God is and Astronaut osnovali su braća Kinsella iz irskog Wicklowa još 2002. Do sad su objavili 10ak studijskih albuma, a promovirajući nekih zadnjih pola, redovito nas posjećuju. Niti su Jedinstvo (ovdje je kriva godina navedena, bila je 2012, ali sad se više ne može doći do tog sadržaja), gdje su se prviputa uprizorili, a niti Močvara, bili dobra mjesta za njihov zvuk koji bi trebao biti moćan i razarajući, a opet tih i smiren, što bi se sve trebalo dobro čuti. Iz tog mi se razloga Tvornica činila kao odličan potez organizatora, pogotovo nakon rasprodane Močvare od zadnji puta. No, nisam bio siguran mogu li napuniti taj prostor. Ispostavilo se da mogu i to nam je dalo potpuno novi doživljaj GIAA zvuka.
Na turneji ih prati Jo Quail, britanska violončelistica, koja je sudjelovala i na njihovom zadnjem albumu. Ona je već 2019. sa kombom Arabrot + Mono bila u Zagrebu, čega se i prisjetila, no tada sam je propustio zbog preranog početka. Ovdje promovira svoj novi album "Notan", s kojeg je odsvirala 3 pjesme. Ona se nasnimava na looper i time dobiva zvukove koji nisu samo svojstveni el čelu nego tu dobijemo i neke udaraljke, ponekad i režeće gitare i sve to skupa zvuči zanimljivo, mantrično i zgodno. Kinselle i bubnjar Lloyd Hanney konstanta su od samih početaka, a uz njih pojavljivali su se i poneki gitarista, sintesajzerista... A mislim da nas još nisu posjetili kao trio. Malo sam se bojao hoće li to štetiti punom zvuku kakav sam očekivao, ali ispalo je da nije. Već s uvodnom Falling Leaves, vidjelo se da ćemo prisustvovati posebnoj večeri, punoj moćnih gitara i lejera. Niels se uz bas malo poigravao thereminom, a Thorsten uživao u gomili pedala koje su bile ispred njega. Proveli su nas kroz novi album "Embers", ali nam dali i presjek starih favorita, pogotovo s albuma "All is Violent All is Bright", kojeg očito smatraju najbitnijim u presjeku karijere. Epitaph su posvetili preminulom nećaku, a Fragile ocu, koji je tu pjesmu najviše volio. Na toj im se pjesmi pridružila i Jo Quail i ostala s njima do kraja. Tu su nas digli u novu dimenziju jer je ipak ona unijela ponoću u zvuk, koja do tad nije nedostajala, ali je s ovime dala za razmišljanje. Nakon moćne Embers, odlučili su da neće odlaziti sa stejđa pa se vraćati na bis, nego su se zahvalili na svemu i još nam odsvirali jedan od starijih koncertnih favorita From Dust to the Beyond, nakon kojeg smo mogli lagano odšetati u "onostrano", a ja sam zaključio da mi je ovo bio njihov najbolji koncert i da ga vjerojatno neću morati kvariti.

pedja // 19/10/2025