home > mjuzik > Doors to Annihilation

kontakt | search |

DICHOTOMY ENGINE: Doors to Annihilation (Splitting Sounds Records, 2022)

40 minuta opakog noisea, ha, tek samo uvjetno rečeno noisegazera kojeg je osmislio i dizajnirao DE nosi novu epsku priču koja ima dva kolosijeka. U principu, originalno je zamišljena i realizirana kao kozmičko putovanje u sudbinskoj svemirskoj letjelici čiji je zadatak, uzmimo poput Kubrikovog legendarnog SF filma "Odiseja u svemiru" istraživanje nepoznatih granica i prostora uz onu faktičku činjenicu da uvijek nešto krene naopačke.
[  ]

Jest, kreće se iznimno snažno i neukrotivo kroz "The portal" uvijen u početne ležerne repetativne šumove na koje se vrlo brzo nakaleme bučni glitchevi od kojih mogu popucati membrane zvučnika i tu se odmah čuje i osjeti prisustvo kozmičkog zvuka lukavo pretvarajući non-music u spretnu drone harmoniju s obiljem šarenih tonova. Aludirajući na avanturistički memento izgaranja, najdulja "Pass through dimension", ovaj puta od samo 8 minuta, naoko se ugodno stacionira poput turističke vožnje: isprva nema neke posebno naglašene varijacije laganim drone okoštavanjem u kome se čak mogu nazrijeti i neki glasovi. Ili barem nešto što asocira na njih. Tek se od sredine pojačavaju intervali prisutnosti svemirskih pejzaža s ritmičkim ambivalentnostima konvertiranja u harsh s grubom grmljavinom na samom kraju.



"Abandon all hope" je humanistička; osim odjeka nerazumljivog ljudskog glasa, ovo je kraći komad u kome se može dokučiti i gitarski noise u dugačkim disonantama, "Proxima Centauri" prouzrokuje prve veće nevolje prisustva nepoznatog zla i opasnosti bogato sceniranim pasažima dajući prostoru ("The chamber") mračan i neoptimističan akcent bez povratka što se nastavlja u još mučnijem "No way out", čvrstom i potmulom drone/doom/harsh komadu u kome na samoj završnici tišina djeluje sablasno i jezivo evidentno donoseći epilog da je ovo putovanje ustvari "The tomb", tj. grobnica bez spomenika i epitafa.
[  ]

S druge strane, ova SF storija vuče i paralelne životne, ovozemaljske putešestvije 'vrata u uništenje' koja su već jako dugo otvorena za industrijsko-ekonomske poduhvate razvijene civilizacije što ne mari za ništa drugo osim za, zna se, profit, a tu se odmah jasno naziru i ti sofisticirani kompozitorski elementi ove uzbudljive fabule. Ponovno dramatičan i dinamičan u izvedbi, a i u scenariju, ovaj drugi ovogodišnji album još žustrije, pa i energičnije u nekim trenucima napada auditorij konzekventnim poveznicama ne rozgajući po nekom atmosferično bezazlenom teritoriju, čak niti ne ulazeći u emotivnost kao što to ponekad umije.

DE je pronašao svoj stil i izraz, otvorio je vlastiti široki horizont ideja u kojima se ne naziru obrisi stagniranja.

Naslovi: 1.The portal, 2.Pass through dimensions, 3.Abandon all hope, 4.Proxima Centauri, 5.The chamber, 6.No way back, 7.The tomb

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/06/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Demo Trash

TERRORTRASH: Demo Trash (2022)

| 14/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Spiritual Libertines

A HANDFULL OF DUST: Spiritual Libertines (1996)

| 14/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Fall Into the Sky

THE VIBRATORS: Fall Into the Sky (2022)

| 13/08/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Erancnoir

ERANCNOIR: Erancnoir (2019)

| 13/08/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Polarize, EP

OSANA: Polarize, EP (2022)

| 12/08/2022 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*