Uh. Uh. Uh. Neka netko odgonetne šta je ovo... ha-ha-ha!

E bome, ovome čovjek mora da se od srca nasmije... Momak sa električnom gitarom napravio je pravi mali urnebes šarajući uglavnom atonalnim područjem distorzije bez ikakvih većih sklonosti prema kompaktnoj i cjelovitoj glazbenoj strukturi koja bi predočavala 'nešto'. Ovo je apstraktno zvučno slikarstvo gdje je sloboda izraza neograničena i može trajati cijelu vječnost.

Naslov ovog, na svu sreću vrlo kratkog EP-ija od 15 minuta je posve zbunjujući, u njemu se spominje 'suicid', 'cija', 'sijalica' i 'lizacija' (ha-ha-ha), a autor Lovro Lovrić (Virtuelna Nerealnost) iz Sombora je dao na maštu tumačenju ove složenice kako god tko hoće. Takva je otprilike i glazba koja se samo svodi na gitarske riffove, eksperimente i hedonizam u otkriću zvuka što sve mogu proizvoditi pedale. A i naslovi kompozicija ("Intaktilla", "Ja sam nedodirljiv", "Sonata za dijareju") tvore ovaj čudnovati kompleks gitarskog noisea u kompletan, posve šašav rad koji djeluje kao da se Marko Brecelj nakon nekoliko neprospavanih noći i ispijenog demižona vina uhvatio električne gitare pokušavajući skladati ili barem pronaći neku referencu za ideju. Gitara ovog momka zaista odlično zvuči, čak podsjeća na kombinaciju Hendrixa i Andy Gilla, ali u ovome zvuku je prisutna samo apstrakcija bez ikakvog pokrića.

p.s. momak navodno ima cijelu zbirku akustičnih pjevanih skladbi na srpskom jeziku (to bi trebalo čuti), te poručuje: Lovro će sada da radi nove pesme koje će mutiti pamet, kopati oči i lomiti sitne koske. (e, baš me zanima).

Mora biti da nije lako Mihajlu u D:S Records...

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 08/06/2010