Jedan od najagilnijih punk rock sastava u našem regionu su Lude Krawe iz Bačkog Petrovca. Ovaj četveročlani sastav je aktivan još od 1996. godine. A do sada su imali preko petsto koncerata po Srbiji, okruženju i Europi. Pored toga, diskografija im se sastoji iz četiri albuma, jednog dokumentarnog DVD-a, i na to sve dolazi i ovaj novi EP. EP imenom "Reinkarnacija" je objavljen nedavno za Nocturne Magazin i sadrži šest novih pjesama, te se može besplatno preuzeti na njihovoj službenoj stranici.

Zadnji album "Agropunk" im je izašao još davne 2009. godine. A njemu je 2007. prethodio "Sve tuđe", ne tako dobar album s obradama nekih najpoznatijih ex-yu pjesama. A prije njega su 2006. objavili "Slika rodnog kraja", po meni, njihov do sada najbolji album. Tijekom svih ovih prošlih godina Lude Krawe su svoje slušatelje jednostavno navikli na uglavnom dobre isporuke kvalitetnih tekstova i vrlo energičnih pjesama. S tim da mogu odgovorno tvrditi da ovi dečki svu energiju s albuma mogu točno prenijeti i na svojim nastupima, i obrnuto. Sjećam se da sam prvi put kad sam ih slušao uživo ostao zapanjen načinom na koji su otpržili sve one stvari koje sam prethodno slušao samo na CD-ima i mp3-cama. Stoga nije nikakvo čudo što imaju iza sebe već stotine nastupa. Što ćeš, kvaliteta se ipak kad tad prepozna i isplati. Stoga, da budem iskren, i prije slušanja nisam ni sumnjao da je i ovaj EP još jedno u nizu njihovih dobrih ostvarenja. Jer su Lude Krawe jedan od onih bendova za koje znate da vas neće razočarati. I siguran sam da će jednog dana kad više ne budu imali inspiracije i volje jednostavno reći 'sad je dosta'. I da sigurno neće dalje forsirati neku šuplju priču, s kojom bi samo uništili sve što su prethodno postigli. Ono što je u međuvremenu postalo, tako rekući, njihov zaštiti znak su autentični, zreli ali i za sve shvatljivi tekstovi. Oni nisu nikada lažno društveno-angažirani, nemaju neke plitke političke poruke uperene protiv uobičajenih osumnjičenih tipa 'mi smo protiv njih tamo' ili 'svi na uliceee-heheee'. Ne, u njima se kreće prvo od same osobe; individualna gledišta, doživljaji, osobne havarije i problemi. Pa se tek kroz tu prizmu dolazi i do onoga kako oni vide svoje okruženje i cijeli sistem u kojem žive. Ali prije svega su samokritični; u njihovim pjesmama prvenstveno se iskreno govori kakvi su oni sami, pa onda sve drugo. Tako se odmah u prvoj pjesmi ovog EP-a, "Metronom", otvoreno priznaje: 'Znam da te nerviram, ista sranja serviram… znam da trošim tvoje bonuse…'. Ovdje se ne radi o nekim "prejebenim" punkerima, koje boli penis za sve. Već o "normalnim" likovima, koji se pokazuju onakvima kakvima doista i jesu. A to je njihova vjerna publika već odavno prepoznala i naučila cijeniti. Isto kao, na primjer, i izvrsna "U stvari", koja se doslovce odnosi na tipove kao što sam i ja sam; znači one koje 'mnoge stvari ne dotiču' i koji 'svaki tmuran dan osmijehom ukrašavaju'. Ali daleko od toga da smo mi neki pozitivci, kojima ništa ne može nauditi. Naprotiv, baš zato što smo umorni već od svih sranja, te smo se naučili jednostavno "isključiti". Ali uporno i tvrdoglavo dalje radimo ono što hoćemo, bez obzira je li to pogrešno ili ne. Ali, dosta o "nama", na ovom EP-u se nalaze i dvije pjesme koje obrađuju društveno-političko-socijalne teme. Ili bolje rečeno, o onome što je počelo prije nekih dvije i pol tisuće godina u staroj Grčkoj kao sjajna ideja, a završilo s ovim što imamo danas: Nekompetentna ali korumpirana klika jataka, podijeljena u dva tabora koji se međusobno smjenjuju svake četiri godine. Odabirana od zavedenog, izmanipuliranog i naivnog naroda. U pjesmi "Reanimacija" se konstatira da je, nažalost, promjena sadašnjeg stanja neprovediva. Jer je se opasna bolest dekadentnosti našeg društva raširila u sve njegove pore. I sve dok nam je bitnije naše trenutačno zadovoljstvo i napredak od bijede našeg susjeda, ama baš ništa se neće promijeniti. U "Predizbornoj" se savjetuje svim onim koji se za svoj boljitak rado daju od straga da odu u politiku. A predizborno je naravno pravo vrijeme za početak te "karijere". Što se tiče glazbenog aranžmana, performansa ovog benda se zasniva na koherentnim gitarskim dionicama, punih masnih i brzih rifova, te isto tako furioznih tempova ritam sekcije bubnjeva i basa. Dočim, za razliku od njihovog zadnjeg albuma "Agropunk", u kojem su pozamašno koketirali sa ska, reggae i čak i jazzom, ovdje su se vratili svojem izvornom zvuku. Znači super-kompaktni, masivni i melodični punk-rock, s energičnim gitarskim radom i pomamljenim, zaraznim ritmovima. Tome dolazi i Kockov vokal, koji je se iskristalizirao kao vrlo iskusni punk-vokalist.

S ovim EP-om su Lude Krawe (znam, pomalo čudno ime), i dalje ostali jedan od mojih punk-rock favorita. Jer se ovdje radi o zrelim, iskusnim ali ipak i dovoljno ludim muzičarima, koji proizvode jednostavno kvalitetne stvari. A ovdje su se Diviak, Stojanović, Govorcin i Križan pokazali još jednom od svoje najbolje strane.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 09/01/2012