Virje je opet ovog vikenda bilo seoce koje postalo nositelj podravske punk scene. U lijepom društvenom domu okpilo se nekoliko bendova i 200-injak fanova. Podsjetimo se, zadnji koncert u Virju održan u ožujku još uvijek se prepričava. Dobar glas daleko se čuje, tako da je među posjetiteljima i ovaj put bilo pankera iz Pule, Koprivnice, Zagreba, Nove Gradiške, Samobora, Varaždina, Ludbrega, te okolnih mjesta poput Đurđevca, Novigrada Delovi, Molvi i sl. Nedostajala je samo jedna ludbreška mršava izdajica, ali dobro. Tko je bio - bio je, a tko nije - neka žali. Već od ranog popodneva počelo je okupljanje pred društvenim domom, nakon kraćeg razgledavanja virovskih znamenitosti (vatrogasni dom, crkva, štala gdje je svijet prije nekoliko godina ugledao četiri teleta, što je bila totalna atrakcija, pub Lord Nelson gdje je lokalni mafijaš pao s drogom, oružjem i fejk putovnicama). Inače koncert je organizirala nekolicina mladih dobro organiziranih ljudi, povezanih s mističnom udrugom "Rokeri napadaju stilom". Ove se pak dovodi u vezu s diverzantskim akcijama u kojima su mnogi ljudi izgubili pamćenje zbog pretjerivanja s alkoholom, no sve je to dio podravske svakodnevice gdje i zrak ima 1,3 promila. Vrijeme se kratilo druženjem s organizatorima, dok nije došla majka jednog od njih i natjerala ih neka krenu sa svirkom jer se ženi prohtjelo gledati Delyricum. Dečeci nisu imali izbora nego krenuti s akcijom, tako da su ljudi nahrupili unutra uz upad od samo 20 kuna. Prvi bend bio je They took our job. Ovi fino profinjeni mladići potječu iz Koprivnice i Đurđevca, te su publici predstavili najbolje uratke iz domene eksperimentalnog rocka. U prvim redovima nije bilo previše zainteresiranih- razlog - bend je još svjež na sceni, pa je malo ljudi upoznato s njihovim napornim radom koji je, kako doznajemo iz potvrđenih izvora, rezultirao jednom demo snimkom od nekoliko pjesmica snimljenih u studiju kod Mančija (studio Sonitus). Dečki zvuče zanimljivo pa vam preporučam njihov myspace da preslušate stvari. Neki od njih već su svirali u (ili još uvijek sviraju) u poznatijim lokalnim bendovima tako da se osjeti njihov utjecaj. Imaju i jednu puhaljku (sax), tako da im je zvuk drugačiji nego li je to za rock uobičajeno. Ako budete dobri s njima, možda dobijete i koji primjerak solidnog demo albuma čiji su troškovi još uvijek u fazi otplate. E sad nastavljam dalje s izvještajem al nemojte me loviti za redoslijed bendove. Kao i svatko drugi te večeri, bio sam pripit. No ajde, koliko se sjećam drugi je nastupio koprivnički melo street punk Barkod. Inače upali su u zadnji tren umjesto đurđevačkog death metal benda "Counterspell", jer je njihov gitarist imao nekog zagonetnog posla. Kojeg, posla, možemo samo nagađati. Dečki su u ono malo vremena što im je bilo na raspolaganju pružili fanovima dobru svirku prožetu rasplesanim prvim redovima. Odsvirali su par novih i starih stvari, među kojima veselu Pew pew. Dok je neke to ispunilo radošću, jednoj curici je pukla metalna kopča na plesnoj cipelici usred skakutanja. Malena je izašla van, sjela na hladni beton i počela neutješno plakati. Svi pokušaji tješenja bili su kao nemoćan apel Lige naroda pred drugi svjetski rat. "Kupit ćemo novo…" -NEĆEMO!!! "Dobro, nije ništa strašno, popravit će se…" - NEĆE SEEEE… - nastavljala je malena neutješno ridajući do 2 sata iza ponoći. Jadan njen dečko, koji god da je. E sad… Koliko me pamćenje služi, sljedeći su bili No more idols. O njima fakat više ne znaš što da napišem ni kako da ih predstavim, za to nema ni potrebe - čitajte stare izvještaje. Njihova svirka ni bolja ni gora nego inače, ljudi plesali, svima bilo zabavno i to je to. E sad koje su točno pjesmuljke odsvirati, ni uz najbolju volju se ne mogu sjetiti. Pitao sam pjevača Žikka, ne zna ni on. Samo mi je rekao "Ah, lijepo sam reko Stipi da nam ne daje rakiju..". Nakon njih i Stipina mama došla je na svoje - binu zauzimaju Delyricum, zagrebački ska/hip-hop/punk rock bendić koji je osvojio publiku diljem zemlje svojim "catchy" melodijama i zanimljivim lyricsima. O njima sam samo znao da su donekle sični Dead fishu iz Korpivnice, te da im gitaru svira stanoviti Miha koji je bio član benda Retard. Inače ekipa je počela sa svirko davne 2003. godine pod imenom Delyrium tremens", sjećam se da su imali neki spot "Češki huligani". S obzirom da ja jako volim češki pank, češke pive i češki kupus, naravno, zavolio sam i taj pjesmuljak. Novi album Autsajder snimili su nedavno za Aquarius records, možete ga nabaviti po "povoljnim" cijenama 80-90 kn. E sad, totalni "he he he" o povoljnom, s obzirom da smo naviknuti kupovati cd-e po distribucijskim stolovima za maksimum 40 ili 50 kn, al tako to ide dok izdaš za veliko ime. No kako kaže Bruce iz Iron Maidena"; If you love this music, you don't ask how much it costs cause it's worth every penny". Nakon Delyricuma i njihovih plesnih veselih skladbi, otišli su zauvijek ostavljajući lijepe uspomene u našim srcima. Pitali su kad je iduća svirka, odgovor nisu dobili ali volio bih ovaj bend vidjeti opet. I da, imaju jednu djevojku u bendu. Mala je, žuta poput pileta i svira sax. Nakon Delyricuma ostala je praznina. Bili smo tužni jer ih više nema, tužni jer više nije bilo razloga za ples, tužni i čemerni zbog neizvjesne budućnosti u kojoj nismo znali što nas čeka. Svaki dan iste slike, svaki dan iste spike… Samo smo naslućivali, a onda su došli ONI. Virovski White stripes. Da, pogodili ste (niste, jer nemate pojam o kome pričam, mislite da trkeljam ko inače). Oni se zovu Kosmata neman protiv ljudi majmuna, a riječ je o dvojcu koji svira rock na svoj način, s naglaskom na smiješnim lyricsima. Za svoje ime nemaju objašnjenje jer, vele, ionako sve boli kurac za to. Svoju glazbu opisuju kao eksperimentalne polke, pa vele, ako vam se to ne sviđa, onda im eksperiment očito nije uspio. Progurali smo se kraj bine pokraj uplakane djevojčice s početka priče koja je suzama zamrljala zid pa su organizatori poludjeli zbog dodatnog troška, te izbliza gledali ova dva junaka iz podravske ravnice kako prže rock svojim slobodnim stilom. Ekipa iz prvih redova ih je dočekala s odobravanjem, te pomalo plesala gledajući entuzijastičnog basista kako pjeva toliko željene Jadranka, Nasilje u Darkwoodu i ostale stvari po kojima su poznati. Renomirani kritičari njihov zvuk opisuju kao "strojevi koji se spuštaju nizbrdo, a male životinje bježe u stranu". Pred kraj njihovog nastupa došao je i red na hit "Mala buba" koji je izrazito popularan u reviru Molve. "Ja sam mala buba koja leti zrakom…" pjevale su raspomamljene tinejđerice i pokoji novigradski punker, pokušavajući se zamisliti u ulozi, recimo, bubamare, lijepe male bubice koje se na svakom koraku susreće sa smrću i na kraju umire zaliječući se u vrelu žarulju od 150 vata. Nakon njihovog nastupa činilo se da smo vidjeli sve. E. NISMO! Umorni, pripiti, gladni, doklatarili smo se u prve redove nakon 10 minuta pauze. Svi, čak i ona mala cvilidreta koje je suzama umrljala zidove društvenog doma, ovaj put držeći u ručici crni rajf s mašnom kojeg je nekom ukrala. Na bini se pojavljuje bend čiji naziv u svakom Podravcu pobuđuje lokalpatriotski pankerski ponos, kod onih starijih lijepa sjećanja, a kod mlađih (koji ih znaju samo iz priča) znatiželju. Da, oni su Zelena radost. Za ovu svirku nabavili su novog bubnjara - palice je preuzeo simpatični mali Renato jer je dosadašnja bubnjarka Dorica.. Hm… Da ne velim sad da je nesposobna, reći ću da je malko ispala iz takta jer studira u berlinu i ne može dolaziti na probe, tako da su joj našli novu ulogu. Uz Marka također pjeva, te skakuće s mikrofonom i podiže atmosferu. Ova promjena meni izgleda skroz predobro, jer je scenski nastup postao dinamičniji, a svirka nije izgubila na kvaliteti. Liso na gitari i Pave na basu stara su lica, rado viđena u akciji. Iako je njihov nastup bio itekako solidan i razveselio nas sve, toliko ga je i tonac upropastio jer zvuk je bio totalni užas. Marko je u svom stilu kaosirao po pozornici, dok je Dorica skakala poput vjeverice i dizala atmosferu povicima "Kam su išle male svinjice!?". Rijetki u publici znali su odgovor, koji je zapravo vrlo jednostavan. Svinjice su išle "f kotec", a to zna Doričina sestrična i to je najbitnije. Zelena radost priuštila nam je pogo kao u stara vremena, redajući "Army fuck"; Sanduk svetinja", "Himna jetra", "Blu je plavo", "Razmišljam" i druge uspješnice s albuma Auslander. Ne, nisu nacisti nego su klinci u djetinjstvu taj naziv prišili bivšoj bunjarki jer je imala drugačiji izgovor zbog dugo vremena provedenog u Njemačkoj. Vidite vi koliko su djeca okrutna! Na kraj su odsvirali još jednom "Army fuck", te im je svirka prekinuta zato jer vremena za ples više nije bilo. Nakon ovog odličnog koncerta svi smo se čoporativno okupili u kolonu i zajedno krenuli prema željezničkoj stanici, gdje nas je pokupio vlak i doveo kući. Noć je bila svježa, maglovita - Podravina se prikazivala u jesenjem izdanju na najljepši mogući način. Neki su još pričali o bendovima, Lučo o kazni koja ga čeka jer je pobjego od doma, treći o duplim hamburgerima iz fast fooda "Mali", dečko od one uplakane jadao se prijateljima kako je cijelu noć imao posla s pijanom ženom, dok je jedan par miješane veze (Istra - Podravina( nestao u crnoj noći.… Virje? Virje je najveće selo bivše Jugoslavije. Virje ima Zonu 3, dućan jeftine vojne opreme gdje svi dečki s radošću odlaze u šoping. Virje ima lijepu crkvu pred kojom smo za vrijeme polnoćki nekad bacali petarde. Naposljetku, Virje ima društveni dom u kojem se, nakon devedesetih, opet učestalo organiziraju odlični koncerti koji će se prepričavati godinama. Hvala Virje!

matej perkov // 23/11/2010