home > mjuzik > Put ka sebi

kontakt | search |

IVANA KINDL: Put ka sebi (Universal Music, 2023)

Jedna od rijetkih hrvatskih pop pjevačica koja se nije odala lakostrujaškoj flegmi, šabanizmu i cajkama održavajući visoki rejting i kriterij ukusne, štoviše, moderne i profinjene mainstream pop glazbe realizirala je, odmah na početku da kažem, zamaman i neodoljivo privlačan album, svojevrsnu kompilaciju s 10 pjesama iz njene dvije decenije dugačke karijere.
[  ]

Nepotrebno je navoditi njene hitove, odzvanjali su radio eterom, više volim da se subjektivno usmjerim na ovaj sjajni pregled od samo 35 minuta: odavno sam je zavolio, još takoreći s početka 21. stoljeća, a posebice mi je digla rejting kada je mom najboljem ex-Yu post-punk/ new-wave/ new-romantics bendu Boa odvrištala himnu "Milion" prije deset godina na koncertu u Vintage Industrial Baru www.terapija.net/koncert.asp?ID=18841 odvalivši skoro pa punkersku rokačinu na vokalu, a i otpjevala "Svi tvoji poljupci" i angažiranu progressive-rock "Pravda" o svoj nepravdi na Balkanu, s onog legendarnog albuma "Kraj djetinjstva" (1994) koji je baš govorio 'zemlja pamti sve, tvoje snove i sne, zemlja čeka te, od nje si stvoren, htio ili ne' (Slavko Remenarić).



Ovdje se nalazi jedan od najljepših kutaka kurentene hrvatske moderne pop glazbe, one koje često i zaboravimo jer smo zaslijepljeni primitivizmom, neukusom, hipsterajom, kojekakvim insinuacijama o nečemu boljem, a pokazatelji su prodane duše protiv kojih se bespotrebno boriti; Ivanin sopran/ mezzosopran uvjerava u ispravnost osjećaja je, hrabro govorim, istinski, ne tražeći i črčkajući po socio-politički angažiranim relacijama. Njene pjesme su o nerazumjevanju među ljudima koji bi se možda i voljeli da nisu zaokupljeni s nacionalizmom poput Ustaša i Bad Blue Boysa, Torcide, Kohorte i Armade, imaju univerzalnost 'svjetske ljubavi' bez ikakve boli, ovdje nema ribarove kćeri Severinine 'bose noge djevojke sa sela' i još veće seljačije Maje Šuput, Danijele ili Rozge, dapače, kontra, Ivana je na strani onog velikog ex-Yu genija Oliver Mandića, doduše u sofisticiranom obliku kad se još uopće nije znalo da je gay (a i tada nije bio) isporučivši dva fantastična albuma "Probaj me" (1980) i "Zbog tebe bi tucao kamen" (1982).



Ivana je iznad velikih hrvatskih emocija. Uzimam da pobjeđuje strah i paranoju hrvatskog i ex-Yu društva, nema ama baš niti trunke političkih segmenata, ništa ne traži, a daje odličan osjećaj, ja bih ga protumačio kao heteroseksualan (što vjerojatno i jest), nimalo nije daleko niti od danas univerzalnog LGBT, a koliko sam primjetio, baš je i nisu osobito mazili u kritikama i raportima jer su naši glazbeni kritičari površni izuzev ako nisu masno plaćeni, a ja nisam, pa ću slobodno reći da je ovo, po mom skromnom mišljenju fenomenalan album ili kompilacija, kaj god da jest.



Nije to zbog toga kaj mi se sviđa ovakva mjuza uronjena u plesni, uglavnom synth-pop od prve "Ima nade" nalik na čisti Visage/ Ultravox iz 1981., dance-rock Simple Minds/ Classix Nouveaux/ Oliver Mandića iz 1981/82. "Divovi ljubavi", power-pop "Sve istine i laži" The Cars inspiriran serijom "Twin Peaks". A mislim da je "Netko tko me čuva" odlična u emotivnoj frustraciji koja ne dolazi do kraja, puna je optimizma, teško je za vjerovati da takav svjetonazor postoji u razjebanoj državi, a postoji. Uglavnom, njene pjesme su pune optimizma i pozitivnosti čak i onda kada pjeva o depresiji ili barem aludira na nju. Kroz redove emocija uzajamno povezane s ljubavlju, skače od strasnog contemporary dance/ r'n'b delirija "Budi mi blizu" do naglih preobrata "Pusti da se dogodi" s gothic/ cold-wave miomirisom, ako se sjećate "Jenny" pokojnog Falca.



Priložena "Imamo razlog" je dovoljna injekcija da se Ivana s pravom nalazi među najboljim hrvatskim pop atributima dramatičnog zapleta i raspleta, a zanimljivo jest da se u spotu pojavljuje sveznalica - genijalac Krešimir Sučević Međeral, najpoznatiji kao lovac iz TV kviza "Potjera"! Uskoro možete očekivati ekskluzivan interview s njime na ovim stranicama (drž'te fige). Pa onda red soul-funka s primarnim grooveom soft-rocka "Dobra stvar" za koju postoji priča da se tijekom snimanja po klavijaturama šetao mačak Muki, možda je i odsvirao poneki ton? Ima Ivana aduta i za najpoznatijeg tajnog agenta, tema "Bond" je mističnije koncipirana u mračniju blues-rock atmosferu s topotom klavira i gitarskih solo distorzija, a završna "Najbolje" para iznenađujućim oldschool funkom uz brass sekciju, ti bokca, vraća u vrijeme War, Parliament Funkadelic, Kool And The Gang, Kid Creole & The Coconuts, ma i Galliano, Bastardz, Jamiroquai, Jinx...



Može se ovo nekom prefuranom i arogantnom kicošu - alternativcu činiti kao limunada/ bubblegum pop koještarija koja ne doseže do visina njegovih bitnih idola, ali što jest činjenica, Ivana je svojim pjesmama, stilom i napose sjajnom vokalnom interpretacijom ubjedljivo zasjenila bilo kakvu pomisao na terorizam, šovinizam i plitku poeziju. Nju to nikad nije zanimalo i nije si stvarala neprijatelje 'peglajući' provjerene sheme od kojih je stvorila impozantnu karijeru što joj, nadam se, ima i koristi od tantijema jer se često zna vrtjeti na programima hrvatskih radio stanica, a da možda većina audijencije i nema pojma da je to upravo ona: tiha zvijezda fanstastičnog i gromkog vokala skoro do falseta uz rafinirano dizajniranu plesnu synth-pop/ electro/ soul-funk/ soft-rock stilizaciju na visokom svjetskom nivou. Vidio sam članak kolege s portala Ravno do dna koji je za nju napisao ' ja to ne slušam' u pozitivnom kontekstu: ne moramo se slagati u mišljenjima kao što moje hardcore-metal-punk i kojekakve žestoke, mahom čudne stilove ne slušaju i uopće ne moraju slušati i razumijeti fanovi mainstreama, ali mišljenja sam da je Ivana odličan žanrovski katalizator modernog popa od Roxy Music i Steely Dan s jasnim referencama synth-pop/ new-wave estetike (Duran Duran, Eurythmics, Yazoo, Alison Moyet, The Human League...) i svih srodnih stilizacija koje su došle s prefixom 'post' na početku 21. stoljeća, a ona to održava na visokoj kreativnoj izvrsnosti. To je pop kakav i treba biti u Hrvatskoj i na ex-Yu teritoriju. Nisam ministar kulture, ali ja bih Ivanu stavio u udžbenike glazbene kulture zajedno sa čitavom plejadom zaslužnih hrvatskih autora unazad najmanje stotinjak godina.

Naslovi: 1.Ima nade, 2.Divovi ljubavi, 3.Sve istine i laži, 4.Netko ko me čuva, 5.Pusti da se dogodi, 6.Budi mi blizu, 7.Imamo razlog, 8.Dobra stvar, 9.Bond, 10.Najbolje

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 19/01/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Banished by Sin

DEICIDE: Banished by Sin (2024)

| 27/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Deathtrance Parable

HUNTING ASH: Deathtrance Parable (2024)

| 26/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Extremities

TROCAR: Extremities (2024)

| 25/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Fenix

GORDI: Fenix (2024)

| 24/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Wenn die Engel Sterben

VARIOUS ARTISTS: Wenn die Engel Sterben (2024)

| 23/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*