvatni pečat - pjesmu je producirala te odsvirala bas i synth. Kada početak resi ovakva numera,sa četiri sloja, odnosno amblema gitara,kao i genijalan produkcijski klik prošaran natruhama Carpenterovog syntha,da bi potom uronili u LIVID,atomski post-punk instrumental kojim razbijaju ljetnu siestu,znajte da svjedočimo Wilcu at its finest.
ICE CREAM je opijajući, rekao bih klasični Wilco dragulj.
Po tko zna koji put Nels i Pat daju prekrasnu podlogu osjećajnom Jeffovu glasu - kao da pjevanjem pomaže zadnjim zrakama sunca otopiti sladoled iz naslova. No ponešto ima zahvaliti i briljantnoj produkciji Toma Schicka(izuzev prve HOT SUN) i sanjivim sviračkim baratanjima Jorgensena na klavijaturama,kao i produhovljenim izrazima Kotchea i Stirratta.
I doista, nakon tri pjesme dojma sam da su kvalitativno dodirnuli nebo,da bi sa ANNIHILATION,tim nosivim zidom EP-a,sazdanim od liverpoolskih fus nota u suradnji sa 90's gitarskom ideologijom dodatno podvučenom sa (malo je reći) genijalnim Nelsovim solom,preuzeli moć Olimpa, višekratno pokazanu na remek djelima poput Sky Blue Sky,A Ghost Is Born ili Wilco(The Album) i Yankee Hotel Foxtrot.
Siguran put ka cilju nastavlja se sa INSIDE THE BELL BONES,instrumentalom isprva nervoznih,a potom pitomo inovativnih rješenja,dok završna SAY YOU LOVE ME (djeluje kao da je sišla sa Summerteetha) uz obilje krasnih stihova i zapanjujuće lakoće građenja kristalno jasne melodije,gdje bubanj zvuči kao da palicama udara Ringo,ili Levon,a istinska ljepota pjesme dobro je orošena Beatles/Byrds/Beach Boys bojama.
"Once you're gone,you shine on in your friends and then everyone you love,hears your voice within."
Mračno,ali istinski lijepo,kako najvećima i priliči.

ocjena albuma [1-10]: 9

dario b. // 21/11/2024