Novi rad ovog oneman banda iz Kule je njegov praktički prvi samostalni album na kome pokazuje posve novo lice. Prethodni radovi imali su određene karakteristike proggresive/sympho šliha u elektronskim varijantama, dok je ovaj potpuni ambijentalni dark-wave u veoma smirenom izrazu bez ikakvih izleta u noise ili neke druge, žešće sfere. Djelo je gotovo oslobođeno potpore ritam mašine, te se izuzev laganih skladbi "A vague recollection" i svojevrsnom završnom trip-hopu "Slowly withering" bazira isključivo na melodijama syntha i elektronskim pomagalima kojima je upotpunjen harmonični komplet od 9 instrumentalnih kompozicija.

Kao što to i sam naslov sugerira, album je impresioniran tišinom (na poleđini omota stoji 'what will silence tell us if we just listen?'), te je zvučno adaptiran u minimalističkom formatu koji Draženu očito podjednako dobro leži kao i sympho/progressive konture s kojima se bavio na prethodnim radovima dokazujući tako svoj talent i veliki kreativni potencijal. Podjednako se baziravši na melodične kompozicije, kao i one, uvjetno rečeno, eksperimentalnije (poput uvodne "Begins" ili "Is a spiritual universe"), autor je iznjedrio dovoljno snažnu kolekciju ambijentalnih instrumentala koji u sebi sadrže ravnomjeran pristup ka istraživanju zvuka, psihodeličnosti, kao i uzbudljivih slow-down harmonija s raznolikim aranžmanskim rješenjima koja su najadekvatnije realizirana u temama "In the night", "Speaks Eerie", "Ancient ghostly ruins" i "Sounds like music" sa minimalistički ocrtanim melodijsko - harmonijskim minijaturama koje su istovremeno isprepletene i kao popratni efektni dodaci. S praktički malo zvuka, Dichotomy Engine je na vrlo jednostavan način sastavio impozantno mirnu ambijentalnu sliku koja vrlo dobro funkcionira na više relacija; može poslužiti kao terapija od svakodnevnog stresa, kao kulisa za imaginaran soundtrack, a tko zna, možda jednog dana nekome posluži i kao podloga za video i filmski rad.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/03/2010