Zlotvor je opak, opasan, razdražljiv, agresivno zloban za razliku od doom metala matičnog mu benda Elusive God. Sad, da li je u Koprivnici ili Zagrebu, nebitno je, no ovaj njegov prvi EP jednostavno razara starom death/ thrash školom u nevjerojatnom opusu od svega 9 minuta s 5 vrlo kratkih i najjezgovitijih pjesama hardcoreaške D-beat žestine. Potpisuje se kao Zloslav Ferenzz (pravo ime mu je Tomislav Ferenc), a ranije je peglao u Flamethrower i Batistuta, te je i član Soundbringer koji još uvijek postoje mada nisu ništa objavili već više od 15 godina. Navodi se i bubnjar Zlotvor Zlotvorevič Zlotvorevski, ali čini mi se da je to upravo on. Kako god, ovdje ama baš sve štima i funkcionira, te za divno čudo ima odlično produciran zvuk, a ne kako bi se očekivalo neki prljavi garažni lo-fi snimak. Vokal je starinski, dosta grčevit, ali ne u growlu ili roktanju, više Halfordovski, paklenski neurotičan, zlokoban, neprijateljski raspoložen ko' da će sve poubijati i ne biste ga rado sreli negdje u šumi, vinogradu, redovima kukuruza, u šljiviku, masleniku i među smokvama, a pogotovo ne u vlastitom dvorištu kad odvali gitarske riffove poput rafala mitraljeza što vam uništiše frišku fasadu i glinene labudove u bašći, a i razori brand new auto na mukotrpni kredit ili leasing. Pjesme su vrlo kratke, ali raznolike: prva "Snakes" kreće iz sporijeg deatha prebacivši u kombinaciju D-beata i thrasha s teatralnim završetcima stihova (ima tu i Paul Di'Anno, Tom Araya, a i Ronnie James Diovih manipulacija), "Sanctuary" izranja iz prljavih proto-grunge eksplozija u razjareni galopirajući kaos s tehnical death izbojcima i svako nešto se ovdje zakuha u samo 1.36, a u još kraćoj "After all" (1.24) naglašava se riff melodija, no nema nikakvog govora o švedskoj melodic sceni jer se ovdje plete opaka smrtnost u ratničkom pogibeljnom jurišu koji ne mora nužno značiti i tragediju napadača kamikaze, već neprijateljskih bedema.

Full EP:



Svaka pjesma je uistinu zanimljiva i pedantna, a zadnje dvije krase i blage ekstenzije. Uvod "Scars" čak ima i fine doom disonante prvih 27 sekundi kao uvertiru za kaotičan D-beat: da je punkerski vokal, ovo bi bila šutka od poganja i mosh-pita za zagrebački Route 66 i Attack, taman negdje na razini Black Flag i Minor Threat, samo što je Zlotvor daleko koncizniji i brži gitarist od McKayea, ajde, Greg Ginn se toliko dokazao specifičnim da su usporedbe nevaljale i nepotrebne. Usput, Black Flag su se ponovno okupili, pa tko zna, možda nas počaste s novim albumom nakon više od desetljeća šutnje. Zadnji io kompozicije od pola minute zarola grindcore što je sasvim u redu korektan zlotvorni rezime. Ipak, najinteresantnija je "Zlotvor blues" za koju sam mislio koji je sad ovo wtf? Odakle blues i čemu u ovakvoj frenetičnoj kombinaciji, da nije neki zajeb? I zvuči tako u prvih minutu i pol rešetanja thrasha, ali onda, jebate, iznenada fakat iskoči hard blues sa svim potrebnim medikamentima koji zaključe ovaj navjerojatno kreativan i slatko opaki EP.

Odsvirana su 24 riffa, bubnjevi su analogni, živi, nema triggera, ima dosta blastbeatova, produkcija i snimak odlični, te ovih 9 minuta razara potresnim uraganom koji nikako ne valja propustiti. Samo jedna riječ za ovo manijakalno, starinsko divljaštvo: fantastično.

Naslovi: 1.Snakes, 2.Sanctuary, 3.After all, 4.Scars, 5.Zlotvor blues

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 11/09/2024