home > mjuzik > Nobody's Slaves

kontakt | search |

STEEL TEMPLE: Nobody's Slaves (Miner Recordings, 2016)

Metal iz Makedonije i nije baš tako često dolazio do mojih radara, pa je samim time ovaj tek drugi zvanični album kvarteta iz Skoplja barem u mojem diskofilskom slučaju na određeni način svojevrsni raritet.

Počeli su još negdje početkom 21. stoljeća, četiri godine kasnije objavili debi album "Barjaki go spasot" (iliti "Searching for Salvation") u kombinaciji makedonskog i engleskog jezika, a onda se odlučili da materinji zaobiđu, te su sve naredne radove napravili na engleskom. Doduše, nije ih bilo mnogo, tek dva singla "Children of the sun" (2007, Bastion cover) i "Life is easy" (2012) i jedan video DVD "Live in Havana Club". Uz to su još prisutni na tri kompilacije objavljene za Terror Blast Production, Lithium Records i Stay Pure.
[  ]

Evo, dvanaest godina nakon debija došao je konačno i taj drugi album na kome se osjećaju jasne reference klasicizma ranog heavy žanra koji datira još iz vremena prije NWOTBHM, odnosno, nema naglašenih galopa, blastbeatova, triggera, pretjeranih catchy/ cheesy dionica, ono što se kaže, riječ je o najklasičnijem metalu koji je takoreći već i udomaćen čak i na komercijalnim radio stanicama kada zaore poneki hitovi Van Halen, Whitesnake, Motley Crue, Skid Row… Stilski su ostali u oldschool maniru čak i dodirujući neke elemente na granicama hard rocka poput Deep Purple ili AC/DC (pa i nabrušenijeg ranog Bon Jovija i Europe), a dobar dio tih zasluga ide i na račun poprilično epskih harmonija klavijatura koje daju simfonijsku prostornost cijelog audio spektra. Lirski imaju vrlo dobre predispozicije s općenitim temama koje idu iz krajnosti u krajnost - od života do smrti i svega onoga što se između toga nalazi, a jedan od osnovnih lajt-motiva u svemu tome im je ljudska sloboda i dostojanstvo. Uostalom, ime benda su krstili po pjesmi Hammerfall "Templars of steel", a naslov albuma i nije potrebno komentirati s obzirom da manje-više svi s područja ex-Yu vrlo dobro poznajemo turbulentnu prošlost najjužnijeg dijela bivše velike federacije.

Album otvara znakovita prerada Mike Oldfieldovih 'cijevastih zvona' kroz kratki instrumentalni intro "Tubural hell" i onda vrlo fino i dotjerano kreću s tromijim tempom naslovne "Nobody's slaves" u kojoj se ističe suptilno-rafinirana gitarska melodija Deniz Adila s orijentalnim elementima što asociraju na onaj fantastični rad izraelskih Amaseffer "Exodus: Slaves for Life" iz 2008. godine. Međutim, po novim informacijama Adil je napustio bend i sada ga mijenja Adrian Petrov, inače originalni član postave još iz 2000. Vokal frontmena Filipa Filipovskog uronjen je u dvojake rezone, one standardne heavy bez growla i senzibilnije, ali dakako prave muške testosteronske na potezu mirnijeg Rob Halforda, sve po ustaljenom žanrovskom običaju. Prelamajući mnogo klišeja i spajajući kolažne fragmente redaju podjednako zanimljive i uzbudljive pjesme "Changing everybody", "Reality", nešto žešću "Why" i spomenuti stari singl "Life is easy"; u svima njima se naslućuju i pokušaji simfonijskog/ progressive aranžmana, ali izgleda da se bend namjerno ne želi uputiti u tom pravcu.



Ne bih bio dovoljno pronicljiv protumačiti zašto je glavni izbor singla pao na baladu "Deep" kad u arsenalu imaju daleko koherentnijih komada, a i za drugi album benda koji toliko dugo nije imao nikakav kompletan dugosvirajući materijal, po nekim ustaljenim kriterijima trebao bi biti, ili točnije, redovito ide najžešća kompozicija koja lupa u glavu od prve. Kao dodatak singlu tu je kompleksniji "Instrumental" u kojem se potpuno razvija njihov progressive pristup s mnogo međuigri klavira i gitare dodirujući čak i jazzy konotacije tako da unatoč nekom standardnom klasicizmu koji frca iz općenitog dojma, ovdje ima i daleko zahtjevnijih intervencija s kojima bi bend u budućnosti mogao ozbiljnije zakucati na vrata internacionalne konkurencije.

Pretpostavljam da su i koncertno vrlo atraktivni i uisvirani, ne bi bilo nimalo loše provjeriti ih, ali za sada nema nikakvih naznaka da će se u skoro vrijeme pojaviti na zapadnom dijelu ex-Yu regije.

Naslovi: 1.Tubural hell (intro), 2.Nobody's slaves, 3.Changing everybody, 4.Reality, 5.Deep, 6.Instrumental, 7.Why, 8.The one, 9.Life is easy

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/07/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Axis Mundi

Decrepit Birth: Axis Mundi (2017)

| 23/07/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Ispod ovog neba, EP

JEREMY: Ispod ovog neba, EP (2017)

| 23/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Live Necronomicon, live

MINISTRY: Live Necronomicon, live (2017)

| 22/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Snošaj faktora

ABERGAZ: Snošaj faktora (2017)

| 21/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tourmaline

ANAHITA: Tourmaline (2017)

| 17/07/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*