home > mjuzik > Poslednji pozdrav

kontakt | search |

PUTRID BLOOD: Poslednji pozdrav (Nocturne Media, 2018)

Posljednji pozdrav. Ma nije valjda. I ne može biti. Još je prerano jer se ovaj bend iz Šida tek sada zakuhtava da počinje osvajati auditorij i izvan matične Srbije.

Debi album "Absolute Profit" (2012., Miner Recordings) je bio strateški uređen na nekoliko relacija: kako je imao transžanrovskih karakteristika thrasha, deatha i blacka, tako je bio i podijeljen na engleski i srpski jezik, a jedino što je predstavljalo manjkavost, bila je kratkoća od svega pola sata. Ovi metalci iz Srijema, osnovani 2008. znali su vrlo dobro proniknuti u dubinu suštine prohtjeva ciljanog auditorija ne nametajući mu nikakve ispodprosječne polupokušaje s kojima su okončali odmah na startu karijere s EP-ijem "Fire At Will" (2009) u d.i.y. izdanju ispucavši sav početnički grč fokusirajući se na brušenje osnovne metode kompaktibilne kreativnosti i sviračkog umijeća što im je donijelo nekoliko nagrada kao demo benda, a bome i uloge predgrupa D.R.I. i Fear Factory.
[  ]

O ovome drugom albumu valjalo bi pretpostavljati da će neke od karakteristika dobiti specifičnu težinu, no kako god postavljati neku hipotezu o očekivanjima, ovih čak 6 momaka (od toga su dva frontmena - Bojan Goluža i Stevan Milanković) stubokom su zaronili u veliku igru nadmašivši laička naklapanja. Prije svega, lirika je kompletno na srpskom prikazujući univerzalni svjetonazor metal horde koja ima angažiranih poriva postavljenih sa zafrkantske strane u kojoj terminologija seksa i perverzija biva umješno zamijenjena metaforičkim relacijama na realno, socijalno, egzistencijalno i društveno, te metalskim vokabularom iskazano, plemenski i obredno. Ono što u svemu tome plemenskom ne štima poput šminkera i pozera što su se prodali, onih usijanih glava koje se diče prepotentnim pametovanjima i mudrovanjima, te sličnim otpadnicima od hereze nafuranih na gorde stereotipove velikih svijetskih zvijezda od kojih se svako malo ponešto uzima u svojstvu inspiracije prezentirajući je kao autorski legitimitet.



Zahvaljujući očiglednom velikom poetskom potencijalu, njihova libreta su sirovih fazona punih kritike i cinizma proizašlog iz svakodnevnog govora objedinjujući pod istu zastavu sve ono što im je teret na duši, bilo da su to individualne zajebancije na svjetonazor pive, rakije i rokenrola, ironija na đankije što su bili na odvikavanju u manastiru Crna Reka, masovnim histerijama kulturnih programa, glupostima potpaljeno mnjenje, socijalnim poremećajima, težnjama za radikalnošću, revoluciji, izmišljenim ratovima, spasiteljima i vođama poznatih po zlu, te još koješta toga satirički kompresiranog u jezgrovite metafore kratkih, lakopamtljivih stihova što udaraju direktno i bez ikakvog filozofiranja i mistificiranja.
[  ]

Glazbeno su zagazili u vrstan konglomerat thrasha i hardcorea tek se po povremenim gitarskim sekvencama dodirujući deatha, dok je black faktor potpuno nestao. Nije to ništa loše jer ovih još kraćih, samo 26 minuta albuma šiba adrenalinski potencijal svojstven bendovima poput Pro-Pain, Hatebreed ili rane Metallice galopirajući ritmovima bubnjeva Petar Barne koji je svojstveno isklesao zanat na palicama i bas pedalama ne prezajući niti od povremenih blastbeatova. Secirati finese ove instrumentalističke ekipe koja je na koncertima ubojita, atraktivna i jedna od najenergičnijih u regionu, te analizirati pjesmu po pjesmu i nije potrebno, ali valja naglasiti da je prvi dio albuma s komadima "Glodar", bezuvjetnom hitu "Crna Reka", te "Rokenrola" (s vokalnim gostovanjem Krikija iz Mortal Kombat) i "Luciferov sin" najupečatljiviji i najsnažniji eksplozivni materijal, središnji dio nešto mekši i pitkije prihvatljiviji za one koji do sada nisu slušali bend, a da su posljednje tri pjesme "Mašinerija", "Vođa" i "Odmazda" singlovi koji su nastajali nakon odličnog prvijenca.

Elem, kad se ne zadire u infrastrukturu glazbe koju su Putrid Blood ovdje satkali, onda znači da su točno pogodili adekvatnu formulu kojoj se nema što predbacivati jer su bend velikih ambicija. A veliki se stvaraju i razvijaju, veliki se ne rađaju bez obzira na talent i inspirativnu snagu. Veliki svojim radom postaju veliki što su dokazali ovim privlačno energičnim spojem thrasha i hardcorea, oldschool i modernog shvaćanja, te razaračkim akcijama kompaktno usklađenih relacija poetike s poantom i oštro nabrušenim sviračkim elanom.

Naslovi: 1.Glodar, 2.Crna Reka, 3.Rokenrola (feat. Miloš Kricković Kriki - Mortal Kombat), 4.Luciferov sin, 5.U zmajevom gnezdu, 6.Topovsko meso, 7.Ustaj i gazi, 8.Mašinerija, 9.Voa, 10.Odmazda

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/09/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Dose Your Dreams

FUCKED UP: Dose Your Dreams (2018)

| 18/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: All Our Sins

COLD SNAP: All Our Sins (2018)

| 17/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Where the Dogs Will Never Sleeps, EP

YURODIVY: Where the Dogs Will Never Sleeps, EP (2018)

| 16/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Živ

Hesperian Death Horse: Živ (2018)

| 15/09/2018 | tomislav |

>> opširnije


cover: Dojde jazik

KAZIMIR: Dojde jazik (2018)

| 15/09/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*