Kraj programa nastavlja obrascem s kojim je počeo na debut albumu. I to bi fanovima "Programa" moglo biti sasvim zanimljivo, a ujedno i dovoljno.Za one druge koji još nisu upoznati s radom grupe, potrebno je napisati da sviraju pop punk sa ženskim vokalom. Postoje oko pet godina, a kao najveći uspjeh smatraju nastup na Jelen Demofestu u Banjaluci, gdje su dobili priliku da se natječu s 30 odabranih bendova, od ukupno 400 prijavljenih iz cijele regije. Bend je na tom festivalu osvojio drugo mjesto.



Obzirom da dolaze iz Rijeke i okolice, u sebi imaju "ono nešto" čime odiše ta scena i što se može okarakterizirati pod toliko popularan termin "riječki zvuk". Tako nešto već se dalo nanjušiti kad mi je u poštanski sandučić stigao njihov cd, na čijoj se naslovnici iščitava duh Rijeke, dizajniran kroz vizuru benda. Svi koji su bar jednom bili u Rijeci, prepoznati će ga bez problema kroz naslovnicu albuma. Kao i na debutu, album nose autorske pjesme otpjevane na našem jeziku, i to njih dvanaest.

Prije inicijalnog slušanja ovog albuma, bavio sam se razmišljanjima koliko će on biti različit u odnosu na prvijenac koji je bio vrlo dobar. Bez obzira na to, priželjkivao sam da grupa napravi bar jedan korak dalje. I zvučno su ga definitivno napravili. Iako i dalje u njihovom zvuku ima pop punk obrazaca, puno više su promućkali svoj zvuk sa čvršćim indie-pop elementima. Tom formulom dobili su na melodiji, koja je još više otišla u radiofoniju, a što je krucijalno, nisu izgubili svoj osnovni ton kojim barataju od prvog promo singla . U njihovom zvuku uz kompletnu suitu pop punk melodija, čuje se apsolutna sinergija sviračkog kadra. Nitko ne iskače, ne trude se pretrčati međusobno, a obzirom da uz bas imaju još tri gitare u bendu, to nije nimalo lak zadatak. Produkcija albuma, za koju su zaslužni članovi benda, dva Igora (Rogović i Klanfar), to je također pokazala. Vokalne dionice kojima barata Đina Škulić (ujedno i autorica svih tekstova), impresivne su i prepoznatljive za zvuk benda, ali tekstualno su ipak za stepenicu niže od sviračkog dijela. Iako nisu prekomplicirani, tekstovi ne ulaze dovoljno u emociju koju vokal bez problema može prikazati. Da kroz pjesme malo više razrade teme o kojima pjevaju, vjerujem da bi Kraj programa puno lakše pronašao put do šire populacije, koja bi se s istim poistovjetila. Ovako su tek načeli nešto što može biti puno jače. Iako kod njih nema nešto socijalnog angažmana, već su to više unutarnja previranja i problemi mlade djevojke, fali dubine. Možda je to razlog što album, bar kroz desetak puta koliko sam ga odvrtio u svom playeru, nema onu jednu pjesmu koja definitivno odskače. Sve je ujednačeno, što uopće ne mora biti loše, ali siguran sam da bi jedna pjesma koja ima puno jači i konkretniji tekst od onog što se nudi na Ovdje pripadam bendu osigurala veću popularnost.

Potencijal je tu, glazba je kvalitetna, vrhunski odsvirana, produkcija na nivou. Sasvim dovoljno da ovo bude itekako dobra ploča, što definitivno je. Dojma sam da im fali samo jedan mali korak da bi postali veliki bend. U svakom slučaju navijam za Kraj programa da taj korak i naprave, iako je i ovako i više nego dobro.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 18/03/2016