Stefan Petanovski (električna, akustična gitara, vokal, synth, orkestracije, drum programi) je novo ime makedonske rock scene, a može se reći da je i kompletan kantautor koji radi izuzetno zahtjevnu glazbu orijentiravši se na progressive kombiniran s rock i metal stilizacijama. U grubo rečeno, otprve se može učiniti da ovo i nije neki idealan skok na kreativnoj ljestvici, no žanr je ionako iznimno širok i slobodan za ogromne metamorfoze koje Stefan domišljato koristi na ovome drugom studijskim albumu. Uz spomenuti instrumentarij kojim barata, komponirao je konceptualni, ajde, reći ćemo instrumentalni album s tek dvije vokalne pjesme, a ostatak infrastrukture čine mu Stefan Mitev (bas gitara, fretless bas), Ana Petanovska (vokal, tekstovi), Damjana Apostolovski (vokal, tekstovi), Stefan Apostolovski (synth), John Vaugh (saksofon u "Ocean wave"), Filip Dimiskovski (klavir u "Cafuné"), te gostujući gitarist Eric Gillette u temi "Shemomedjamo", inače član The Neal Morse Band i Mike Portnoyevog Shattered Fortress. Naglasak tema je na filozofskom konceptu Erosa kao važnog fitilja za ljubav, život i svega pripadajućeg što čini onaj bolji, te ugodniji život i svijet. Kompozicije su natovarene nizovima detalja, zavrzlama, sviračkih bravura, neophodnih virtuoznih dionica, stalnih preobrata, a gotovo u svakoj je nakrcao ideja koje uobičajeni rock bend/ izvođač ostvari na jednom kompletnom albumu od 40-tak minuta. Premda će kratki uvod "Tanaka" svojim afričkim world-music samplovima i vokalizacijama u kombinaciji s minimalističkom elektronikom navesti da se nalazite na nekom pogrešnom kolosjeku koji s rockom, a još manje metalom nema nikakve veze, daljnji slijed svirke posve opovrgava tu pomisao.



"New moon" je stoga i očekivano potpuno drugačija prelamajući uz prog-rock i elemente jazza navodeći i pomalo histerično-paranoičan atmosferski ugođaj od 7 minuta uključujući i puno rada na različitim tipkovnicama insinuirajući marimbu, ksilofon i melotron poput internacionalnog spoja Frank Zappe, King Crimson, ELP, Leb i Sol uz mnoštvo breakova i daškove metalizirano nabrušene bas gitare nižih štimova, dok je naslovna "Eros" pun pogodak s melodičnim i solo izletima na gitari, umjerenim tempom, bogato dekoriranom kulisom (ima ponešto i neurotičnijih sekvenci s mješavinom psihodelije i mekših metal uboda međuigri basa i gitare) idealan izbor za jedan od dva singla. Drugi "Restless mind" s vokalima Ane Petanovske i vrlo emotivnom lirikom spada u baladičniji segment po nekim mekšim relacijama, a ono što ga odvaja od ostatka jest donekle i pristupačni radio-friendly manir sabijen u svega 4 minute moderno konfiguriranog progressiva u kome nipošto ne treba tražiti utjecaje tipa Nightwish ili Within Temptations. Ambijentalno napenalen "Ocean wave" je kraći predah uoči "Heartsease" gdje su ponovno gitare izbačene u urnebesni melodični solistički uragan s interludijima klavira. Ovdje takoreći ima mali milion gitarskih bravura, skidanja skala i diferencijalnih brzanaca na žicama za 'guitar hero' trku.



"Cafuné" izranja iz afrikaniziranih world-music staccata odvojivši se od čvršće rockerske snage u piano-bar/ jazz frakcije s ponovno zanimljivim klavirskim radom, no tema traje niti nepune 3 minute što je u jednu ruku i šteta. I kada se već naviknete na neprekidne amplitude u aranžmanima, dolazi "Shemomedjamo" s početnim ambijentima i laganijim tenzijama dinamički se podižući kroz slojevite pasaže isprekidanih bas linija i ritmički izvitoperenih tempova s ponovo jazz elementima i nekoliko breakova ne stvarajući niti malo naboja za nekakvu eksploziju koju Stefan izbacuje tek u zadnjem dijelu uplevši se i u math vode (nije mathcore) održavajući koegzistentno dramatičnu infrastrukturu. Najdulja "The path: life's light and suffering" od punih 12 minuta je najkompleksniji poduhvat, a zahvaljujući sopranu Damjane Apostolovske kreira i ugođaj metal/ rock opere, no nikako i symphonic jer on je, ipak nešto sasvim drugo. Izdvajajući ovo čudo, ono može stajati i samo za sebe kao singl-EP s drajverskim tripom punim psihodelije, uzburkanih raspoloženja i stalnih promijena uzbuđenja, dok je završni 'outro' "Waning crescent" ponovno još jedan ambijentalni iskorak po kome se nimalo ne može dokučiti sadržaj kompletnog albuma, dakako, kada bi se izdvojila sama za sebe jer ima ponešto i revijalnog tona, namjerno centriranog za ležeran finale.

Album je prvenstveno namijenjen ljubiteljima gitarskih virtuoznosti, ali sadrži i bogato izrađene pasaže kompletnog benda, no premda nema čistu analognu zvučnu suštinu, čak se niti ne primjeti programirani ritam u kojeg je vjerojatno uloženo mnogo truda da se uglanca insinuirajući 'živi' bubanj, čovjeka s palicama i najmanje 7-8 elemenata klasičnog bubnjarskog seta. To sve stvara dojam organski izvedenog rock/ metala bez neke žustro postavljene energije što je mač s dvije oštrice; ako tražite ljepotu gitarskog umijeća s raskošnim aranžmanima, oni se nalaze u ove 52 minute, ali na snagu tempova i na riffove morate zaboraviti, kao i na neki prljaviji i distorzijama nabijen underground zvuk. Ovo je prije svega suptilno, slobodno se može reći komercijalno djelo s art šmekom melodičnih fuzija koje pobuđuju romantično-erotske tenzije za idealnu rock/ metal kulisu u kojoj vas vokali neće tjerati na agresiju i mahnitost, već na jedno veoma lijepo sentimentalno putovanje.

Naslovi: 1.Tanaka, 2.New moon, 3.Eros, 4.Restless mind, 5.Ocean wave, 6.Heartsease, 7.Cafuné, 8.Shemomedjamo, 9.The path: life's light and suffering, 10.Waning crescent

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/04/2021