Elektronski industrial solo umjetnik Nocturne, gost Smaranja 05, 19.IV 2008. na tajnoj lokaciju u Zagrebu dao nam je svoj odličan angažirani konceptualni album na recenziju. Ne-plesni industrial može biti itekako emotivan. Ovaj album je dokaz što je snašlo francuske radnike u brodogradilištu.

Da bi se shvatio ovaj industrial album potrebno je pogledati kraći film (video) koji se nalazi u dodatku materijala naslovljenog kao "Fragments de memoire". Film je snimljen u ožujku 2004. u brodogradilištu "Chantiers Dubigeon" u Nantesu, traje 11 minuta i dokumentarno prikazuje nastanak, razvoj i raspad velike brodograđevne tvrtke koja je zapošljavala tisuće radnika. U filmu su montirani i stari crno-bijeli filmski zapisi iz vremena kada su se još radili i drveni jedrenjaci, te se nastavlja u moderno doba kroz prikaz teškog fizičkog rada na obradi metala u ljevaonici, zavarivanju i montaži tih dijelova u ogroman superlukzuzni prekooceanski brod koji je uz zvukove Marseljeze porinut u more. Drugi dio filma prikazuje zatvaranje brodogradilišta koje je prvo prouzrokovalo prosvjede, potom demonstracije i sukobe radnika s policijom, a na kraju sveopći kaos na ulicama, paljenje guma po trgovima, a na kraju i upad u zgradu tvrtke iz koje je izbacan sav inventar, namještaj i sva papirologija kroz prozore na ulicu. Zapis je vrlo emotivan i na kraju su prikazana lica nekih od radnika koji su svoj cijeli radni vijek proveli u brodogradilištu.
Stoga je ovaj album konceptualni glazbeni rad koji je podijeljen u tri čina - "Fleisch und metall", "Rien a friche!" i "Fragments de memoire". Prvi čin je najdulji i sadrži 5 kompozicija - "Premisse", "Le soleil et l'acier", "Des bruits de bruit", "Nuisances extremes" i "Corps uses". Tu je Nocturne započeo ambijentalnu industrial priču koja započinje vrlo fino i idilično sa zvukovima zrikavaca i zvučnog morskog ugođaja u kojemu se počinje nešto loše zahuktavati. "Le soleil et l'acier" se može protumačiti kao prijenos iz radionice gdje su uz pulsirajuće zvukove samplera prisutni udarci po metalu, zvukovi zavarivanja, raznih mašina i strojeva koji se pretvaraju u ambijentalnu industrial glazbu gdje na kraju kompozicije Nocturne priča u delay efektu neki programatski tekst na francuskom jeziku. "Des bruits de bruit" je poprilično bučna metalizirana elektronska industrial noise kompozicija puna različitih pulsirajućih lomova frekvencija koja prikazuje dio rada u brodogradilištu. "Nuisances extremes" je ekstreman elektronski broj u rangu laganijeg stila Necroanal, no nije plesan kao i čitav materijal na albumu, već je eksperimentalno razvučenog karaktera gdje se na kraju oglašava brodska sirena koja se nastavlja u najkraćem broju "Corps uses". Drugi čin albuma nazvan je "Rien a friche!", a sadrži samo jedan naslov - "Le triomphe du vide", laganu, ali vrlo nemirnu kompoziciju koja sadrži zavijajuće zvukove potisnute u pozadinu s mjestimičnim upadima elektronskih efekata uz atmosferu sitnih i neritmičkih udaraca po metalu. Osobno me asocira na ljuljanje broda na pučini i dolazak istog u pristanište. Treći čin "Fragments de memoire" sastavljen je od tri kompozicije. Prva "Champs de fer" je govorni proglas popraćen vokalnim samplovima radnika, turobnim i mračnim zvukom syntha, brojnim šumovima, nepravilnim ritmičkim taktovima iz metalne radionice i donosi nemirnu radničku atmosferu uz zvukove Marseljeze o porinuću broda u more nakon čega slijedi zvuk sirene i nagovještaj zatvaranja brodogradilišta, te zvukovi pokliča sa uličnih demonstracija, glasovi razjarene gomile i paljba iz policijskog oružja sa gumenim streljivom. Autentičnost prikaza podebljana je i zvukom brodske sirene. "On n'oubliera jamais... (chronique d'une mort programmee, archive)" su različiti dokumentarni snimci iz radio i TV programa koji govore o zatvaranju brodogradilišta, uličnim demonstracijama i nastalim neredima. Također sadrži i kratke blic-interviewe sa demonstrantima. Posljednja "Ultime demence (construire pour survivre)" je šestominutni završni epitaf na cijelu situaciju koja je prouzročila nezaposlenost tisuća radnika, mahom strojara, zavarivača i metalnih majstora, a opisana je kroz turobne plutajuće zvukove syntha, različite prigušene krikove i disharmonične šumove koji se pretapaju jedan u drugi.

Omot je dizajniran u veličini ovitka 7'' singla, te sadrži fotografsku art-priču o cjelokupnom albumu. Fotografije su djelo umjetnika Philippe Lahoreau koji je član Art Schock - Kunst und Grausamkeit. Prvi dio fotografija prikazuje dvoje ljudi zavezanih lancima u brodogradilištu, drugi idiličnu sliku bonace u pristaništu u Nantesu, a treći samo brodogradilište i nekoliko sličica sa demonstracija, zatvaranje glavne kapije i brisanje suza jednog starog, šezdesetogodišnjeg radnika.

Glazba, radnja u njoj, te film i fotografije su autentičan prikaz stvarnosti što se dogodilo prožeto kroz sjajan emotivan i istovremeno avangardan umjetnički glazbeni, filmski i fotografski rad. Djelo vrijedno pažnje.

Naslovi: 1.Premisse, 2.Le soleil et l'acier, 3.Des bruits de bruit, 4.Nuisances extremes, 5.Corps uses, 6.Le triomphe du vide, 7.Champs de fer, 8.On n'oubliera jamais... (chronique d'une mort programmee, archive), 8.Ultime demence (construire pour survivre)

Ocijena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/nocturnespace
www.steinklang-records.at

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/05/2008