home > mjuzik > The End

kontakt | search |

BLACK SABBATH: The End (2016)

'Mislim da je gotovo', izjavio je Ozzy Osbourne na nedavnoj telefonskoj press konferenciji povodom oproštajne turneje The End koja je startala 20.I 2016. u Omahi (USA) i potrajati će sve do jeseni kada Black Sabbath posljednji koncert održavaju 21.IX 2016. u Phoenixu (Arizona, USA). Turneja obuhvaća USA, Australiju i Oceaniju, te Europu, a nama najbliže će nastupati u Budimpešti (1.VI), Veroni (13.VI), Beču (28.VI) i Pragu (30.VI). Zanimljivo, u svojoj domovini Britaniji imaju samo jedan zakazan koncert u Leicesteru gdje se nazire novi i iznenađujući prvak domovine nogometa. Za tu priliku su objavili limitirano cd izdanje sa 4 neobjavljene pjesme nastale u vrijeme snimanja proslavljenog povratničkog albuma "13" (2013) s još 4 snimke uživo s promotivne svjetske turneje 2013/2014, a on se u fizičkom obliku može samo nabaviti na koncertima.

Geezer Butler i Ozzy u toj pressici su javno obznanili i osnovne razloge prekida rada koji su sasvim jednostavne prirode. Oni kao bend žive odvojeno na različitim kontinentima, probe održavaju samo za turneju, jedva su se okupili da snime povratnički album koji se otezao čitavu deceniju, vrlo su stari, na promotivnoj turneji 2013/2014 su sami osjetili manjak snage i kondicije za takve napore, a naposljetku smrt Lemmyija i Bowiea su im bila dovoljno jaka motivacija da se povuku i to u vremenu kada su zasluženo na vrhuncu slave doživjevši novi komercijalni preporod kakvog nisu imali niti u ranim 1970-im. Ozzy je rekao 'svi znate naš divlji način života, drago mi je da smo preživjeli ta vremena i da smo još uvijek živi, ali se sigurno nećemo ponovno vratiti za neke 3 godine kad naše žene potroše ono što smo zaradili na turneji'.

Dakako da njih dvojica zajedno s gitaristom Tony Iommijem koji se već godinama bori s rakom limfnih žlijezda imaju i pametnijeg posla nego što je zabavljanje horde publike, te da se žele definitivno povući iz svega onoga u čemu su bili gotovo 50 godina (od 1967.) i uživati koliko se to god može u lagodnoj rockerskoj penziji koja im niti na kraj pameti nije bila u 70-im ili 80-im. Svojim vjernim fanovima podarili su ovaj oproštajni cd ponovno pokazavši svijetu zbog čega su bili omrznuti, a toliko popularni jer, evo, te 4 do sad nerealizirane pjesme su se komotno mogle naći i na albumu "13" i odišu svime onime zbog čega ih se voljelo i mrzilo.
[ black sabbath 2016 ]

black sabbath 2016

Nevjerojatno je da ovo troje ljudi s nekih 65-66 godina još uvijek odišu mladošću, elanom i nazovimo to pozitivizmom mračne strane rocka kojoj su se uvijek priklanjali, te da su ostali dosljedni svojim principima koje niti u sudbonosnim danima rocka nikad nisu mijenjali orijentiravši se na punk, new-wave, elektroniku i daljnje žanrove koji su se stubokom mijenjali tokom kritičnih 80-ih kada je kredibilitet imena i značenja Black Sabbath pao skoro na sferu ismijavanja s mnogim glazbenim metamorfozama i tri nova vokala koja su znatno narušila Ozzyijevu karizmu unatoč velikoj popularnosti faze s pokojnim Ronnie James Diom, te odavno zaboravljenim ulogama frontmena Ian Gillana, Glen Hughesa i Tony Martina. Preživjeli su i nadživjeli vlastiti medijski linč ovim dostojanstvenim povratkom barem u studiju zaboravivši sve stare probleme, mada Ozzy zna često navoditi kako su svi oni međusobno ustvari jako dobri prijatelji. Ali bubnjar Bill Ward je, zna se, u ovoj povratničkoj igri bio isključen...

"Season of the dead" taman pristaje ovoj epohi mnogih odlazaka velikih rock zvijezda s prepoznatljivim i fleksibilno uštelanim kratkim Iommyijevim riffovima, Ozzyijevom specifičnom vokalu, tromijem tempu s čvrstim staccatima Butlerovog basa, aranžamanom koji u refrenu doživljava prevrate i ponovno duljom minutažom što iznosi 7.21. Fanove van svake sumnje upecava 'otprve' asocirajući na njihove legendarne prototipove sludgea, stonera i dooma. Još bolji i upečatljiviji riffovi dolaze iz "Cry all night", vrlo emotivne pjesme koja se prema životu odnosi kao grobar svirajući i posmrtni solo rekvijem, a kako Ozzyiju nikad nije manjkao ironično mračan odmak, ovdje ima i neke vrlo zanimljive stihove 'zašto ne pokušati pronaći pravo riješenje?/ mnogo puta sam pokušavao, ali vi nećete slušati/ sada je kasno da se spasu prohujale godine' spominjući poetično i Boga i Krista, ali i um ubojice, te pranje života u majčinim suzama. Ili "Take me home" što po riffovima i lirici također miriše na onaj stari, rani Black Sabbath: 'uzmite ove kosti/ moj duh im ne treba više u zoni između živih i mrtvih/ uzmite ove oči zato što ne treba vidjeti niti minutu ovog života u kome sam visio na tankoj niti'.

Jasno je ko dan u sumrak života da se Ozzy ne šegači i da možda po posljednji put misli kreativno iznimno ozbiljno revalorizirajući cjelokupnu katarzu sebe i benda u ove 4 pjesme koje su možda i pripremane za fajrunt u velikom stilu, a tu je i "Isolated man", Ozzyijeva intimistička ispovjed da više nikoga ne želi vidjeti, ne želi se javljati na telefon i želi ostatak života provesti u intimi pa makar ga smatrali luđakom ('why don't you leave me alone?').

Preostala 4 živa zapisa su mnogo tananijih tonskih performansa nego li na daleko boljem "Live… Gathered In Their Mass" (2013) gdje su imali samo 3 pjesme s kurentnog albuma "13". Ovdje su osim očekivanog hita "God is dead?" uvrštene "End of the begining" i "Age of reason", te sasvim neočekivano, prastara, dakako i najbrža "Under the sun every day comes and goes" s "Vol. 4" iz daleke 1972., sasvim vjerojatno da cijelo ovo možda i posljednje službeno izdanje benda sadrži i barem malo Iommyijeve solaže s kojima se i nije tijekom druženja s Ozzyijem osobito razbacivao.

Zanemari li se, bar nakratko taj live dodatak na kome su sudjelovali bubnjar Tommy Clufetos (radio s Ted Nugentom, Alice Cooperom i Rob Zombijem) i klavijaturist Adam Wakeman, ovaj prvi, studijski dio je pravi istinski oproštaj od ljudi koji su prevalili mnoštvo godina, zadužili r'n'r, hard-rock, metal i mnoge teške žanrove, te postali istovremeno i brend i siva eminencija popularne glazbene kulture neprekidno stajavši, barem kao bend s Ozzyijem na underground temeljima kakve danas grade svi black, death, thrash i ini izvođači skloni demistifikaciji neurednog, višesmislenog, okultnog, zagrobnog, metafizičkog i na mnogim relacijama poremećenog svjetonazora koji izlazi van klišeja i domene stereotipova globalne etike i moralnih trendova. Black Sabbath su bili oličenje bolesnog razmišljanja o svijetu i životu, a ako im je ovo uistinu posljednji službeni izdanak, a sve navodi da jeste, onda je zaista veličanstven i stilski dostojanstveno dosljedan.

Uživali u penziji i sretno živjeli do kraja života.

Naslovi: 1.Season of the dead, 2.Cry all night, 3.Take me home, 4.Isolated man, 5.God is dead? (live Sydney, 27.04.2013.), 6.Under the sun (live Auckland, 20.04.2013.), 7.End of the begining (live Hamilton, 11.04.2014.), 8.Age of reason (live Hamilton, 11.04.2014.)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/02/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Old Mystic Lore

ZIMOGROZ: Old Mystic Lore (2020)

| 11/08/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Čudno sjeme

LOS KOZMOS: Čudno sjeme (2019)

| 09/08/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Howl

JOHN FOXX & THE MATHS: Howl (2020)

| 31/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Engele, bengele, banda svira...

PARTLEKI: Engele, bengele, banda svira... (2020)

| 27/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The Gereg

THE HU: The Gereg (2020)

| 16/07/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: The End
  • Black Sabbath (1970)
  • Paranoid (1970)
  • Come To The Sabbath, live bottleg (1970)
  • Master Of Reality (1971)
  • Vol. 4 (1972)
  • Sabbath Bloody Sabbath (1973)
  • Bagdad, bottleg (1974)
  • Sabotage (1975)
  • Tehnical Ecstasy (1976)
  • Never Say Die! (1978)
  • Heaven And Hell (1980)
  • Live At Last, live (1980)
  • Mob Rules (1981)
  • Live Evil, live (1982)
  • Born Again (1983)
  • Seventh Star (1986)
  • The Eternal Idol (1987)
  • Headless Cross (1989)
  • TYR (1990)
  • Dehumanizer (1992)
  • Cross Purposes (1994)
  • Cross Purposes Live (1995)
  • Forbidden (1995)
  • Reunion, live (1998)
  • Past Lives, live (2002)
  • Live At Hammersmith Odeon, live (2007)
  • 13 (2013)
  • Live… Gathered In Their Mass, live (2013)
  • The End (2016)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*