E, pa ovo je sada već mnogo bolje, odvalio sam preslušavajući novi, drugi po redu album zrenjaninskog melodic death metal peterca o kome i dalje nema nekih relevantnijih informacija. Njihov debi "Changes" (2017) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26868 je bio svirački koncizan uz pratnju programiranih ritmova, ali ga je zastranjivala sladunjava 'clean' vokalizacija Nebojiše Grujića. Ajde, da je riječ o nekom metalcore ili nu-metal stilu koji cilja na auditorij Bullet For My Valentine, Bring Me The Horizon, Linkin Park i slične Sleeping With Sirens boys&girls patetike, to je moglo proći, no za death je poprilično devastirano imati takav vokal bez potrebitog growla. On je i dalje za mikrofonom, a isprva sam pomislio da mu se pridružio još netko, nemam pojma tko, s moćnim, pravim i adekvatnim grlom koje nema opstrukcije što se tiče potrebnog grubog, osornog i prodornog, vrlo dubokog frekventnog opsega, tako da se dobila balansirana sprega dueta grčevitih i clean vokala. No, kad sam pogledao jedan od spotova, uh, nisam mogao vjerovati - naučio je kroz protekle 4 godine baratati s growlovima!!! Odmah je to drugačija slika i drugačiji doživljaj. A i bubnjevi su, koliko mi se čini 'živi', bez programa. Ako i jesu programirani, onda su vraški dobro obavili zadatak. Uglavnom, sada ovdje sve štima i stoji kao saliveno, te po ničemu ne odudara od skandinavskih, britanskih ili američkih modernih bendova ovakvog žanra. Album su, očito je, radili spontano svako malo izbacujući poneki singl od prvog "Beyond the horizon" koji im je ostao još od vremena debija, ali ga nisu uvrstili na njega. Tu se osjećaju djent konotacije na Architects, a Nebojišin vokal se savršeno dobro uklopio razvučenim melodičnim arijama s daleko energičnijim i hrapavijim registrima tenora. Lirski prožeto o životu poput uvijek nepredvidljive morske pučine - čas je mirna, čas kaotična puna previranja. Ovo je još u proljeće 2020. pred samu najezdu pandemije Covid-19 bila sjajna najava za naredne singlove: "Inspiration" s laganim staccato uvodnikom i disonantama uljuljkava u tromiji tempo da bi nakon prve minute prešao u solidne galope s dinamički uređenim aranžmanom protežirajući kombinaciju umjerene ritmike s naglim hardcore/ metalcore, pa čak i deathcore eksplozijama u poetskoj priči o pokušaju stvaranja boljeg svijeta. Ako ništa drugačijeg od kuretnog prokletstva, onda ga barem stvoriti u vlastitom svjetonazoru, te kada se pažljivije sluša, laid-back ima psihodelične harmonijske pasaže protegnute čitavom kompozicijom, a na vidjelo izlaze pred sam konac. Treći "Shattered" već jasno pokazuje modernizaciju koja nimalo nije slučajna: ponovno se protežiraju suvremeni elementi djenta s progressive metalcore fuzijama i ako ovako nastave s ostatkom novih kompozicija, moglo se sasvim lako dokučiti tamo ujesen 2020. kada su ga objavili, da album pošto-poto mora i treba biti vrsna kolekcija.



Uoči samog izlaska albuma, još je realiziran i četvrti singl "Solace" nastavljajući modernim putevima melodičnog deatha, ovdje pojačanog i tehnical strukturama na gitarama, razbijanjima klasičnih gabarita i upotrebom neočekivanih aranžmanskih poteza gdje se i ne može točno predvidjeti u kome pravcu će se kompozicija razvijati. Već samo ove 4 teme su nagovjestile vrsno uređen materijal, a onda je 11.III osvanuo i kompletan album na kome je ukupno 13 numera što prikazuju zahtjevne sviračke i aranžmanske sposobnosti. Ne samo od očekivanih uspona i padova energije s atmosferičnim međuigrama, naglim erupcijama koje ponekad zašpanaju i u spomenuti deathcore poput komada "Overhate" (s kraćom hip-hop vokalizacijom), na svu sreću ne onaj deathcore tipa posljednjih razočaravajućih albuma Suicide Silence, već tu ima i mnogo gitarističkih bravura koje prikazuju bogati kreativni asortiman Julijan Vojina i Antal Kovača (nadam se da su i dalje u bendu, jer kažem, nemam točnih informacija) koji su glavna karika u ovoj poprilično zgusnutoj, ali istovremeno i kompaktnoj, te nadasve poprilično složenoj i slojevitoj glazbi.



Shodno tome, pjesme vješto variraju različitim konfiguracijama i tehničkim korespodencijama jer su ponovno sabijene u relativno kraće omjere od 3 i pol do maksimalno 5 minuta (izuzev najkompleksnije, završne "Devastated" od 6 i pol minuta u kojoj praktički kompresiraju sve navedene elemente); mnoštvo tih prevrata je uistinu trebalo sažeti na ovakav način da se izbjegne gorda progressive težnja ka razvučenim mini-simfonijama što umiju premašivati ne samo dvostruke, već i mnogo dulje vremenske opsege paradirajući klišejima i mnogo puta, pretjeranim autorskim arogancijama. Naslovna, a ujedno i uvodna "Hourglass" mračnim početkom i navalom gipko ispresijecanih riffova kohezivno šeta od metalcorea, preko melodičnog deatha do atmosferičnih dionica pred samu završnicu dajući do znanja da prethodna 4 odlična singla nisu bili slučajnost. "Another scar" odmah šiba u metalcore a'la Killswitch Engage, onaj idealno odvagnut uz obavezne vokalne harmonije i lakše dionice, te ovaj puta prezentira i solidno osmišljenu kraću 'catchy' solažu kakvih baš ovdje i nema u osobitim izbojima (tu i tamo se protka u navedenim singlovima). I tako se ide od numere do numere s izraženim dvojakim vokalima i redovito naglašenim melodičnim akcijama u kojima je Nebojiša alfa i omega za takve zadatke, te ne treba zaobići niti himnične arije "Rise" pojačane zborskom hordom.



Tempo malčice opada u sredini albuma temom "Curse" ubačenoj u 4/4 takt, inače jedinim na kompletnom materijalu, ali tko zna… Upravo ovakve pjesme umiju pokazati svoje najbolje ubode kod auditorija. Drugi dio albuma su već spomenute pjesme uz još dvije sasvim solidne: metalcore "Cold-blooded" i "While the surface decays" s daškom thrasha i NWOTBHM koji im bez problema sjedaju u kontekst. Poetska sprega je životnih preokupacija o aktualnim egzistencijalnim i duhovno-psihičkim tegobama društva, a i pojedinca: pješčani sat (hourglass) curi prema konačnoj presudi, nema se smisla maskirati kad se ionako malo tko osjeća dobro u poremećenim kriterijima vrednovanja. Ima ovdje podosta pozitivnih stavova o promjenama u ljudskom biću koje su neminovne za pokretanje poboljšanja koje bi valjalo krenuti od same jedinke; mnogo tereta kajanja i očajavanja u paranojama od budućnosti neprekidno isplivava iz stihova u kojima se traže adekvatne mogućnosti za izlaz iz duhovne krize modernog društva. Čak se može između redaka osjetiti i prstohvat christian metal senzibiliteta u borbi protiv mrskih gospodara, tlačitelja i agresora koji su ovo društvo učinili takvim. Ne, ovdje nema niti govora o nekim mrakovima, ambisima i izmišljenim paklovima za zastrašivanje, ili pak, za suhoparno korištenje deatha kao obrasca za tipično žanrovsko poigravanje, štoviše, ovdje je prisutan veliki humanistički stav koji teži prema napretku onog najvitalnijeg - borbenog, neustrašivog srca i čistog uma čak i u onim trenucima kada se čovjek osjeća potpuno slomljen, depresivan i malodušan, odnosno, nema odustajanja niti nakon poraza.

Sveukupno razmatrajući, ovo je odličan album u svim segmentima, jedino što im ponekad zamjeram jesu vokalne melodije koje znaju podsjetiti na štošta toga kao da su maznute od arija System Of A Down, In Flames i još nekih velikih bendova. Tu mi se čini da nikako nisu uspjeli izbjeći, pogotovo Nebojiša, taj faktor utjecaja privlačnih hitova koje su proživjeli; pjesma se naposljetku sluša, doživljava, a i pamti između ostalog i po melodiji. Mogao ih je drugačije intonirati i sve bi bilo u najboljem štimungu, a tu je najvažnije izbaciti bilo kakve utjecaje kada se rade takve dionice. Sve ostalo štima, stoji i funkcionira na visokoj razini. Zažmiri li se na jedno oko, ovo je jedan od, za sada, ponajboljih ex-Yu albuma u oblasti modernog metala tekuće 2021. godine.

Bravo komšije!

Naslovi: 1.Hourglass, 2.Another scar, 3.Rise, 4.Beyond the horizon, 5.Solace, 6.Curse, 7.Agains the waves, 8.Overhate, 9.Inspiration, 10.Shattered, 11.Cold-blooded, 12.While the surface decays, 13.Devastated

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/03/2021