Teško je vjerovati da postoji itko u hordama obožavatelja ovog ostarjelog 'Prince of darkness' da ga doživljava ozbiljno i opasno kao što je bio slučaj u njegovoj najznamenitijoj fazi rada sa Black Sabbath tokom 70-ih godina. Ajde, još su se i prvi solo album "Bizzard Of Ozz" (1980), pa i "Diary Of A Madman" (1981) nametnuli kao ozbiljnija kolekcija strave i užasa kada je bio prisutan jedan od najboljih heavy gitarista tog vremena Randy Rhoads iz Quet Riot (tragično poginuo 19.III 1982), no sve je krenulo naopačke sa 'lajanjem na mjesec' ("Barking At The Moon", 1983) i svim onim njegovim kreativnim posrtanjima tokom 80-ih kada se pretvorio u smiješnu drogiranu, pijanu, debeljuškastu i zdepastu parodiju samoga sebe. Bez obzira na status koji mu je s godine u godinu rapidno opadao i srozao se na nivo najobičnijeg klauna i šarlatana (pojavljivao se u Muppet Show, South Park, pjevao u različitim, gotovo nemogućim kolaboracijama, čak i sa Kim Basinger i Eminemom), njegovi solo albumi su redovito odlično prolazili kod publike i ostvarivali sjajne tiraže, posebice "The Ultimate Sin" (1986, UK no.8, USA no.6), "No More Tears" (1991, USA no.7), "Ozzmosis" (1995, USA no.4), te dva posljednja - "Down To Earth" (2001, USA no.4) i katastrofalni "Black Rain" (2007, USA no.3, UK no.8) koji su obilato popularizirani stupidnim MTV reality-showom "The Osbournes" (2002-2005).

Kada vas na samom početku albuma dočeka glorifikacijska himna "Let it die" u kojoj Ozzy ističe svoje 'vrijednosti', teško je očekivati bilo što osim parodije, površnosti i neozbiljnosti. ' I'm a rockstar, I'm a dealer, I'm a servant, I'm a leader, I'm a saviour, I'm a sinner, I'm a killer, I'll be anything you want me to be/ Silent as a witness, make your heart race with a death kiss/ I'm a soldier in a blood war in the peace corp I'll be everything you'll ever be/ Loser number zero, play the victim, end up a hero/ I'm a teacher, preacher, liar, I'm everything, anything/ I'm a mover and a shaker, the oppresor, stimulator, I'm a coward, I'm a fighter, I'm everything'. Da, Ozzy je odavno postao sve i svašta neumjereno se poigravši vlastitom karijerom koja mu se umalo srušila posljednjim albumom "Black Rain" koji je najniža kreativna točka njegove diskografije. No, "Scream" je ipak stanovito oslobođenje koje je ako ništa drugo barem donijelo kakav-takav pristupačan hard-rock/metal zvuk sa pratećom ekipom glazbenika za koje je odlučio da mu mogu popraviti rejting. To su gitarist Gus G. (iz Firewind) i bubnjar Tommy Clufetos (radio sa Ted Nugentom, Rob Zombijem i Alice Cooperom), te stalni basist Rob 'Blasko' Nicholson (ex-Rob Zombie) i klavijaturist Adam Wakeman (sin čuvenog Rick Wakemana), a po prvi puta nakon dugačkog perioda zajedničkog rada izostao je gitarist Zakk Wylde. Prvi singl, klasični oldschool heavy-metal "Let me hear you scream" se nije proslavio (USA no.112), a drugi "Life won't wait" koji je iskorišten u TV seriji "CSI: New York" se čak nije niti pojavio na zvaničnim listama (izuzev kratkog boravka na Billboard Rock Songs ljestvici gdje je dosegao no.7), tako da se cijeli 'užitak' albuma svodi na samo jednu nepobitnu stavku - kultni i jedinstveni glas Ozzya koji je jedina konstanta u 4 desetljeća dugačkoj karijeri. Pjesme se svode na osrednje tempove ("Soul sucker", "Latimer's mercy"), klasične heavy riffove ("Crucify", "Fearless"), aranžmane obogaćene laganijim dionicama s izmjenama akustične gitare i pasažima klavijatura ("Diggin' me down"), te povremenim orkestracijama ("I want it more"), ali ne donose ništa iole interesantno. Ako su kome zanimljiva i uzbudljiva Ozzyijeva tekstualna prenemaganja o strahovima, raspeću, duševnim posrtanjima, prohujalim vremenima i sličnim prožvakanim temama, one su ovdje izražene kroz površnost s nakanom da budu zabavne, a ne duhovite makar koliko se on trudio sa producentom i tekstopiscem Kevin Churkom da ih uobliči u nekakve smislene tekstove koji su pisani i stvarani u njegovom kućnom studiju The Bunker u Los Angelesu. Sa samo jednom metal baladom "Time", ovaj ispodprosječni rad završava jednominutnom ambijentalkom "I love you all" gdje kristalno jasno kaže 'Bog vas blagoslovio, sve vas volim'. Mogao je slobodno nadodati (sve vas volim) '...dok kupite moj album'.

Ponovno ništa od uzbuđenja, "Scream" samo služi da si Ozzy još malo popuni budžet zahvaljujući ogromnom kontigentu obožavatelja koji su album doveli do USA no.4 i UK no.12. Nema ni krika, a ponajmanje vrištanja. Vrištati se može nakon preslušavanja.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 22/08/2010