I Dichotomy Engine je jedan iz one brojne plejade artista što su zadnje dane 2014. godine okončali s novim izdanjem koje se nije uspjelo na vrijeme poslušati i kataloški utrpati u neki fah najboljih ostvarenja, pa je sasvim opravdano taj proces prebačen u 2015. Ovo je njegov službeno treći pravi album od devet dosadašnjih izdanja (2 EP-ija, 2 kolaboracije, 1 split izdanje, 1 demo, 3 albuma) i tek samo teoretski je nastavak sada već poprilično davnog dugosvirajućeg rada "Transcend" iz 2010. Od tada je ovaj oneman bend znatno napredovao i stilski se umnogome izmjenio odbacivši početni progressive, minimalističku elektroniku, dream-pop i monolitne strukture, te se na ovome poduljem albumu od 70-tak minuta zaputio u post-rock/metal s mnogim medikamentima shoegaza, noisea, ambijentalne glazbe i njegovog manje-više specifikuma - razgrađivanja drone figura na eteričan način.
Gitara kao osnovno sredstvo potkrijepljena je brojnim pedalama s kojima radi zvučna čudesa nalik na elektronske zvukove, harsh synthove, klavijature, fretless basove i sofisticirane tretmane različitih instrumenata, a programirani ritmovi mnoge mogu staviti u zabludu da su u igri živi bubnjevi. Njegova tehnička metoda razvila se u intrigantnu izvrsnost kakvoće. Tretmani svirke gitare su dotjerani do embivalentne avangardno-istraživačke perfekcije s artističkim šmekom protežući brojne stilske inovacije i prenamjene od shoegaza do black metala (poput ekstremne teme "Road to purgatory") s visokim stupnjem autorskog legitimiteta za kojeg se slobodno može reći da je jedinstven na ovim područjima i ne robuje nikakvim utabanim šablonima, a još manje retrogradnim reciklažama. Sukladno s perfekcijom izraza ponuđena je i duboko zakukuljena instrumentalna fabula koja kao i uvijek u njegovom pristupu ima teške, mračne, morbidne, a ovaj puta i mučne psihološke konotacije sa zagonetnim sadržajem u kome se mogu osjetiti grube fikcijske samoironije filmski dočarane kroz individualni masakr prikazujući ranjavanje, vlastitu smrt, propadanje, pa čak i metaforički sprovod na kome nitko ne tuguje, sve do ezoterično-religijskih sfera poput odlaska u čistilište, iskupljenja grijehova, tj. pretvaranja fizičkog oblika života u duhovni, onaj zagrobni.

Ovakva nimalo lagana ili jednostavna tema o kojoj se religija i mnoge metafizičke strukture bakću milenijima prikazana je kroz vrlo jednostavnu konceptualnu priču (obratite pažnju na naslove kompozicija) uivičenu u maksimalni pesimistički dekor gdje autoru nije bila evidentna želja pojašnjavati detalje, akcije, egzibicionizam, osobne frustracije ili artističko špekuliranje s bahatim šepurenjem o moralu, etici, osobnoj krizi, mistifikacijama simbolike ili nekakvim društveno tegobnim angažmanom, a još ponajmanje o empirijskim ili egzaktnim tezama. Tema je sveopća i postojana, duboka civilizacijsko-religijska i utemeljena na načelima duhovnih vrijednosti života s uvijek prisutnim referencama dogmi i ateističkih predrasuda. Pa ako i niste ljubitelj ovakvih duhovno-ezoteričnih tema, ovaj rad ima i sasvim drugačiji efekt, onaj slušni i percepcijski s nekoliko usklađenih shoegaze/post-rock instrumentala ("Slow decay", "Blood red progress", "Without regret", "Reconcillation"), ali i dva znamenita poduhvata u obliku "Dichotomy Engine is dead" i "I wish you noise here" koji u svojim impozantnim dužinama od po 13 minuta transcedentalno uranjaju u bogati i maštoviti svijet kreacija dronea s de-kompozicijskim elementima. Još jedna osobitost albuma je i tema "Melody in the noise" gdje se D.E. poigrao avangardnim pristupom doslovce kako sam naslov kaže, melodijom sakrivenoj u obilju disonantne buke.

Zaboravi li se bar na čas konceptualna poveznica, album ističe sve rafinirane finese zrelog artista i kompozitora, a vrati li se na tematiku, prikaz ovog djela umnogome donosi cjeloviti spektar velikog dostignuća srpskog undergrounda koji po ničemu, osobito u ovome slučaju još nije došao do sahrane, dapače, ovdje je eruptirao u iznimno produhovljen i jezgrovit sadržaj od glave do pete.

Naslovi: 1.Stab in the back, 2.Dichotomy Engine is dead, 3.Slow decay, 4.Blood red progress, 5.I wish you noise here, 6.Without regret, 7.Melody in the noise, 8.Find me underground, 9.Road to purgatory, 10.Reconciliation, 11.Ars moriendi, 12.Butterfly tsunami (bonus track)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/01/2015