Kwoon su pariški post rock bend. Nastali su 2006., a ime koje su si nadjenuli na kineskom znači dvorana za trening borilačkih vještina. Iste godine izdali su i svoj prvi album ''Tales and Dreams''. Za singl ''I Lived on the Moon'' prekrasan animirani spot napravio je Yannick Puig i za njega osvojio niz nagrada. Kwoon su nakon tog albuma uspoređivani s Godspeed You! Black Emperor, Explosions in the Sky i Sigur Ros, a krajem prošle godine izašao im je i drugi album ''When The Flowers Were Singing'' s kojim sigurno neće iznevjeriti te usporedbe.

Ono što razlikuje Kwoon od većine post rock bendova je to što imaju vokale. I to muške i ženske. Jedan od glavnih razloga zašto nikad nisam uspjela provariti Sigur Ros je Birgissonov falset, a ni ta vokalna post rock kombinacija mi se nikada nije činila kao najsretniji par. Za divno čudno kod Kwoon me ta kombinacija ni najmanje nije zasmetala. Vokali se odlično nadopunjavaju s glazbom, posebno u pjesmama ''Labyrinth Of Wrinch'' i jednoj od najglasnijih pjesmama na albumu, prigodnog naziva ''Schizophrenic''. Sam album otvara ''Overture'', glasna i živahna (koliko post rock već može biti živahan) pjesma trajanja manje od 2 minute, da bih se stvari zatim malo smirile s ''Great Escape'' koja se, kako minute idu, približava svom sve glasnijem kraju, uobičajenoj pojavi u post rocku. Situaciju do kraja smiruje pomalo Sigur Rosovska ''Frozen Bird'' koja je na trenutke toliko tiha da čovjek zaboravi da uopće nešto sluša.

Predzadnja pjesma je odlična desetominutna ''Ayron Norya'', tipično post rockovski, na trenutke tiha, na trenutke glasna, da bi na kraju eksplodirala u buci, odlično zaokružuje album. Za kraj je ostavljena 'pjesma' bez naslova, u kojoj se čuje fijukanje vjertra, teško disanje i zvuk cipela koje gaze kroz snijeg. Poprilično osvježavajuće pri ovim tropskim temperaturama. Posljednje što čujemo su sve glasniji zlokobni zvuci zavijajućeg vjetra koji se naglo prekinu. Ne sluti na dobro za umornog hodača u snijegu.

Kwoon nisu ponudili ništa super novog u domeni post rocka, ali ono što imaju za reći je prilično zanimljivo i dobro izvedeno. A znate kako to ide u post rocku, ako nije dosadno za poluditi, onda mora da je dobro.

ocjena albuma [1-10]: 7

ana // 14/07/2010